Treba li snimati teroriste dok ubijaju nekoga? Ovaj film mora pogledati svaki student novinarstva
Film ‘5. rujan’ temeljen je na istinitim događajima. Prati novinarsku ekipu ABC televizije koja je uživo u televizijskom prijenosu izvještavala o talačkoj krizi na Olimpijskim igrama 1972. godine. Bio je to prvi prijenos terorističkog napada uživo koji je pratilo 900 milijuna gledatelja. Film u režiji Tima Fehlbauma topla je preporuka svakom studentu novinarstva zbog dinamičnog i vjernog prikaza novinarske svakodnevice kroz prizmu jednog od najtragičnijih događaja u povijesti olimpijskog sporta. U hrvatska kina film stiže 6. ožujka, a već je dostupan na internetskim servisima.
Film 5. rujan u Hrvatska kina stiže 6. ožujka | screenshot: Youtube
Neki filmovi mogu biti zanimljivi svima čisto zbog svoje radnje i izvedbe. No, istovremeno za neke su obvezna literatura. Upravo se tako može najkraće opisati film ‘Peti rujan’ u režiji Tima Fehlbauma koji će 6. ožujka imati prvu pretpremijeru u hrvatskim kinima, ali je već dostupan na pojedinim ovlaštenim online servisima. Zaradio je i nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij.
Uzbudljivom, ali i jezivom obradom istinitih tragičnih događaja ‘Münchenskog masakra’ privući će svakog filmoljupca žednog dobrog trilera. No, za studente novinarstva, ovo je film koji moraju pogledati u 2025. godini zbog prikaza kako se novinari nose s dva ključna problema koja su nezaobilazna su suvremenom novinarstvu: brzo izvještavanje i brzo razrješavanje etičkih dilema.
*Nastavak teksta sadrži spoilere, op.a.*
‘Radosne igre’ postale jedna od najvećih tragedija u povijesti Olimpijade
Film obrađuje teroristički napad palestinske grupe znane kao Crni rujan. Oteli su izraelske koji su se natjecali na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Maskirana, oružana skupina tražila je u zamjenu za sportaše koje su zgrabili oslobađanje palestinskih zatvorenika u Izraelu. Sve se dogodilo u ‘olimpijskom selu’. Nažalost, cijela priča, kao što pamtimo iz povijesti, završila je smrću 11 izraelskih sportaša.
Događaj se i dan danas pamti kao jedna od najvećih tragedija Olimpijskih igara. Još jedan dan kada se svijet, na najgori mogući način prisjetio da sport nije samo zabava već da se iza njega vrti i politika. K tome, bila je to prva Olimpijada koja se održala u Njemačkoj nakon što je posljednje Olimpijske igre u toj zemlji, 1936. godine, otvorio zloglasni Adolf Hitler. Tadašnja zapadna Njemačka htjela je pokazati da su drukčija Njemačka od one koja je radila zastrašujuće zločine tijekom nacizma i Drugog svjetskog rata. Uz moto ‘Radosne igre’ (Die Heiteren Spiele), Njemačka je htjela pokazati svoju demokratičnost i optimizam nakon mučne prošlosti.
Naposljetku su igre doista ušle u povijest, ali nažalost u onaj odlomak koji bi možda bilo najbolje da se nije zabilježio, pogotovo s tako mračnim i smrtonosnim završetkom po izraelske sportaše. Naime, medijsko praćenje talačke krize koje je trajalo čitavog tog 5. rujna, bilo je prvo televizijsko emitiranje uživo terorističkog napada. Procjenjuje se da je taj prijenos gledalo nevjerojatnih 900 milijuna gledatelja. Svime su dirigirali novinari američke televizije ABC-a uz vodstvo tada tek početničkog producenta Geoffreya Masona.
Izvještavanje uživo umjesto istraživačkog novinarstva: Stres, brzina i etičke dileme
Glumačka postava koja uključuje Petera Sarsgaarda, Johna Magaroa, Bena Chaplina, Leonie Benesch i drugih prikazuje nam kako su se ključni ljudi ABC-ijevog emitiranja terorističkog napada snašli u izvještavanju u jednom od najnapetijih vijesti te godine i kakve su rasprave međusobno vodili. Vijesti koja nije bila ‘jednodnevni bestseller’ nego je zauvijek urezana u povijest, a postupanje tadašnjih novinara trebalo se analizirati i prije nego je ova ekranizacija dodatno popularizirala cijeli događaj.
