Pričali smo s učiteljima Zrinke Ljutić: 'Uvijek skromna, i dalje koristi igralište, kuma je našoj dvorani'

Mlada hrvatska skijašica Zrinka Ljutić (20), otkrivaju nam njezini nastavnici iz zagrebačke osnovne škole na Sloboštini koju je pohađala, i dalje često koristi školsko igralište za svoje treninge. Ponekad posudi rekvizite iz dvorane, a školska vrata su joj uvijek otvorena, ističu. Uz to, Ljutić je za svoju utrku na Sljemenu dala karte svojim bivšim učiteljima. Oni su se rado odazvali, a danas poručuju kako je time dala do znanja da ih nije zaboravila i da će oni uvijek biti njezini navijači iz sjene.

U osnovnoj školi najviše je voljela Povijest, a Matematika i Kemija joj baš nisu bile drage. Tijekom boravka u Zagrebu redovito je dolazila na nastavu koja je uvijek bila ujutro, no znala je zakasniti na prvi sat jer je rano odrađivala suhe treninge. Jednostavno bi zapela u prometu, a kašnjenje je najavljivala njezina majka. Ipak, Zrinka nikada nije koristila takve situacije. ‘To jednostavno nije bio sastavni dio njezinoga karaktera’.

Opisuju nam tako Zrinku Ljutić, mladu hrvatsku skijašicu koja je proteklog tjedna pobijedila u slalomu Svjetskog kupa u Austriji, njezini nastavnici i nastavnice u zagrebačkoj Osnovnoj školi Otok na Sloboštini koju je pohađala. Takav uspjeh Hrvatska ne bilježi od 2006. godine i doba Janice Kostelić pa cijela Hrvatska sada skijanje ponovno prati kao u to doba. Već ovog vikenda Zrinka je ponovno bila uspješna, na veleslalomu u Sloveniji zauzela je 12. mjesto, a u nedjelju je pred njome slalom.

Pojavila se u školi nakon par mjeseci i postigla drugi najbolji rezultat u razredu: ‘Uvijek s osmijehom na licu i skromna’

Njezini nastavnici vele da je Zrinka bila odlična učenica s uzornim vladanjem. Nastavu je dijelom pratila na daljinu i to puno prije pandemije koronavirusa, ističu.

– Nekoliko mjeseci, obično oko tri do četiri, dok je boravila na treninzima u Austriji i ondje se školovala kao učenica gošća, mi učitelji slali smo joj materijale i upute vezane uz nastavne sadržaje koje treba savladati. Kada bi se Zrinka vratila u školu nakon zimskih treninga, bilo je to za nju vrlo zahtjevno razdoblje jer je morala pokazati razinu usvojenih znanja i vještina iz svih predmeta. Nikada, ali baš nikada nije se žalila u ovim izazovnim situacijama. Izlazili smo joj ususret dogovarajući s njom kada će što odgovarati ili pisati ispit znanja. Naravno, imala je i pomoć svojih razrednih prijatelja. S puno poštovanja prema učiteljima i vršnjacima, uvijek s osmijehom na licu, skromna i većinom samozatajna, organizirana i fokusirana na ono što treba odrađivati, bila je izvrstan primjer i uzor drugima, kažu nam njezini nastavnici i ravnateljica Davorka Zadravec-Komšić.

Pojašnjavaju da je u zadnjim danima nastave pisala testove i usmeno odgovarala kako bi nadoknadila sve obveze. Nije joj bilo lako, prisjećaju se, ali kao učitelji trudili su se ispuniti njezine obrazovne potrebe. Pomalo kritiziraju naš obrazovani sustav za koji govore da nema rješenje za ovakve načine školovanje, već sve ovisi o prilagodljivosti učitelja. Nezaobilaznu ulogu u tom procesu, ističu, imala je njezina majka koja je surađivala sa školom i nikada nije tražila povlastice. Tako je bilo sa svom njezinom braćom i sestrom, navode. Naime, braća i sestre Zrinke isto su skijaši.

– Sjećam se kada se Zrinka vratila iz Austrije i uskoro pisala najavljenu pisanu provjeru znanja, kao i cijeli razredni odjel, a njezino je postignuće bilo na najvišoj razini – postigla je bod manje od najboljeg razrednog rezultata, a nije bila na nastavi kad su se ti sadržaji učili. Ne, ne, nije bila sklona prepisivanju, jednostavno, Zrinka je svakoj obvezi pristupala odgovorno i maksimalno se trudila. Ponekad je rezultat bio vrhunski, ponekad prosječan, no rijetko je podbacivala, objašnjavaju nam nastavnici.

‘Samo smo željeli, kao što i danas želimo, zdravlje, kontinuitet u radu, materijalnu podršku’

Jedna anegdota posebno im se urezala u pamćenje, a pojašnjavaju kako ona pokazuje da je Zrinka samodisciplinirana i organizirana.

– Na satu razrednika učenici su raspravljali, a pomalo se i svadili o čišćenju i pospremanju stola nakon mliječnoga obroka u blagovaonici, što je inače bila obveza dežurnih učenika. Prebacivali su odgovornost, odbijali to raditi i slično. Zrinka, koja je tek nedugo stigla iz Austrije, sluša tu razmiricu, iz pogleda vidiš da joj nije jasno o čemu to oni raspravljaju, kakve su to trivijalnosti, čemu to… Diže ruku i govori: ,’Ja ovo više ne mogu slušati. Evo, ja ću ako treba do kraja školske godine čistiti u blagovaonici, ionako me dugo nije bilo’, prisjećaju se.

Na naše pitanje jesu li ikada progledali Zrinki ‘kroz prste’ zbog sporta, rezolutno odgovaraju da nisu. Ono što jesu, prilagođavali su se njezinim potrebama, izlazili ususret unaprijed dogovorenim odgovaranjem te joj sastavljali kalendar pisanja ispita.

– Svi smo u njoj vidjeli ogroman potencijal jer je pokazivala osobine koje nisu uobičajene kod djece njene dobi (5. – 8. razred), a to su: skromnost, organiziranost, posvećenost skijanju, obiteljska povezanost… njoj ništa nije bilo teško. Ujedno smo bili svjesni kako mnogo čimbenika utječe na vrhunske sportske rezultate i samo smo željeli, kao što i danas želimo, zdravlje, kontinuitet u radu, materijalnu podršku, emotivni su nastavnici.

Bila je kuma novouređenoj sportskoj dvorani u školi: ‘Nije nas zaboravila’

Djelatnici škole sebe opisuju kao vjerne navijače obitelji Ljutić. Spominju da njihova Zrinka zapravo nikada nije niti otišla ‘iz svoje školice’. Kada je u Zagrebu, vele, često koristi školsko igralište za svoje suhe kondicijske treninge, a ponekad i rekvizite koje posuđuje iz dvorane. Školska su joj vrata uvijek otvorena, poručuju joj.

– Kada je vozila trku na Sljemenu, ponudila je određeni broj karata zainteresiranim djelatnicima škole. Time nam je dala do znanja da smo dio njezinoga života i da nas nije zaboravila. Naravno da smo se odazvali jer mi smo njezini navijači iz sjene. Osim toga nedavno smo detaljno uređivali školsku dvoranu i pri ponovnom otvaranju dvorane kumovi su bili cijela obitelj Ljutić na čelu sa Zrinkom. Nadam se da će ova pozitivna i poticajna priča doći do što više mladih i biti inspiracija mlađim generacijama, zaključuju nastavnici Zrinke Ljutić, mlade hrvatske skijašice koja je u utrci za Veliki kristalni globus.