Pretraga

Uskoro počinje potraga za stanovima: Stariji studenti upozoravaju na što trebate pripaziti

Kako se polako (ali sigurno) bliži početak još jedne akademske godine, te su prijave na natječaje za smještaj u studentskim domovima gotove, došlo je napokon i vrijeme za ono čega se boje svi studenti koji ne studiraju doma, a to jest potraga za smještajem.

Foto: Unsplash

Najveći problem kod odlaska na studij u drugi grad za mnoge je smještaj. Čak i studentima koji nisu u nepovoljnoj financijskoj situaciji nije toliko lako pronaći mjesto gdje će se osjećati dovoljno ugodno da bi uspjeli preživjeti sve izazove studiranja.

Iako je smještaj u studentskom domu najbolja opcija upravo zbog cijene, svi znaju da ni tamo nije sve bajno. Naravno, najveći je problem ako naiđete na loše cimere, oni će vam zagorčati život bili u luksuznoj vili, ili u sobi od dva kvadrata. Naposljetku, u domu nema dovoljno mjesta i jako je teško upasti.

Većina koja se odlučuje na stan (bilo da to žele ili ne), suočava se s drugim setom problema. Dok u domu možete uvijek računati da vas nitko neće ometati ni provjeravati što radite, kada, ni s kime, postoje razni stanodavci koji bi možda ipak voljeli veću kontrolu nad onime što se događa u njihovom stanu, pa samim time i onime što vi radite.

Problem s pronalaskom smještaja nije samo naći stan blizu fakulteta, dobro povezan s ostatkom grada javnim prijevozom, nego još i pronaći stanodavca koji vas neće kontrolirati, ulaziti u stan dok vas nema, te koji će se brinuti o stanu, odnosno neće se dogoditi da ste danima bez tople vode ili da živite u rupi.

Na što paziti?

Nažalost, većina studenata je prošla kroz proces traženja stanova i može se složiti s time da su vidjeli puno loših stanova, ali isto tako i doživjeli neugodna iskustva koja su ih onda naučila na što sve trebaju gledati. Teško je paziti da vas netko ne prevari, ako ne znate na što trebate paziti. Stoga smo razgovarali s nekolicinom studenata koji su podijelili svoja iskustva, kako bi ukazali na bitne stvari kada je riječ o potrazi za stanom.

– Prvi put sam bila podstanar kada sam ustvari završila fakultet, do tada sam bila u domu. Sjećam se da su mi svi pričali o tome kako im je super živjeti u stanu, pa sam se veselila tome. Našla sam odličan stan na poziciji blizu posla, no cimerice su bile katastrofa. Stanodavka je živjela u stanu ispod i onda je stalno dolazila u provjere, a moje dvije cimerice su se jako sprijateljile s njom, ja ne toliko. Nakon toga sam odlučila biti sama u stanu, no nisam imala dovoljno da si priuštim nešto normalno, pa sam živjela sa žoharima i rupama u zidu… Vrhunac je bio što je kćer od stanodavca svako toliko dolazila spavati u stan, a kad sam rekla da mi je problem što je to sve češće, praktički su me izbacili iz stana. Svakako treba definirati jasno granice sa stanodavcem, a ne bih ni preporučila baš ulazak u cimerstvo s ljudima koje ne poznajete, iako znam ljude kojima je to uspjelo, savjet je Martine (29).

Puno ljudi započinje život u stanu tako što pronađu cimere putem društvenih mreža. Nekada to uspije, no nekada nažalost ne. Iako nije potrebno biti toliko kompatibilan, kao recimo kada dijelite samo jednu sobu (stan ipak donosi dozu privatnosti), poželjno je izbjeći cimere koji su potpuno različiti od vas.

Režije znaju biti problem

– Čim sam krenula studirati, uselila sam u stan. Sada sam na zadnjoj godini, i odmah na prvoj sam uspjela pronaći savršen stan, no to nije bio prvi stan u kojem sam živjela. Stan u kojem sam prvi put bila je bio praktički preko puta faksa, i to je bila jedina prednost. Bila sam s jednom curom i jedna je spavala u dnevnom, druga u sobi. Vlaga u stanu je bila nepodnošljiva i bili smo u suterenu. Također, prevarilo me je to što je stanarina bila niska, ali su režije bile užasno visoke, pa sam onda na kraju plaćala više nego sada. Mislila sam da ću moći uštedjeti na režijama, no to je pogrešno. Čak su bile više nego što mi je bilo rečeno da su otprilike, tako da sam se tu pošteno opekla. Na svu sreću, sada sam u stanu koji je malo dalje od faksa, ali je u redu povezan javnim prijevozom pa mi dođe na isto, rekla nam je Lara (25) s Učiteljskog.

Pitanje je koliko je pametno pristati na uvijek fiksne režije, no isto tako treba voditi računa o tome što se s režijama događa. Nerijetko se dogodi da ljudi ne razmišljaju o tome, jer su naviknuti živjeti kao i doma, no u studentskim uvjetima…  Nije to isto.

Usamljenost u stanu

– Sjećam se da sam mogla ostvariti pravo smještaja u domu, no mislila sam da to nije za mene, pa sam se odlučila ići u stan. Nažalost, to je bila pogrešna odluka. Bila sam sama u stanu i iako je stan bio sasvim u redu, osjećala sam se previše usamljeno. Bilo je premaleno da bih imala cimericu, a nisam ni htjela živjeti s nekime koga ne poznajem. Kasnije sam se prebacila u studentski dom i puno sam zadovoljnija u domu – osim što manje trošim (pogotovo na hranu, sada sam uvijek u menzi), puno mi više paše opuštena atmosfera i neobavezna druženja u čajnoj kuhinji. Svakako bih svima preporučila, ako mogu, da isprobaju život u domu, zato što mislim da je to isto bitan dio studentskog života, mišljenje je Sare (27).

Studentski život se možda može lakše doživjeti u domu nego u stanu, no svakako postoji dovoljno prostora za ‘glupiranje’ u oba slučaja. Ipak, mnogi će vam reći da puno bolje na prvim godinama biti u domu, pa se kasnije prebaciti u stan, kada imate više godina i manje strpljenja.

U svakom slučaju, oprezno pri biranju stanova i svakako se posavjetujte s ljudima koji su bili/jesu podstanari, kako biste znali na što pripaziti, ovo je ipak tek nekolicina detalja.

Uskoro počinje potraga za stanovima: Stariji studenti upozoravaju na što trebate pripaziti
0 Shares
Share via
Copy link
Powered by Social Snap