Massimo Savage: Škola je bila zaje*ancija, a reperstvo je sprdačina

Kada smo počeli planirati redakcijski put u Osijek, znala sam da želim sjesti s Matkom Mikulićem i napraviti intervju. Ako vam to ime ne zvoni, onda će vam Massimo Savage više značiti. Osječki (t)reper po novome je i suvlasnik restorana Munchies, a nama je to bila odlična prilika da popričamo o svemu: repu, školi, sportu i poduzetništvu.

Rep sam počela slušati s nekih 8 ili 9 godina. Bilo je to poprilično davno (neću reći prije koliko točno godina), ali slušalačke navike mi se nisu puno promijenile. Ono što se promijenilo jest koliko i drugi ljudi danas slušaju rep. Pa tako još za vrijeme moje srednje to nije bio neki đir, ali u posljednjih nekoliko godina je sve popularniji. Dušmani bi rekli da je postao mainstream, kao da je to neka uvreda.

S popularizacijom repa i njegovih podvrsta rasla je i razvijala se i domaća scena. Jedan od slavonskih rep mišića tako je i Massimo Savage, krsnim imenom Matko Mikulić. Osim što ‘kvari’ današnju mladež svojim stihovima, od nedavno u Osijeku možete posjetiti i njegov fast food restoran Munchies. Upravo smo se u Munchiesu sastali jedno jutro kako bismo porazgovarali o njegovom putu od sportaša, preko repera, do poduzetnika.

‘Škola mi je bila za*ebancija’

Iako njegov posljednji singl snimljen sa Z++-om broji 410 tisuća pregleda na YouTubeu, kaže da se ne osjeća kao celebrity. Ljudi ga prepoznaju na ulici, premda više lokalni fanovi; slava blijedi već iza Zagreba, a ni u školi nije zapravo bio nešto popularan.

– Mene je to bilo top. Meni je to bila zajebancija. Ne znam, nije mi to bio problem raditi, valjda zato što sam išao u umjetničku školu i volio sam to raditi. Nije mi bila toliko frka, ali normalno da je bilo nekih gluposti i dosadnih dana, kaže o svojim srednjoškolskim danima.

‘Što se tiče reperstva, to mi je sprdačina’

Iako iza sebe ima kilometre napravljene na bini, posljednji pothvat se ne tiče nove glazbe, već poduzetništva, a umjesto mikrofona, sada je tu – pregača. Suvlasnik je osječkog fast food restorana Munchies koji donosi američku hranu na slavonski način, a mi smo ga pitali što je teže: biti reper ili poduzetnik?

–  Iskreno, sprdačina je oboje biti. Nije ništa teško. Ne trebaš ti ništa da budeš reper. Ne trebaš biti 20 sati spojen na kompjuter ili kao ‘moram slušat glazbu’. Ono, ne moraš ništa zapravo. Tu i tamo uhvatiš mobitel i napišeš nešto. Jednostavno, ako ti to ide, nastaviš to raditi, a ako ti ne ide ili ti se ne da, ne radiš i to je to. Sad, je li to nešto teško, da se smatram da je reperstvo neka profesija kao netko tko se diže ujutro u 6 i ide raditi do 15, ono, ne osjećam se baš tako.

Međutim, voditi restoran je ipak nešto teže, ali najviše zbog nužnosti da bude fizički prisutan. Budući da je restoran još uvijek u svojim prvim fazama razvoja, mora svakodnevno dolaziti, a da ne mora bi mu bilo jednako lako, kaže.

Što nam je još otkrio o svojoj karijeri, školovanju i poduzetničkim vodama, poslušajte u cijelom intervjuu.