Baby Lasagna, favorit na Dori, radio je u školi kao asistent: 'Da se ne bavim glazbom, bio bih učitelj'

Baby Lasagna, natjecatelj na ovogodišnjoj Dori, svojom pjesmom ‘Rim Tim Tagi Dim’ oduševio je cijelu Hrvatsku, a strani eurovizijski obožavatelji predviđaju mu visok plasman ako pobijedi na Dori. Pravim imenom Marko Purišić radio je u školi kao asistent na nastavi, a za srednja.hr otkriva da bi vjerojatno bio učitelj da nije glazbenik. Završio je inženjerstvo zvuka u Ljubljani, sada piše završni rad na studiju odnosa s javnošću, a mlade koji se žele baviti glazbom potiče da se barem malo okrenu učenju glazbene teorije.

Baby Lasagna, pravim imenom Marko Purišić, natjecatelj je ovogodišnje Dore, izbora za Eurosong. Na Dori zapravo nije ni trebao nastupati jer je bio prva rezerva, ali je u natjecanje ipak ušao nakon što je od njega odustala Zsa Zsa. Pjesma je oduševila brojne strane eurovizijske obožavatelje, a na YouTubeu već je skupila više od pola milijuna pregleda.

‘Radio sam kao asistent jednom posebnom dječaku koji me upoznao s ljepotom ljudi na spektru’

Tekst, glazbu i aranžman za pjesmu napravio je sam Marko. U pjesmi Marko pjeva stihove poput  ‘I’m a big boy now, I’m ready to leave ciao mamma ciao’ i ‘Gonna miss you all, but mostly the cat, Gonna miss my hay and gonna miss my bed’. U jednom stihu Marko spominje i anksioznost: ‘Yeah, there’s no going back, My anxiety attacks’. Marko nam je otkrio da se i on borio s anksioznošću.

– Napadaji panike pojavili su se u srednjoj školi i tada sam se prvi put susreo s njima te samim time bio ‘prisiljen’ osvijestiti tu anksioznu stranu sebe. Kasnije sam shvatio da sam kroz cijelo djetinjstvo imao anksiozne napadaje. Borba s tjeskobom počinje s prepoznavanjem i priznavanjem iste. Obraćanje bližnjima je prvi i najvažniji korak koji kasnije može dovesti do obraćanja profesionalcima, rekao nam je Marko.

Dodao je da mu tjeskoba nerijetko diktira ponašanje, no ne bježi od nje i pokušava je koristiti kao alat za dobro, što je i glazba. Marko je završio turističku školu u Bujama, kao i inženjerstvo zvuka u Ljubljani. Upisao je i multimediju u Varaždinu odakle se ipak ispisao nakon godinu i pol, a sada piše završni rad na studiju odnosa s javnošću na VERN-u. Radio je u školi jednu nastavnu godinu kao asistent na nastavi nakon čega se odlučio na daljnje studiranje.

– Radio sam kao asistent jednom posebnom dječaku koji me upoznao s ljepotom ljudi na spektru te od tada gajim veliku ljubav prema njima. Budući da volim djecu, da se ne bavim glazbom vjerojatnost je da bih bio učitelj, a i mnogi članovi moje obitelju su učitelji i profesori, objasnio je Marko.

‘Sada se osjećam posramljeno kada pričamo o glazbenoj teoriji, kada trebam pronaći harmu’

Kazao nam je da nema neku posebnu anegdotu iz školskih klupa, odnosno da ni jedna ne bi bila prikladna jer su to često ‘uzurpatorske aktivnosti kojima smo nažalost otežavali učiteljima posao’. Naglasio je da je u školi na raznim radionicama imao priliku razvijati se u glazbi, nastupati i shvatiti čime se želi baviti.

– Uvijek sam smatrao da je glazbeno obrazovanje nepotrebno, dapače, mislio sam da će note i solfeggioo uništiti moju kreativnost – bio sam jako naivan. Sada se osjećam posramljeno kada pričamo o glazbenoj teoriji, kada trebam pronaći harmu ili nešto slično. Osobno bih potaknuo mlade da se okrenu glazbenom obrazovanju, pogotovo ako se žele baviti glazbom – makar ono malo, osnovno, pojasnio je Marko.

Marko smatra da mladi glazbenici u Hrvatskoj imaju dovoljno prilika. Naveo je da se ustrajni rad kad-tad isplati, no za to nekad može proći godine i desetljeća. Misli i da mnogi prebrzo odustanu što je u redu, ali i da se često nalazimo u ulozi žrtve i tražimo opravdanja zašto nam nešto ne ide. Kako je Marko na Doru pozvan nakon odustajanja Zsa Zse, mnogi obožavatelji zahvaljuju upravo njoj što su otkrili Baby Lasagnu i njegovu pjesmu. Marka smo pitali je li on zahvalio Zsa Zsi.

– Čuo sam se sa Zsa Zsom, pričali smo i upoznali se. Ipak, nisam joj službeno rekao hvala jer bi mi to bilo čudno – nije odustala zbog mene. Svakako osjećam nekakvu privrženost prema njoj koja proizlazi ponajviše iz emocije, manje iz racionalne misli. Ali evo – hvala Zsa Zsa. Možda mislite da mi je bilo žao, ali nije. Dapače, kada sam vidio da sam rezerva, meni je to bilo kao da sam već pobijedio. Preplavilo me uzbuđenje, ali i strah. Možete misliti kakav sam bio kada su me zvali da sam upao na Doru, zaključio je Marko.