Teško se koncentrirate? Tjedan dana sam radila 10.000 koraka dnevno, evo kako je to utjecalo na moj fokus
Svi koji me poznaju, reći će vam jednu stvar o meni: ne volim duge šetnje. Hodanje ili još gore, trčanje, aktivnosti su koje izbjegavam kao mačka vodu. Zašto sam, onda, odlučila testirati hipotezu kako hodanje može pomoći u održavanju koncentracije i učenju, ne mogu vam reći. Svi koji me poznaju mogu o meni reći još jednu stvar: očito sam mazohist.
Apple watch S10 | Foto: Senca Weddings
Konačno je došlo to doba godine. Sija sunce, temperature rastu, ptičice pjevaju. Trebate o tome naučiti na ovaj način, jer vjerojatno glavom niste promolili kroz prozor već neko vrijeme. Sudeći po publici ovog portala, nagađam da vas muči jedna od tri moguće boljke tipične za ovo vrijeme: kraj nastavne godine, približavanje državne mature ili pak ispitnih rokova.
Da vam fizička aktivnost može pomoći prebroditi ovaj period možda vam zvuči kontradiktorno, ali dobre stvari u životu često jesu takve. To nije nešto što tek tako tvrdim. Brojna istraživanja potvrđuju da tjelesna aktivnost, uključujući i hodanje, povećava učinkovitost mozga, produljuje koncentraciju i poboljšava sposobnost učenja, osobito kod djece i mladih.
Pozitivni učinci osjete se već kod šetnje od samo deset minuta, što je činjenica koju nisam znala kad sam predlagala temu za ovaj članak. Umjesto toga, kako bih testirala hipotezu da nam hodanje pomaže da preživimo učenja za maturu i ispitne rokove, odlučila sam tjedan dana hodati 10.000 koraka dnevno.
To je značajno veći broj koraka nego što ga napravim inače, otkrila mi je moja aplikacija za praćenje aktivnosti. Ove sam godine radila tek nešto više od 4.000 koraka dnevno u prosjeku, što je zaista poražavajuće. Posebno jer se smatram fizički aktivnom osobom koja plaća (i koristi) članstvo u teretani, odlazi na različite grupne treninge, ponekad i biciklira na posao… i, očito, čini sve u svojoj moći da pri tome napravi što manji broj koraka.
Izazov prihvaćen
Plan, dakle, imam. Hodat ću 10.000 koraka svaki dan najmanje tjedan dana. Koristit ću mobitel s aplikacijom za praćenje aktivnosti i pametni sat kojim ću pratiti broj koraka, otkucaje srca i druge metrike. Kako ne bi sve ostalo na mom subjektivnom dojmu, na kraju ću provjeriti je li mi se smanjio screen time, odnosno je li mi koncentracija zaista poboljšana. Kao što sam rekla, mazohist.
Prvi dan, neću vam lagati, nije bilo lako. Nakon što sam uočila da je dan već skoro pa prošao, a ja sam napravila tek nešto više od 2.000 koraka, shvatila sam da je vrag odnio šalu i da ovo neće biti tako jednostavno kao što sam mislila. Zato sam obvezu tjedne kupnje umjesto autom odlučila obaviti pješice.
Oboružala sam se pametnim satom, mobitelom i slušalicama te uputila prema trgovini. Detaljan obilazak trgovine, povratak kući dužim putem i otprilike sat i pol vremena bili su dovoljni da ispunim svoj dnevni cilj, ali po cijenu bolnih stopala. Tako sam već prvi dan naučila jako važnu lekciju – šetnja jest jako ležerna aktivnost, ali jako je bitno kakvu obuću imate. Udobne, sportske, možda čak i pola broja veće tenisice bit će vaš najbolji prijatelj.
