Pobijedila rak pa odlučila dobro iskoristiti vrijeme s djecom: U sedam dana obišle su četiri države

Nakon što se prije šest godina izliječila od raka dojke, Tea Fijala, Suradnica na projektu COLOURS Europske mreže sveučilišta, razvila je posebnu ljubav prema putovanjima. A putovanje s djecom za nju je najdraža opcija. Zoa ima 13, a Vita 9 godina, i obje su bile veoma uzbuđene kada su saznale da ih mama planira odvesti na sedmodnevno putovanje tijekom kojeg će obići čak četiri države – Litvu, Latviju, Estoniju i Finsku – i to samo s ruksakom na leđima. Njihova mama Tea također je bila uzbuđena jer, kako kaže, putovanja s djecom ne obogaćuju samo djecu, već i roditelje.

Da su putovanja pravo blago kako za djecu, tako i za roditelje, dobro zna Tea Fijala, diplomirana pravnica i Suradnica na projektu COLOURS Europske mreže sveučilišta. Tako je svoje djevojčice Zou i Vitu odvela na veliko putovanje u Litvu, Latviju, Estoniju i Finsku. S obzirom na to da svi živimo jako užurbano i roditelji sve rjeđe provode kvalitetno vrijeme s djecom, Tea jedno od rješenja vidi upravo u putovanjima.

‘Na putovanjima se puno više družim s djecom nego doma’

– Kada putujemo, s djecom smo po cijele dane, od 0 do 24, te je naš dan, sve naše vrijeme posvećeno isključivo njima. Zajedno istražujemo, učimo o novim kulturama, upoznajemo ljude i novi jezik. Na putovanjima se puno više družim s djecom, nego doma. Doma me pregaze dnevne obaveze i nekako svatko od nas živi svoj život. Kada smo na putu, zajedno planiramo koje znamenitosti ćemo posjetiti, koji lokalni specijalitet ćemo isprobati te što ćemo kojega dana raditi. Djeca tako zapravo istražuju svijet, grade svoj karakter, postaju samostalnija i samopouzdanija, ističe Tea.

Dodaje da putovanje zapravo i ne mora biti u drugu državu, niti trajati nekoliko dana. Ona i suprug s djecom često putuju i po Hrvatskoj. Tako su obišli Plitvička jezera, Papuk, Jankovac, Krapinu, Varaždin i druge lokacije.

– Naša zemlja nudi jako puno toga, pa često provodimo vikende u istraživanju Hrvatske jer smatramo da je veliko bogatstvo učiti djecu o našoj zemlji i pokazivati im njenu ljepotu, priča nam Tea.

Putovanje s djecom ne treba izazivati strah

Suprug je ovog puta zbog posla bio spriječen putovati sa svojim curama, ali one su se odlično snašle. Tea naglašava da je izuzetno ponosna na to što nisu promašile ni jedan autobus, zrakoplov ili trajekt. Roditeljima koji (sami) putuju s djecom Tea poručuje – dobra organizacija je pola posla.

– Kada putujem sama s djecom, tada biram sigurne države, dobro proučim javni prijevoz i nosim sve što bi djeci moglo zatrebati. Naravno, uvijek se mogu dogoditi nepredviđene situacije, ali i moja djeca i ja smo vrlo fleksibilne i brzo se prilagodimo novonastaloj situaciji. Bitno je ne imati strah od nepoznatoga, nego se samo opustiti i uživati u svemu što putovanje donosi. Također, put je potrebno prilagoditi djeci jer ona ne žele posjećivati samo crkve, galerije i muzeje. Moja putovanja s djecom su zapravo posvećena njima, tako da su njihove želje u prvom planu i uvijek posjećujemo mjesta koja bi njima bila zanimljiva – Zoo Cafe, Muzej selfija, zoološki vrtovi, akvariji, vožnja žičarom, brodićima, tuk tukom. Uvijek želim da vide i isprobaju nešto novo, što nemaju prilike vidjeti svaki dan, ističe Tea.

‘Vrijeme koje mi je darovano želim provoditi s djecom’

Ideju o baltičko-skandinavskoj turi dobila je sasvim slučajno kada je vidjela da je udaljenost između Vilniusa i Helsinkija svega 670 kilometara.

– Zapravo sam krenula od Vilniusa jer je avionska karta bila najpovoljnija. Prvotno sam željela obići samo Vilnius, Rigu i Tallinn, ali tada sam vidjela da u Helsinki mogu doći za dva sata trajektom te da imamo izravan povratni let za Budimpeštu. Tako da se ova opcija zapravo sama nametnula jer je bila najpovoljnija, iako je zahtijevala malo bolje planiranje, a ja volim izazove, pa je planiranje putovanja bilo zanimljivo i meni i djeci. Bile su uzbuđene, a na putu i zbunjene jer su često zaboravljale u kojoj smo državi. Sama realizacija im se svidjela jer, budimo iskreni, posjetiti čak četiri države u sedam dana, i to samo s ruksakom na leđima, djeci je prava avantura, a i meni je bilo izazovno, objašnjava Tea.

I dok ju je ovo putovanje, na kojem je svaki dan padala kiša, naučilo da se uvijek mora prilagoditi situaciji, Tea naglašava da i nju i njezinu djecu svako putovanje nauči nečem novom. To, kaže, i jest njihova bit: da zajedno rastu, istražuju, uče. Kada je preboljela karcinom dojke, Tea je uvidjela koliko je život krhak i osvijestila činjenicu da nikome od nas ‘sutra’ nije zagarantirano. Obećala je sama sebi da će, ako preživi tu stravičnu dijagnozu, vrijeme koje joj je darovano provoditi s djecom i raditi ono što voli.

– Prije dijagnoze moji prioriteti su bili posve drugačiji. Danas shvaćam koliko je život vrijedan, ali i nepredvidiv, i zato se svaki dan trudim živjeti punim plućima, dan po dan, korak po korak, a djeci u nasljeđe ostaviti uspomene koje smo zajedno stvorili, između ostaloga i na putovanjima. Vjerujem da ću u tome uspjeti, zaključuje Tea.

Pridružite se našem Instagram kanalu.