Boris Jokić predstavio knjigu, svojevrsnu glazbenu lektiru: 'Naše škole bježe od suvremene glazbe'

David Bowie, The Beatles, Oliver Dragojević i Arsen Dedić, neki su od izvođača o čijim pjesmama piše u novoj knjizi znanstvenik Boris Jokić. Izabrao je 60 pjesama za koje smatra da bi ih svi trebali poslušati, imali oni 17 ili 87 godina. U svojevrsnoj glazbenoj lektiri Jokić iznosi osobni dojam na pjesme, a sve su upotpunili učenici svojim ilustracijama koje su reakcije na tekstove pjesama.

Galerija 13 Fotografija

Otvori

– U 2018. godini došao sam na Yammat FM, nažalost pokojni Alen Balen rekao mi je da bi bilo dobro imati emisiju gdje bih puštao glazbu i to povezivao s obrazovnim stvarima. Odnosno, da za starije puštam novu glazbu, a za mlade neku stariju glazbu. Iz te ideje je sve krenulo, došao sam ravnatelju ŠPUD-a, pitao jesu li učenici spremni za eksperiment. Svatko od učenika dobio je po jednu pjesmu. Nisam želio vidjeti što oni crtaju niti sam htio dati da oni pročitaju što ja pišem. Naš zajednički rad je simbioza u toj knjizi ’60 otkucaja – glazbena lektira’.

Tako svoju novu knjigu opisuje Boris Jokić, znanstvenik i aktualni ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ). Na promociji svoje knjige u prepunoj zagrebačkoj Laubi u utorak kazao je kako je za nju odabrao 60 pjesama koje čine njegov svijet.

‘Kao društvo sramimo se suvremene umjetnosti, mi je ne priznajemo’

– Za sve te pjesme smatram da tkogod ima 17 godina, ali i svatko tko ima 47, 67 ili 87 godina, ih treba poslušati. Knjiga započinje s glazbom Erika Satiea, završava s Beatlesima. U tih 60 pjesama su i one koje mladi danas slušaju, trep glazba koju mnogi osuđuju, tu su indie i elektro glazba. Zdenka Kovačiček, Goran Bare, Mile Kekin, preminuli Oliver Dragojević i Arsen Dedić, Ekatarina Velika, nabrajao je Jokić.

Priznaje, teško je svesti izbor na 60 pjesama, smatra da na popisu sigurno nedostaju The Rolling Stones, U2, Red Hot Chili Peppers, Let 3, Elemental… Ali knjigom želi potaknuti mlade da pročitaju tekstove pjesama i to povežu sa svojim problemima, izazovima i težnjama. To što je neka pjesma nastala 1936. ili 2025., dodaje, ne govori ništa. Muzika je tu da spaja, pojašnjava. Kada je prije nekoliko dana bio u srednjoj školi u Bjelovaru, iznenadilo ga je što je samo jedna učenica od njih 175 čula za Davida Bowieja. Ne znači to da ga moraju svi slušati, pojašnjava, ali učenici bi trebali znati tko je on.

– Živimo u doba u kojem svi glazbu slušamo preko algoritma. Oni nas zatvaraju u neke naše kanale, te algoritme treba probiti. Meni je zbilja sramotno da hrvatska škola bježi od suvremene glazbe i bježi od suvremene umjetnosti. Postoje nastavnici koji koriste suvremenu glazbu i umjetnost, ali kao društvo se sramimo suvremene umjetnosti. Mi je ne priznajemo, od tog bježimo, a ono što nas najviše određuje je suvremena kultura, film, glazba, teatar, književnost. Od toga bježimo i to je velika greška Hrvatske, navodi Jokić.

Izdvojeni članak

Zagrebački studenti dobili kolegij u kojem izrađuju videoigre, inspiriran je jednom knjigom

‘Sve su to reakcije učenika, mladih ljudi na pjesmu, koja im je često nepoznata’

Na samoj promociji Lovorka Sršen i Josip Radić izveli su tri pjesme o kojima Jokić piše u knjizi, a to su Because the Night – Patti Smith, Graceland – Paul Simon i The Beatles – Here Comes The Sun. U Laubi je bila i izložba ilustracija Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu (ŠPUD) iz knjige. Učenici su na svaku pjesmu odgovorili ilustracijom.

– Generacija koja je radila ilustracije za knjigu je ona iz 2018. godine i oni su danas diplomirani umjetnici. Sve su to reakcije učenika, mladih ljudi na pjesmu, često i na njima nepoznatu pjesmu, kazao je ravnatelj ŠPUD-a Filip Pintarić.

Lada Furlan Zaborac, glazbenica i profesorica engleskoga, navela je da bi sve srednje škole trebale nabaviti Jokićevu knjigu za knjižnicu. Kaže da je knjiga pisana iskreno, toplo, afirmativno i s puno ljubavi. Veli da učenicima četvrtog razreda srednje škole voli pustiti pjesmu Road to Nowhere – Talking Heads pa onda malo razgovaraju tko će kamo dalje i što će biti poslije. Andrea Milanko, docentica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, navela je na promociji pak kako danas mladi glazbu koja je za njihove roditelje bila formativna, pronalaze u bespućima interneta i na društvenim mrežama ako imaju sreće.

Podijeli vijest

Link kopiran