Niti su Prijatelji najbolja serija niti je Chandler genijalan lik, ali iz jednog razloga mnogi ih obožavaju

Možda je savršeno najnesavršeniji među likovima iz Prijatelja upravo Chandler, koji bi, kao i mnogi od nas, svoje formativne godine znatno teže preživio da nema prijatelje. Dolazi iz disfunkcionalne obitelji, zbog čega ima problem s ostvarivanjem bliskih i intimnijih odnosa. Osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti pronalazi u svojim sarkastičnim i humorističnim ispadima. I upravo ga je taj element učinio jednim od najprepoznatljivijih televizijskih likova i onih koje vrlo lako možemo smjestiti u vlastitu stvarnost.

Koja ti je serija najbolja? – valjda je drugo najčešće pitanje, nakon onog čime se bavimo, kad se nađemo u nekom novom i nepoznatom društvu. Kao neki idealan odgovor, jer ipak želimo ostaviti dobar prvi dojam, nameće se neki uradak s više vrhunskih elemenata – od izvrsno napisanog scenarija s intrigantnim ili šokantnim zapletima do detaljno promišljenih likova koje su oživjeli fenomenalni glumci. Dakle serije poput Žice, Združene braće, Breaking Bada ili prve sezone Pravog detektiva.

Seriji Prijatelji pribjegavamo samo kada želimo pobjeći od okrutne stvarnosti? Ne

Ipak, a unatoč tome da možda ne sadrži niti jedan od poviše spomenutih elemenata, odgovor mnogih bit će Prijatelji. Serija u čijem scenariju postoje brojne ‘rupe’, nelogičnosti i nekonzistentnosti. Stereotipni sitcom s ne odveć urnebesnim forama zbog kojih biste se valjali po podu, a u kojemu je glavne uloge tumačilo šestero talentiranih, ali do tada ne previše iskusnih glumaca.

Pa kako onda Prijatelji? Poštenu minutažu uložila sam na razmišljanje o tome zašto mi je ta serija toliko draga da mi je u posljednjih desetak godina postala pozadinski zvuk u stanu, a neke epizode pogledala sam toliko puta da već napamet znam dijalog iz scene koja slijedi.

I jedini smisleni odgovor do kojeg sam došla je taj jer su Prijatelji, ako ih gledate u određenoj životnoj fazi, jednostavno – relatable. Ne znam neku lijepu hrvatsku riječ za to koja bi bila razumljiva i laicima, ali opisni prijevod bi bio da se je s njima, barem u nekoj mjeri, lako poistovjetiti i povezati. A onda posljedično, što je čest komentar ovih dana, i osjećati kao dio ekipe koja nudi taj osjećaj bliskosti. Iako će stručnjaci s područja psihologije možda konstatirati da Prijateljima pribjegavamo kada želimo pobjeći od okrutne stvarnosti i na tih dvadesetak minuta prepuštamo se idiličnom životu ovih likova, moje iskustvo ne uklapa se skroz u taj narativ.

Tko od nas barem jednom nije imao svoj Chandler trenutak?

Prvi sam put u cijelosti seriju pogledala tamo negdje na prvoj godini faksa. Dakle, kad si još ni vrit ni mimo s odraslošću i zrelim životom. Pravo sam biće navike, obožavam rutinu, a samim time su mi najveća tlaka bilo kakve promjene. A odlazak na faks 100 kilometara od kuće je ogromna. Selidba s 19 godina u veliki grad gdje su vam jedina obitelj upravo prijatelji i gdje ste prepušteni sami sebi, kao i likovi u seriji, nešto je što su mnogi iskusili. Bez obzira na to na kojem kraju planeta žive i iz koje kulture dolaze.

Pa se je nekim gledateljima, kao i meni, vjerojatno potpuno spontano razvio osjećaj suosjećanja prema Rachel (Jennifer Aniston) kad joj se u prvoj epizodi život okrene naglavačke i odjednom mora postati odgovorna, samostalna i financijski neovisna. Ili prema Monici (Courteney Cox) čija majka konstantno na pijedestal uzdiže starijeg brata, a nju podbada zbog propalih romansi i karijere u ugostiteljstvu, nasuprot Rossove (David Schwimmer) u znanosti. Nije nam se, tamo u dvadesetima i na životnoj prekretnici, teško poistovjetiti niti s Joeyjem (Matt LeBlanc), koji je u konstantnoj ‘besparici’ i živi od angažmana do angažmana. Niti s Phoebe (Lisa Kudrow), čija unikatnost, osebujnost i povremena djetinjastost ponekad nailaze na nerazumijevanje okoline.

Možda je savršeno najnesavršeniji među likovima iz Prijatelja upravo Chandler (Matthew Perry), koji bi, kao i mnogi od nas, svoje formativne godine znatno teže preživio da nema prijatelje. Dolazi iz disfunkcionalne obitelji, zbog čega ima problem s ostvarivanjem bliskih i intimnijih odnosa. Osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti pronalazi u svojim sarkastičnim i humorističnim ispadima. I upravo ga je taj element učinio jednim od najprepoznatljivijih televizijskih likova i onih koje vrlo lako možemo smjestiti u vlastitu stvarnost. Tko od nas barem jednom nije imao svoj Chandler trenutak ili u ekipi nema jednog Chandlera? Znate, onog prijatelja koji nije dobar u davanju savjeta, ali će vam na sekundu misli odvratiti svojim sarkastičnim komentarom na situaciju u kojoj ste se našli?

Stvarni svijet je sranje, ali ćeš ga obožavati

Jednom je netko u poslovnom kontekstu rekao da je u prostoriji punoj radnika teško uočiti one dobre, ali zapravo jako lako izvrsne. To se bez problema može primijeniti i u nekom drugom kontekstu, pa i onda kad biramo odgovor na pitanje koja nam je, od svih serija koje smo pogledali, najbolja i najdraža.

Ne bi nas trebalo iznenaditi da će to kod mnogih biti upravo ona nakon čije se odgledane epizode osjećaju dobro, shvaćeno ili utješeno. A Prijatelji su se stvarno pobrinuli za to da se netko tko je na ulasku u odrasli i samostalan život tako i osjeća. I da vam jasno daju do znanja da je stvarni svijet sranje, ali i pruže odgovor na pitanje zašto ćete ga obožavati.

*Komentar je stav autorice i ne odražava nužno stavove redakcije portala srednja.hr.

via GIPHY