Često slušate prigovore o tome zašto gejmate? Ovim argumentima ušutkat ćete kritičare

Dobre strane videoigara bismo mogli nabrajati do sutra. No, evo pet glavnih koji će razoružati sve koji smatraju da je igranje igara loš hobi. Neke od ovih argumenta podržava čak i UNICEF.

Imali ste naporan dan i jedva čekate sjesti nasamo pred ekran i zabaviti se uz neku videoigru? No, ne gejmate ni dvadeset minuta, mama vam već ulijeće sobu i govori da ste dovoljno dugo igrali? Okej, ovisnost o videoigara je ozbiljan problem. No, ako kontrolirate koliko dugo igrate, to vam ne postaje glavna stvar u životu i nemate problema u obitelji, školovanju, poslu ili društvenom životu, nema razloga za paniku.

S druge strane, igranje videoigara donosi vam i brojne koristi o kojima bi se mogla napisati manja knjiga. Mnoge su opisane i u raznim znanstvenim istraživanjima, a neke će primijetiti i svaki gejmer ili osoba koja je odigrala barem jednu videoigru. No, u nastavku donosimo pet koristi igranja videoigri koje možete koristiti kao sjajne argumente bilo kome tko vam govori da biste trebali izabrati neki drugi hobi. Evo za što je sve dobro igranje videoigara.

Uče nas rješavati probleme i donositi odluke

Videoigre, pogotovo strateške izazivaju nas rješavati kompleksne probleme i razmišljati o raznim faktorima kako bi ostvarili cilj u igrici. Nerijetko videoigre i misije traže brzo donošenje odluka ili reakciju na nešto što se u igrici događa. Ako uspijemo brzo reagirati na raznorazne protivnike koji nam iskaču na putu do cilja u igrici, možda možemo i lakše odlučiti kako postupiti u nekim svakodnevnijim stvarima.

Koordinacija ruku i mozga

Bilo da igrate na tipkovnicu ili joystick, rukama morate reagirati na ono što vam oči vide. Stoga se kroz redovno igranje ta koordinacija jako dobro vježba i jača. To sa sobom donosi i brojne, vrlo korisne potencijale. Još 2007. godine, izašlo je istraživanje koje je proučavalo kako korištenje videoigara utječe na treniranje kirurga. U ovom istraživanju koje je objavila američka Nacionalna biblioteka medicine, pokazalo je da su vježbenici laparoskopske kirurgije koji su igrali videoigre brže rješavali zadatke od kolega koji ih nisu igrali. Pa koji roditelj ne bi poželio dijete kirurga?

Društvenost

Često se gejmerima prigovara da nisu društveni i da provode vrijeme sami sa sobom umjesto da se druže s prijateljima. Međutim, kroz multiplayer igranje s više igrača, upoznajemo nove ljude i vježbamo svoje društvene vještine. K tome, videoigre su odlična prilika da ne upoznamo samo što neka osoba voli, već vidimo i kako se snalazi, koliko je sposobna, domišljata i kreativna upravo kroz igranje videoigra. Naravno, treba biti oprezan kroz upoznavanje nepoznatih ljudi preko interneta da nisu posrijedi prevaranti. Također, ne treba se s ljudima svađati niti ih vrijeđati, čak i ako igraju kao da su tek jučer prvi put sjeli za tastaturu.

Jačaju samopouzdanje

Bilo da igramo neku ‘pucačinu’, utrke, igre gdje gradimo kuću, igramo nogomet ili nešto peto. Bilo da smo sami sa sobom ili u društvu virtualnih prijatelja, videoigre pred nas uvijek stavljaju neki izazov. Kada ga riješimo i prođemo, osjećamo se bolje, dobijemo samopouzdanje. Doduše, taj osjećaj može dovesti do ovisnosti, ali nije nimalo loš ako nas potakne da se trudimo i u stvarnom životu i spremno prihvatimo izazove koji nas čekaju u našoj svakodnevici.

S druge strane, može se dogoditi da nam neki level ne legne od prve, ali uz malo truda i upornosti i on će se riješiti. S druge strane, videoigre nas uče (ili bi trebale) i kako se nositi s neuspjehom. Stoga, dok prelasci levela jačaju samopouzdanje, bitno je ne dopustiti da nam padne samopouzdanje kada na ekranu piše ‘Game over’. Ipak je to samo igra.

Povećavaju kreativnost

Kada vidite neke od nevjerojatnih videoigra koje rade ne možete ne diviti se kreativnosti i mašti njihovih dizajnera. No, videoigre jačaju kreativnost i kod gejmera, dok istražuju virtualne svjetove i gledaju kako riješiti izazove koje imaju. Samim time, igranjem jačamo i svoje kognitivne sposobnosti. U to se uvjerio čak i UNICEF, iako nije dao previše detalja u svome vodiču o videoigrama za roditelje.

– Proveli smo istraživanje među odraslima ku kojima smo usporedili aktivnost njihovog mozga kod standardnog kognitivnog testa sa Sveučilišta u Cambridgeu i kod igranja videoigara. Vidjeli smo da su teške razine videoigre imale sličnu razinu moždane aktivnosti kao i teži kognitivni testovi. Ukratko, igranje videoigra uključuje visoku razinu uključenosti i kognitivne aktivnosti, naveli su iz UNICEF-a.