Kako se formiraju i rješavaju ključna pitanja novinarske etike u ovom filmu možemo vidjeti ne iz hipotetske perspektive, već uvučeni u vjernu atmosferu stvarnog događaja. Dok se novinari pred našim očima bore s dilemama novinarske etike, svjedočimo formiranju poteza o kojima će brojni novinarski praktičari i teoretičari imati razna i snažna mišljenja i desetljećima kasnije. Koliko toga možemo prikazati gledateljima? Ako ubiju taoce, trebamo li to emitirati ili maknuti kameru da ne ostane zabilježeno? Čak i ako gledatelji nešto žele vidjeti – što smijemo, a što ne smijemo prikazati, ne samo zbog zakonskih ograničenja, nego i zbog poštovanja prema žrtvama i njihovim obiteljima? Čekaj, mogu li teroristi vidjeti naš prijenos uživo? Što radi policija i koliko toga možemo otkriti, a da ne ugrozimo dodatno taoce? Imamo nepotvrđene informacije, trebamo li ih objaviti odmah da uhvatimo novi termin za prijenos ili ne?
Upravo je postupanje ABC-ijevih novinara tog petog rujna 1972. godine, pokazalo važnost novinarske etike, a u Fehlbaumovom filmu na platnu vidimo vjerni prikaz novinarskog posla u stresnom okružju gdje trebate informirati brzo, ali bez gubitka preciznosti. Jer kriva informacija ili formulacija mogu dovesti do katastrofe. Za razliku od čuvenih novinarskih filmova koji su u kina izašli u proteklom desetljeću kao što su ‘Spotlight’ ‘The Post’ ili ‘Bostonski davitelj’, ovo nije film o hrabrim novinarima koji polako, ali sigurno prate i istražuju neku dublju istraživačku priču i mogu si priuštiti tjedan dana prije nego je pošalju uredniku.
Film ‘5. rujan’ prati novinare koji priču moraju pričati odmah, kako se događa i razvija. Pritom, kada su došli na posao, nisu mogli ni pretpostaviti da će ih jedna takva situacija dočekati. Stoga je ovaj film vrlo važan za studente novinarstva. Neće se svi novinari morati baviti pričom koja je ovako mučna, tragična ali i povijesno značajna poput ‘masakra u Münchenu’. Međutim, neovisno o sadržaju, ovakav način izvještavanja uživo, bilo kao reporter na terenu, bilo kao novinari u redakciji, u TV formatu ili na internetskim portalima s tekstualnim prijenosom, svakodnevica je za većinu novinara koji se bave ovim poslom.
Pa što ako smo sportska redakcija? Novinari, ne bojte se iskočiti iz okvira
Uz uvid u srž novinarskog posla, ovaj naslov švicarskog redatelja sjajno je dočarao i povijesno-političku atmosferu Njemačke koja se svim silama trudila pokazati da je bolja od nacizma te predrasuda koje su ljudi i dalje gajili prema toj zemlji. Stoga ‘5. rujan’ definitivno može zaintrigirati i studente povijesti, geografije, sociologije i drugih srodnih područja koja se bave kulturom i društvom. No, za studente novinarstva, valja istaknuti da je film uz moralne dvojbe i stres izvještavanja, respektabilno oslikao i jednu ključnu odliku koju kvalitetni novinari moraju imati – volju i hrabrost obraditi temu koja iskače iz njihovog klasičnog repertoara.
Naime, Mason i ABC ekipa bili su članovi sportske, a ne informativne redakcije koja se inače bavila politikom i ratovima. Jedina iznimka je bio reporter Peter Jennings koji je, ironično, otišao pratiti sportski događaj da bi ‘uzeo predah’ od izvještavanja o bliskoistočnim sukobima. Informativna redakcija im je htjela preoteti priču, navodeći da oni kao sportski novinari ne znaju kako je obraditi.
Ali, Mason, njegovi urednici i ekipa nisu se dali, ističući da su udaljeni ni kilometar od samog događaja. I iako nisu odradili savršen posao, njihova ustrajnost ih je upisala u povijesne knjige. Spremnost na nove izazove ključna je za novinare. No, treba pronaći i balans između samopouzdanja i umišljenosti uz razumijevanje da je svaki dan prilika za naučiti nešto novo ili promisliti o starim znanjima iz nove perspektive. Upravo je to ABC-ijeva ekipa sjajno odradila, želeći s jedne strane, informirati javnost, ali i s druge ostvariti neviđenu gledanost te preteći svoju konkurenciju.
*Osvrt je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