Udobna obuća bit će vaš najbolji prijatelj | Foto: Unsplash
Vrijeme je za promjene
Prvi dan mog izazova sam se suočila s još jednom bolnom činjenicom. Nemam baš svaki dan sat i pol vremena kojeg mogu iskoristiti za šetnju. Postalo mi je jasno da, želim li da moja odluka bude održiva, hodanje mora postati dio mog životnog stila, a ne aktivnost koju ostavljam za kraj dana.
Stella, rekla sam si, vrijeme je da se suočiš s time da si se ulijenila. Srednjoškolska ti, da te vidi, bi se zgrozila. Znate one memeove o bakama i djedovima čije prepričavanje puta do škole zvuči kao da su prešli tri brda i doline, u snijegu dubokom metar i pol, dok sijeva i grmi?
Pa, ja planiram postati takva baka, jer je moj put do škole uključivao svakodnevno pješačenje od dva i pol kilometra u jednom smjeru, po svim vremenskim uvjetima. To mi nije predstavljalo velik problem. Položen vozački ispit i nekoliko godina kasnije, stvari izgledaju poprilično drugačije.
Odlučila sam, zato, auto ostaviti parkiran. Na posao sam išla javnim prijevozom do kojeg bih pješačila. Izašla bih stanicu ili dvije ranije i tu udaljenost prošla pješice. Na treninzima u teretani sam više vremena posvećivala hodanju ili trčanju na traci. Sve obveze koje bih imala poslije posla, obavljala bih pješice.
Prosječan broj koraka prije i tijekom izazova | Foto: srednja.hr
Riješila sam se mobitela u šetnjama
Nakon nekog vremena, naučila sam i zašto ljudi koji su fizički aktivni toliko vole svoje gadgete. Nije mi se sviđalo što mi je brojanje koraka ovisilo o tome je li mobitel uz mene ili nije, stoga sam se odlučila više oslanjati na svoj pametni sat. Povezala sam ga sa svojom aplikacijom na mobitelu, a nakon što bih ga ujutro stavila na ruku, više o tome nisam morala razmišljati.
Shvatila sam i da moj pametni sat ima i mogućnost za dualnu SIM karticu koju sam odlučila iskoristiti. To najjednostavnije rečeno znači da svoj broj mobitela mogu koristiti i na pametnom satu, pa s njim mogu zvati, slati poruke ili plaćati u trgovini. Drugim riječima, ne moram uopće brinuti da je mobitel stalno uz mene.
Da iskoristim tu mogućnost, pronašla sam Young tarifu koju nudi Hrvatski Telekom. Košta me 25 eura mjesečno, a s njom imam flat internet i 10.000 minuta poziva ili SMS poruka. Kod uparivanja mobitela i sata aktivirala sam MultiSIM opciju i to je bilo to, jako je jednostavno. Ova tarifa dostupna je svima koji imaju između 18 i 25 godina, a više o njoj pročitajte ovdje.
Zadnji dan svog izazova odlučila sam dati baš sve od sebe. Hodala sam do posla i nazad, što je put od otprilike tri kilometra u svakom smjeru, a jedna od stanica bila mi je i zanimljiv događaj od Hrvatskog Telekoma – prvi Gym Rave u Hrvatskoj. Održao se u THE Fitness and padel Hali u Zagrebu i da, točno je onakav kakvog ga zamišljate. Light show, bas koji tutnji i ekipa na benchu koja diže utege.
Oni najhrabriji mogli su se okušati i u izazovu. Natjecatelji su imali nekoliko minuta da prođu više postaja s različitim spravama, a onaj tko je potrošio najviše kalorija osvojio je Apple Watch S10. Za motivaciju je poslužio i hologramski prikaz funkcionalnosti tog sata, što je bilo jako kul za vidjeti.
‘Hodanjem sam se dovela u fizičku formu’
Na Gym Rave-u sam upoznala i Martinu, studenticu iz Zagreba koja je, za razliku od mene, hodanje zavoljela prije nekoliko godina. Njim se počela baviti prije pet ili šest godina, rekla mi je, jer se željela riješiti viška kilograma i svih zdravstvenih problema koji s njima dolaze.
