Silba je prije nekoliko godina bila među najmaturantima, a upravo je osvojila uglednu pjesničku nagradu

Silba Ljutak je ovogodišnja dobitnica pjesničke nagrade Goran za mlade pjesnike. Njena zbirka ‘Kuća na otoku’ uskoro će biti objavljena. Prije nekoliko godina Silba je bila među najmaturantima, riješivši maturu iz engleskog bez greške. Potom je upisala studij Matematike, ali se onda ipak odlučila za studij Psihologije. Osim pisanjem poezije, objavama i nastupima, ova 25-godišnjakinja se bavi i fotografijom.

Kada je bila maturantica, Silba Ljutak uvrstila se među najbolje u generaciji jer je bez ijedne greške riješila maturu iz Engleskog. Stoga ni ne treba čuditi da je u narednim godinama, makar sada malo rjeđe, radila honorarno kao prevoditeljica. No, ovih dana 25-godišnjakinja plijeni pažnju ljubitelja književnosti kao dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike. Uskoro objavljuje svoju prvu zbirku poezije, ‘Kuća na otoku’.

– Stvarno je divan osjećaj i ova mi nagrada neizmjerno znači. Kada sam tek imala ideju nešto objaviti, nisam znala gdje krenuti. Znala sam još u srednjoj školi da postoje književni časopisi, ali su se činili nedostižni. No, znala sam da postoji festival Goranovo proljeće i nagrada za mlade pjesnike. To mi je bio prvi korak u istraživanju pjesničke scene, rekla nam je mlada pjesnikinja.

Još prije ove pobjede, okusila je osjećaj objavljivanja poezije po književnim portalima i časopisima. Jedan izbor poezije joj je čak preveden i na španjolski jezik. Otkrila nam je i da na svom kompjuteru još uvijek ima pjesme koje je pisala u osnovnoj školi. Tijekom srednje je puno pisala na engleskom, koji joj je jako odgovarao dok se bavila tematikom vila i vilenjaka. No, kada je krenula ozbiljnije pisati sa željom objave svog rada, shvatila je da se najbolje izražava u ‘ja’ formi. Stoga danas više ne piše na engleskom za koji ocjenjuje da joj više odgovara kada se želi distancirati od same sebe.

Najmaturantica iz engleskog: Matematiku zamijenila psihologijom

Silbin put nakon perfektne mature iz Engleskog ipak nije bio lagan. Iako je upala na svaki studij na koji se prijavila, nije ustvari bila sigurna čime bi se bavila. Stoga je s Matematike na zagrebačkom PMF-u naposljetku otišla na studij Psihologije na Hrvatskim studijima, gdje i danas studira.

– Kad sam upisivala fakultet, bila sam poprilično izgubljena. Nisam imala viziju čime bi se htjela baviti. Razmišljala sam o psihologiji, ali sam to pospremila u ladicu. Tata je bio na matematici, pa sam se vodila time da bi i meni išlo. No, fakultet je bio dosta drugačiji od onog što sam zamišljala. Za nju treba imati ‘programerski način razmišljanja’ koji ja nisam imala iz opće gimnazije. Ide se od 0 do 100 i nisam to mogla pratiti. Počela sam malo više istraživati psihologiju, mogućnosti zaposlenja i kako izgleda samo studiranje. Onda sam odlučila da se ipak želim time baviti, prepričala nam je Silba koja je trenutno na diplomskoj razini.

Iako nam kaže da je oduvijek željela objaviti svoju knjigu, upravo se u studentskim danima tome najviše posvetila. Uz pobjedničku ‘Kuća na otoku’, Silba se i ranije okušala na Goranovom proljeću sa zbirkom ‘Normalna raspodjela’. Iako prije dvije godine nije uzela vijenac, rukopis joj je dobio pohvale žirija.

Svaki rukopis je specifičan: Od emancipacije do osobne introspekcije

No, kada je riječ o ‘Kući na otoku’, Silba se istaknula između 48 kolega i kolegica koji su slali rukopise. O pobjednici je jednoglasno odlučio žiri u kojem su bili Sanja Baković, Asja Bakić i Dinko Telećan. Pjesnikinja Baković, istaknula je u ovom rukopisu da joj se svidjelo Silbino ‘svjedočanstvo ženske emancipatorske snage’. Baković je istaknula dvije linije gdje je to vidljivo: kroz emancipaciju majke koja odlazi ‘iz okrutne i uskogrudne male sredine’ te emancipaciji kćeri od vlastite majke kako bi izgradila vlastiti svijet. Iako se Silba u načelu slaže s ovom prezentacijom, malo nam je pobliže pojasnila što je kroz ovu zbirku kao pjesnikinja htjela reći.

