Video: Studentica ekonomije bavi se performansom na svili, otkrila što je potrebno za to i koliko je opasno
Elizabeta Bolarić (22) redovita je studentica četvrte godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godinama se bavi plesom, no prije tek nešto više od godinu dana bacila se u nešto mnogo uzbudljivije – talentirana studentica uzbuđenje traži na visini uz pomoć svile i odrađuje akrobacije od kojih zastaje dah. Zapazili smo je na dodjeli nagrada Zlatni indeks te je zamolili da nam otvoreno ispriča kako je baviti se nečim takvim, zašto se upustila u to i što joj to donosi u životu.
Studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Elizabeta Bolarić desetak se godina bavila plesom, nakon čega je niti jedan plesni studio više nije mogao fascinirati. Stoga se odlučila potražiti nešto drugačije i dinamičnije – godinu dana nakon nastupa na visini izvodeći akrobacije na svili. Zbog čega se počela baviti time, osjeća li strah te što je motivira otkrila nam je u razgovoru.
Deset se godina bavila plesom, a onda potražila nešto uzbudljivije
Elizabeta, 22-godišnja studentica redovno studira ekonomiju, a ujedno je i demonstratorica na Katedri za financije te praktikant u jednoj agenciji za digitalni marketing. Uz sve te obaveze Bolarić se bavi i nečim sasvim drugačijim – akrobacijama na svili. Nakon desetak godina bavljenja plesom, odrađivanja plesnih radionica i sličnog, odlučila se na nešto uzbudljivije i nije požalila.
Ljubav prema svili na prvi dodir
– Niti jedan plesni studio me nije uspio fascinirati, sve je to izgledalo kao ponavljanje onoga što sam već vidjela i probala. Za ples na svili sam čula i ranije, iako nisam znala gdje bih to u Hrvatskoj mogla potražiti. Malo surfanja i sreće odvelo me u Traumatic Arts. Kontakt broj sam pronašla na stupu semafora kada sam se išla rolati na Jarun. Mislila sam da nikada neću nazvati broj sa stupa, ali došla sam na uvodni trening. Tada sam prvi put uživo vidjela svilu i fascinirala me, trenerica Martina kad me vidjela na treningu rekla je da moram ostati. Ja sam ostala i zaljubila se, sa smiješkom priča Elizabeta.
U Hrvatskoj se ovom vještinom bavi mali broj ljudi – u Zagrebu se plesom na svili bave četiri udruge, a njezin tim Traumatic Arts broji dvadeset članova koji uključuje razne cirkuske umjetnike, ali i članove koji obavljaju druge djelatnosti unutar udruge. Također, u Splitu i Rijeci postoji grupa ljudi koja se bavi istom aktivnošću.
Potrebna je upornost, hrabrost, ali i oprez
Studentica tjedno trenira dva do tri puta, a ukupno joj šest sati ode na izvježbavanje akrobacija. Sama kaže kako radi svih ostalih obaveza više i ne stigne.
– Trening obuhvaća zagrijavanje cijelog tijela, vježbe snage i fleksibilnosti. Radi se na spajanju akrobatskih figura s ciljem ostvarivanja plesnog performansa. U sklopu toga, radi se na plesnom performansu i umjetničkom izričaju. Sve to, naravno, uz glazbu po prijedlogu trenerice ili željama polaznika. Prednost svile je što pruža dovoljan prostor za različite žanrove, samo je potrebno malo kreativnosti, improvizacije i spajanje elemetana kako bi se realizirala koreografija. Možda to i nije ‘samo’, ali kada dođete na trening, shvatite da je puno jednostavnije nego što zvuči na prvu, otkrila je talentirana studentica.
Ukoliko se želite baviti upravo ovom umjetnosti, potrebno vam je malo talenta, ali mnogo volje i truda.
– Dobra volja i upornost prije svega su jako bitni. Malo hrabrosti kako
bi savladali visinu, a sve ostalo s godinama se može naučiti. Jasno je
da će prednost imati oni koji su se prije bavili nekom vrstom tjelesne
aktivnosti. Najveću prednost svakako imaju oni koji su se bavili plesom i
poznaju plesne tehnike i oni koji su upoznati s elementima gimnastike
ili jogom. Ono što je meni jedino predstavljalo problem su slabe ruke.