– Odabrala sam tu vrstu rekreacije jer moj kvart po pitanju sportske infrastrukture stoji dosta loše, a imam i problema s koljenom pa mi je hodanje manje opterećujuće od trčanja. U početku nisam imala neki cilj po pitanju broja koraka, rekla sam si ‘idem prošetati na pola sata, barem subotom i nedjeljom’. Nakon nekog vremena sam shvatila da mogu i malo više pa je to preraslo u nekih 10.000 do 20.000 dnevno oko pet dana u tjednu, ispričala mi je Martina.
Kako bi došla do svog dnevnog cilja, šeće do faksa i ide pješke doma, što znači da dnevno prehoda otprilike osam kilometara. To ju zapravo ne ‘košta’ puno vremena, jer je šetnja tek pola sata do 45 minuta duža nego da se istom relacijom vozi u javnom prijevozu i zaustavlja zbog čestih gužvi. Hodanje je, naglasila mi je, izrazito pozitivno utjecalo na njen život.
– Dovela sam se u dobru fizičku formu i poboljšala mi se kondicija, imam više energije i konačno sam odmorna nakon sedam ili osam sati sna, a nekad mi je trebalo i deset. Koncentracija mi je puno bolja i čini mi se da u danu uspijem više toga obaviti. Hodanje zovem i svojom besplatnom psihoterapijom jer mi se čini da izrazito pozitivno utječe na moje mentalno zdravlje i rješava me stresa, nekako sam manje anksiozna i puno se manje živciram. Iako sam se i prije bavila nekim sportskim aktivnostima, poput aerobika, pilatesa i teretane, jer je aktivnost ključ dobrog zdravlja, nekako se puno bolje osjećam sada kada možda manje radim pilates, a u aktivnosti sam uključila i hodanje. I zadovoljnija sam svojim izgledom, poručila je moja sugovornica.
Od tehnologije koristi aplikaciju za brojanje koraka na mobitelu i pametni sat. Pametni sat joj, osim za brojanje koraka, služi i za kontrolu otkucaja srca jer se nekad zamisli pa uspori, a ipak joj je važno pratiti malo brži tempo, radi ostvarenja ciljeva koje si je zadala.
Ne učite, idite u šetnju (barem sat vremena dnevno)
Tjedni izazov, a potom i razgovor s Martinom, motivirali su me da poželim hodanje uvesti kao redovnu aktivnost u svoj život. Tijekom izazova sam shvatila kako je uvođenje zdravih promjena jednostavno stvar mindseta. Činiti 10.000 koraka dnevno mi se učinilo manje nedostižnim kad sam promijenila način na koji razmišljam o tome. To nije aktivnost koju ću učiniti jednom u danu, već odluka koja mora utjecati na baš sve aspekte mog života – i tad je postalo lakše.
Za kraj je ostalo najvažnije pitanje – je li bilo učinkovito? Vrijeme koje sam provela gledajući u ekran opalo je za 14 %, što nije neznačajno. Subjektivno, osjećala sam se odmornije, a zadatke koje sam imala obavila sam učinkovitije. Provesti sat vremena svaki dan u šetnji tijekom učenja za maturu ili ispitne rokove, čini se, ipak nije tako suluda ideja.
Prosječan screentime prije izazova i nakon | Foto: srednja.hr
Želite li pri tome biti potpuno slobodni, aktivirajte Young tarifu, povežite svoj pametni sat i mobitel koristeći MultiSIM uslugu i zaboravite na to da mobitel mora stalno biti uz vas. Više o tome pročitajte ovdje.
Nedavno smo mlade na ulicama Zagreba pitali koliko zapravo vježbaju i koliko im je bitna fizička aktivnost. Ako vjerujete u stereotip lijenih tinejdžera, njihovi odgovori mogli bi vas iznenaditi. Taj video pogledajte ispod.
Sadržaj je nastao u suradnji Native studija portala srednja.hr i Hrvatskog Telekoma
