Učenici obožavaju ovu praksu u svojim školama: Učitelji tvrde da može utjecati na uspjeh
Učenici učiteljice Sanele Škevin iz Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu svako jutro započinju tjelovježbom. Na tu su se praksu toliko navikli da učiteljicama koje dođu na zamjenu ‘mrse’ planove i govore da za početak dana žele odraditi nekoliko vježbica. O tome koliko je jutarnja tjelovježba u školi važna razgovarali smo upravo sa Škevin koja poručuje da se djeca vole kretati, ali ih odrasli u tome sputavaju.
Sanela Škevin i njezini učenici | foto: Privatna arhiva
Već smo pisali o tome da su današnja djeca, u odnosu na onu od prije 50 godina, duplo lošija u nekim fizičkim sposobnostima poput brzine, snage, fleksibilnosti i ravnoteže. Muči ih kolut unaprijed, sunožni skok i brojni drugi zadaci čije se izvršenje od njih očekuje na nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture. Neke učiteljice malim koracima rade na promjeni na bolje. Jedna od njih je Sanela Škevin, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića Zagreb, koja sa svojim mališanima svakog jutra radi jutarnju tjelovježbu. Jutarnja tjelovježba u školi za nju je neizostavan dio nastave.
Jutarnja tjelovježba u školi
Jutarnja tjelovježba u njezinoj je učionici nešto poput zajedničkog jutarnjeg pozdrava.
– To nas povezuje, stvara ugodnu atmosferu i smanjuje razinu stresa na minimum. Jutarnji tjelovježbu izvodimo odmah u 8 sati nakon što se pozdravimo i ja kao učiteljica kažem koji nam je plan za danas. Ponekad ustanemo i razgibamo cijelo tijelo, nekad su to ‘uredske’ vježbe za vrat, ramena i ruke u sjedećem položaju. Ponekad ‘razgibavamo’ mozak uz pomoć brain gym vježbica. Važno je da aktiviramo i razbudimo svoje tijelo i um u vedrom raspoloženju, priča nam Škevin.
Jutarnja tjelovježba u školi praksa je koju ova učiteljica prakticira već više od 15 godina.
– Ne mogu se sjetiti točnog trenutka. Znam samo kad sam postala mama da sam odlučila biti učiteljica kakvu želim za svoju djecu. Promatrala sam kod kuće njih i njihove potrebe. Razmišljala što bi za njih bilo dobro i kako bi oni reagirali na tako nešto i odlučila to prenijeti u učionicu. U jednom trenutku mogu profesionalnog života veliku je ulogu odigrala i ‘Korak po korak’ edukacija. Najviše mi je ostala urezana u pamćenje ta jutarnja rutina i jutarnji pozdrav s kojim ‘korakovci’ (učitelji koji rade po toj metodi) započinju dan, prisjeća se Škevin.
‘Mi smo ti koji djeci guramo mobitele u ruke, a onda se ljutimo’
Ponekad koriste i rekvizite kao što su gume za vježbanje ili ‘crvići’ za učenje plivanja. Brojni učitelji, kaže Škevin, dobili su razne slične materijale od svoga izdavača, a djeca se jako vesele ovoj praksi.
– Djeca jako vole učiti uz pokret. Vole se kretati jer je to prirodno. Mi odrasli ih u tome sputavamo. Odrasli kažu da se djeca ne žele kretati i da radije biraju mobitele i ekrane. Mislim da to nije prava istina. Sve više smo svjedoci da odrasli ljudi, roditelji daju već malim bebama mobitel u ruke u kolicima da budu mirni. Znači mi smo ti koji djeci guramo mobitele u ruke, a onda se ljutimo kad djeca naviknuta na to ne trče i ne igraju se. Zato im u svakodnevnu rutinu i obiteljsku i školsku treba uvesti svakodnevno vježbanje. Uz to im svaki dan treba reći zašto je to dobro, što time postižemo. Djeca uživaju u toj aktivnosti i jednom kad postane svakodnevna rutina, ako se iz nekog razloga jednom preskoči, oni je traže i pitaju zašto smo to taj dan preskočili, objašnjava Škevin.
Dodaje i jednu anegdotu koja se dogodila kada njezini učenici samo jedno jutro nisu započeli s tjelovježbom.
– Ispričat ću vam jednu anegdotu… Jedan dan me nije bilo u školi. Mijenjala me kolegica i započela je jutro na svoj način. Rekla je da joj je bilo smiješno jer su je učenici zaustavili i rekli da se tako ne započinje jutro. Što joj je drugo preostalo nego poslušati ih. Radi se o prvašićima. Ja ne mogu započeti dan odmah riječima ‘Izvadi knjige… Otvori stranu tu i tu i piši…’. Kao što roman i priča imaju svoj uvod, tako i školski dan mora imati svoj uvod, priča nam Škevin.
Može utjecati na uspjeh u školi
Roditelji pak imaju mali uvid u njihove aktivnosti putem aplikacije Classdojo. Škevin tamo svakodnevno objavljuje crtice iz školskog života, što uključuje i jutarnju tjelovježbu. Misli da su zadovoljni i da ju u ovoj praksi podržavaju. Također, smatra da bi bilo dobro i s roditeljima na roditeljskom sastanku razgovarati o važnosti tjelovježbe za razvoj djece.
– To je jedan važan faktor koji neizravno može utjecati na uspjeh u školi. Učenici su budniji i spremniji za nastavu koja slijedi. Utječemo na njihov krvožilni sustav, na rad mozga. Stvara se pozitivna atmosfera kojom jačamo povezanost unutar razreda. Učenici postaju spretniji u izvođenju vježbi pa i sami kasnije predlažu neke pa se tu razvija i podiže razina samopouzdanja. Mogla bih još puno toga nabrajati jer je puno učinaka jutarnje tjelovježbe, ističe Škevin.
Dodaje da učenicima ova uspomena ostaje u trajnom sjećanju.
– Jako mi je drago kad me posjete moji učenici koji su danas studenti pa se sjete između ostalog i naše tjelovježbe u jutarnjem krugu. Po tome znam da sam posijala trajno sjeme u njihove živote. Na njima je samo hoće li to prihvatiti i uživati u trajnoj dobrobiti. Jutarnjom tjelovježbom želim poslati poruku i djeci i roditeljima da je fizička aktivnost jako, jako važna. Da je dovoljno i samo malo vremena tijekom dana za veliku dobrobit za naše tijelo, zdravlje i općenito život. Ako možemo vježbati svakodnevno u učionici, onda kad odrastu djeca mogu kratko vježbati u uredu, u kuhinji dok pripremaju obrok, u dnevnom boravku za vrijeme filma… Kretanje je nešto što sve više zanemarujemo, a zapravo smo stvoreni za kretanje. Nadam se da ću i ovim razgovorom s vama utjecati na neke učitelje da uvedu jutarnju tjelovježbu u svoju svakodnevnu petminutnu rutinu na početku dana, zaključuje Škevin.