– Većina pjesama počinje s ‘moja mama’ jer ona prolazi prilagodbu u velikom gradu. S otoka nosi sjemenje koje je uzela ispod drveta. Na sredini zbirke sadi jednu od tih sjemenki, odnosno mene. Tu se polako kao lirski subjekt počinjem rađati. Prolazim kroz metamorfoze, u svakoj pjesmi sam druga biljka, od alge, sitnih biljki do velikog drveća. To zapravo zrcali moj rast, ali označava i rast majke. U smislu, došla je u tu sredinu u kojoj se ne može snaći i prolazi mnoštvo negativnih emocija. Ali, tu je i mora se prilagoditi. Kako ja rastem, tako i ona raste sa mnom. Prilagođava se, postaje okej, pronalazi nešto svoje i naposljetku se vraća na taj otok. Uzima mene koja će poprimiti svoj finalni oblik i zbirka završava tako da me posadila ispred kuće na otoku. Emancipatorska je,  ali uči i i kako biti sama sa sobom, sumirala nam je Silba svoju nagrađeni rukopis koji uskoro postaje i njen književni prvijenac.

Dodala je i da u svojim ladicama ima više rukopisa, od kojih je svaki specifičan po temama i izričaju. No, usporedivši nagrađenu ‘Kuću na otoku’ i samo pohvaljenu ‘Normalnu raspodjelu’, ustvrdila je kako obje imaju ‘dosta definiranu i promišljenu strukturu’. No, ‘Normalna raspodjela’, nazvana po Gaussovoj krivulji, emocionalno ide iz pozivnog na početku zbirke do negativnosti i destrukcije na kraju knjige. ‘Kuća na otoku’ kreće od negative prema pozitivi.

– ‘Normalna raspodjela’ se uglavnom bavi osobnom introspekcijom i ima dosta ljubavne tematike, bila je jako šarolika. Voljela bih je jednog dana objaviti, ali treba još rada. Po meni nema boljih ni lošijih zbirki, svaka je specifična za sebe i ima svoju vrijednost. Mislim da treba raznolikosti jer u njoj svatko može pronaći nešto za sebe, komentirala je Silba na temu pripremanja rukopisa zbirki.

Sjajan spoj: Poezija i fotografija

Dok će ljubitelji poezije Silbinu zbirku moći naći u policama knjižara i knjižnica, na festivalu će imati prilike čuti i kako ova mlada pjesnikinja recitira svoje vlastite stihove. Već je ranije nastupala na nekoliko festivala te, kaže, voli sama pročitati vlastitu pjesmu. Ipak, priznaje da joj je javni nastup jako stresan.

– Mislim da je jako bitan dio uređivanja pjesama njihovo čitanje naglas. Ali ja čitam pjesme užasno brzo i teško mi je usporiti kad dođem pred publiku. Tako da, koliko god se veselim nadolazećem festivalu, toliko već sada treniram da se smirim, polako, da ne žurim, priča nam Silba kroz smijeh.

Uz pisanje, objavljivanje i recitaciju poezije koju ćete moći, uz druge autore, čuti u Zagrebu, Rijeci i Lukovdolu od 20. do 23. ožujka, Silba se bavi i fotografijom. Kako nam je rekla najviše voli slikati stare i raspadnute stvari kojima može uhvatit trenutak vremena. Tako je ulazila u napuštene kuće kojih ima podosta u Zagorju gdje joj trenutno živi obitelj. Uz to, naletjela je i na neke neobične zanimljivosti. Primjerice, na šalicu koja je štrikom bila zavezana za drvo.

– Poezija i fotografija jako lijepo idu zajedno. Voljela bih u budućnosti ih spojiti. Jedan od mojih rukopisa ima vrlo kratke i hermetične pjesme. Čini mi se jako dobrom idejom za svaku pjesmu imati i jednu fotografiju, Oboje smatram vrlo spontanim medijima, zaključila je Silba o svom baratanju s dvije vrste umjetnosti.