Ispovijesti brucošice: Imam IQ od 125, ali i dalje nemrem ovu medicinu

Ja fakat nemrem više. Onak, pomislim da sam bolje i onda samo boom – nisam. Onak, ja ne znam kak se drugi ljudi bore s ispitima, ali ja nemrem ovo. Mislim, opet mi se zaredalo onak tri dana da nisam stigla oprati kosu i fakat mi nije dobro. Ovo mi je prvi ljetni ispitni rok na medicini, ali brijem i zadnji.

Mislim da mi je fakat jedna od najmržih stvari na svijetu imati prljavu kosu. Doslovno vam nemrem opisati koliko me to izbaci iz takta, osjećam se onak kao zadnje smeće i ono, znam da kad se to dogodi, da mi se fakat događa nekaj loše u životu. Zakaj? Zato kaj mi se to nikad nije dogodilo prije zimskog ispitnog roka. I evo, sada opet.

Ono kaj me najviše istresira kod ovoga jest onak koliko stvari ima. Mislim moje pamćenje je fakat brutalno i doslovno mi je dovoljno da jednom pročitam nekaj i sjećat ću se toga odmah, ali ovdje ima toliko detalja i nekih sitnih pizdarija, da je i meni teško sve to pohvatati. Čitam i čitam, a ono na kraju mi sve postane jedan kaos.

I onak, ono kaj me fakat iznenadilo, je to koliko mene ti ispiti mentalno sjebu. Ne da nikad nisam imala problema s ispitima, nego ono bila sam doslovno uvijek najbolja učenica. Ja sam bila ona osoba koja ti pod malim odmorom u pet minuta sve kaj se događa i onda ti dođeš na ispit i dobiješ onako barem tri. Ja sam bila ona osoba koja bi išla pitati profesore da nam prebace ispite jer su svi znali da ak ja tražim da se prebaci, da onda fakat treba prebacit.

Fucks >>> Faks

Doslovno sam bila onak pri vrhu liste ljudi koji su upisali faks i sad smo došli do toga da ja nemrem normalno živjet zbog faksa. Iskreno, nije ovo toliko faks koliko je FUCKS. Kak ono ide ona pjesma, kurcem u čelo? E ta, ta mi je najbolja od Leta 3. Nikakva Mama Šč, nego doslovno kurcem u čelo – tak se ja osjećam cijelu ovu godinu.

Brijem da je ono kaj me dokrajčilo bilo to kad sam skužila koliko dugo će ovo sada trajati. Mislim okej, bilo mi je teško i ono na zimu kad je bilo kritično, ali sad kad ide ljeto… Doslovno nije humano da ja moram učiti dok su svi moji na moru ili u planinama ili već na nekoj pedesetoj egzotičnoj lokaciji. Fakat nije okej da sam samo ja zakovana za stol u radnoj sobi.

Ja sam dosta vremena provela razmišljajući o tome kaj radim pogrešno i shvatila da sam nikaj – sve je savršeno, kao i do sada. Doslovno sam samo onak dva tri puta izostala s fucksa zbog nekog putovanja, a na ostalo sam sve redovito dolazila. Iako je masu tih predavanja bilo fakat dosadno, trudila sam se pratiti sve kaj se događa. Čak sam i čitala onak skoro sve kaj je trebalo.

IQ mi je preko 125

I znam da ono, za završiti fucks je potrebno ipak biti i pametan, ali ja stvarno jesam. Doslovno sam par puta rješavala on IQ testove i imam preko 125. Mislim, fakat mi ne bi trebao biti problem položiti ispite s prve godine medicine u Zagrebu. Niti da sam upisala neku teorijsku fiziku na MIT-u u Americi, pa bih rekla. Ali ovo?

Sa svim tim informacijama koje imam, fakat znam da nije do mene. Ja sam dala koliko sam mogla, ali jebiga, nekad stvari jednostavno ne idu. Brijem da ću još izdržati ove rokove i dat sve ispite kaj uspijem, a onda za dalje… Fakat ne znam. Treba mi ljeto, sunce, more i par dana bez briga da se saberem…

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.

Pročitajte i ostale Ispovijesti brucošice:

Ispovijesti brucošice: Upisala sam medicinu

Ispovijesti brucošice: Brucošijade su dno dna

Ispovijesti brucošice: Dajte više završite taj faks

Ispovijesti brucošice: Čemu drama oko hrane u menzama, pa tamo ionak jedu samo jazavci?

Ispovijesti brucošice: Ja sam na medicini, zakaj bih radila za minimalac?

Ispovijesti brucošice: Koga boli briga za nogomet?

Ispovijesti brucošice: Fakat mi nije jasno kak je advent u Zagrebu ‘najbolji’

Ispovijesti brucošice: Srećom da znam učiti, inače fakat ne bih imala život van faksa

Ispovijesti brucošice: Ne kužim kak su društvene mreže toksične, pa ja uživam?

Ispovijesti brucošice: Sretan Božić svima, pozdravi iz dalekih krajeva

Ispovijesti brucošice: Po dočeku se zna kakva godina slijedi, moja će biti bolesno dobra

Ispovijesti brucošice: Napokon smo dobili euro, ne moram ih više mijenjati u kune

Ispovijesti brucošice: Život u srednjoj je bio lakši, sad imam grižnju savjesti kaj sam na skijanju

Ispovijesti brucošice: Kak misliš nisi stigla oprati kosu, pa kaj radiš osim kaj studiraš?

Ispovijesti brucošice: Sjebala sam, studirati medicinu je fakat teško

Ispovijesti brucošice: Ove godine sam prvi put singl za Valentinovo

Ispovijesti brucošice: Prvi put u životu sam dobila 4, sram me je

Ispovijesti brucošice: Zakaj studenti ne štede, pa kad ćeš ak’ ne sad?

Ispovijesti brucošice: Skinula sam Tinder

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam sama skuhala tjesteninu, bilo je traumatično

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam se vozila tramvajem, još uvijek mi nije dobro

Ispovijesti brucošice: Ne kužim čemu drama oko zabranjenih cajki, pa kaj bi to trebali podržavati?

Ispovijesti brucošice: Nisam znala da doktori nisu dobro plaćeni, mislim da ću se prebacit na privatni

Ispovijesti brucošice: Kak na faksu nema praznika za Uskrs?

Ispovijesti brucošice: Fakat ne kužim zakaj ljudi drame oko vozačkog, pa to je ful lagano?

Ispovijesti brucošice: Još par dana do mog rođendana, gazim dvadesete

Ispovijesti brucošice: Prvi maj i grah na Maksimiru? More like prvi maj i mimoza dok mi rade nokte

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam kuma na krizmi i u drami sam, kaj da obučem?

Ispovijesti brucošice: Fakat ne kužim ove ‘studentske’ festivale, pa kakve su to brije?

Ispovijesti brucošice: Norijada mi je bila najgori dan u srednjoj

Ispovijesti brucošice: Kak misliš ljeto ne počinje 15.6.?

Ispovijesti brucošice: Iskočila mi je uspomena na Instagramu, godinu dana od moje maturalne

Ispovijesti brucošice: Frizerka mi je spalila kosu, kak preći preko ovoga?