Ni ja se u početku nisam mogla popeti, ali za utjehu svima – ruke su dio
tijela koji najbrže ojača, iako i najbrže oslabi. Danas sam glavni
otvarač staklenki i pomoćna fizička radna snaga u obitelji. Znamo se
jako dobro zabaviti na tu temu, šali se Elizabeta.
Na strah gleda kao na adrenalin
S obzirom da se akrobacije na svili odvijaju na većoj visini, logično je da postoji strah. Ipak, Elizabeta na njega više gleda kao na adrenalin i potrebnu dozu opreza.
– Bez opreza time se ne možete baviti. Onog dana kada se neću nimalo bojati, prestat ću se time baviti. To je svakako minimalni strah, koji užitak nadvlada već kod prvog penjanja, ali on je ipak tu. Novi elementi se svakako uče iznad strunjače uz nadzor trenerice. Isto tako, ne postoji trening na koji se ide ‘glavom bez obzira’. Ide se svjesno, odmoreno, ali najviše s puno entuzijazma za učenjem novih elemenata i napredovanjem, objasnila je plesačica.
Prvi je nastup imala već nakon četiri mjeseca u udruzi, na Tattoo konvenciji u Studentskom centru u metropoli. Nakon probijanja leda na pet i pol metara visine nastupala je i u Beogradu, Novom Sadu te na više komercijalnih nastupa.
‘I nije toliko opasno kako izgleda’
Što za nju znači akrobacija na svili opširno je pojasnila. – Akrobacije na svili za mene su prvenstveno zabava i tjelesna aktivnost. Cijenim svaku tjelesnu aktivnost, mislim da je to nešto što pokreće svakog pojedinca, samo je pitanje koliko smo toga svjesni i koliko vremena smo za to spremni odvojiti. Treninzi za mene predstavljaju zabavu, kvalitetno utrošeno vrijeme koje pozitivno utječe na moje raspoloženje, ali jednako tako i na zdravstveno stanje. Svila me privukla zato što je neobičajena, spoj je umjetnosti i adrenalina, čiji sam iskreni ljubitelj, zahtjeva izrazitu fizičku spremnost i osjećaj letenja i kretanja na visinama koje nije lako dosegnuti me često privlačio. Za nju me veže spoznaja da ima još tisuću elemenata i kombinacija elemenata koje želim savladati, ljepota pokreta koje treba uvježbati i odlična atmosfera u kojoj svi zajedno funkcioniramo, objasnila je.
Kao što bi svatko pretpostavio, njezina je okolina različito reagirala na to čime se bavi. Obitelj je naravno često zabrinuta, no bez obzira na to pruža joj podršku. Ona sama tvrdi kako ova vještina i nije toliko opasna koliko izgleda.
Akrobacijama treba pristupiti razumno
– Okolina je uglavnom zbunjena. Prvo pitanje je što je to i imaš li mrežu ako padneš? Mislim da mnogi nisu svjesni da to nije toliko opasno kako izgleda, ako se akrobacijama pristupa razumno. Potrebno je na vrijeme naučiti kontrolirati svoje sposobnosti i snagu, ne pretjerivati i polako napredovati. Nitko preko noći nije postao akrobat, ali s godinama je to uspjelo mnogima.
Prijatelji i poznanici imaju jako pozitivne reakcije i podrška su mi u svakom smislu. Roditelji i sestra su oni koji se ipak najviše brinu i zovu nakon svakog nastupa kako bi provjerili je li sve prošlo u najboljem redu i koji me prvi tjeraju na spavanje dan prije nastupa. Iako se brinu za mene, ne žele mi stvarati dodatni strah ili me odvlačiti od toga, vjerni su posjetitelji mojih nastupa s fotićem u rukama i ponosnim osmjehom koji me dočeka u backstageu. Znam da potajno uživaju koliko i ja, sa smješkom nam je kazala.
‘Bavit ću se svilom dokle god ću moći’
Bez obzira na ljubav prema svili i akrobacijama, Elizabeti je obrazovanje ipak i dalje na prvom mjestu, no nada se kako će i dalje moći usklađivati svoje obaveze s treninzima. – Svilom bih se voljela baviti sve dok će to moje tijelo moći podnijeti. Danas je teško konkretno govoriti o godinama, jer se sve dosta nepredvidivo razvija. Jedno je sigurno, dokle god ću moći paralelno živjeti taj svijet zabave, bit ću dio njega, zaključila je Elizabeta.
