Ispovijesti brucošice: Frizerka mi je spalila kosu, kak preći preko ovoga?

Tko god da vam kaže da kosa nije doslovno najbitnija stvar na svijetu, laže. Kad kosa ne bi bila sve, ne bismo toliko vremena trošili na nju – i cure, ali i dečki. I sad sam fakat u depresiji jer sam bila kod frizerke i ono – uništila mi je kosu!!

Otkako znam za sebe, fakat pazim na svoju kosu. Imala sam ono fazu kad sam bila pod tolikim stresom da ju nisam stigla na prati, ali osim ta tri krizna tjedna, uvijek mi je frizura tiptop. Jebiga, na takve stvari fakat treba paziti inače ono izgledaš kao zadnja šlapa.

Sad se bliži ljeto i ja inače imam smeđu kosu, ali kao uvijek pred ljeto, išla sam na plave pramenove. Znam, blonde highlights for summer – groundbreaking trenutak. Ali nema veze, malo je basic ali kaj sad, treba nekad i to. Ugl, moja frizerka je bila masu bukirana i preporučila mi je neku drugu curu. Iskreno, bila sam fakat skeptična, ali kao, koliko loše može ispasti?

E pa fakat loše. Onak, čim sam došla u taj salon, znala sam da neće izać na dobro. U salonu di inače idem me uvijek dočeka netko na vratima za uzeti moje stvari, dobijem čašu svježe ocijeđenog soka do naranče i onda kreće ono pravo tetošenje. Iskreno, moj omiljeni tretman je ono parenje vlasišta – to fakat masu poboljša kvalitetu vlasišta i ono, predobar je osjećaj. U ovom salonu nije bilo ničeg od toga.

Morala sam čekati deset minuta – ovo je užas

Došla sam i samo su mi rekli da sjednem u čekaonicu – koja nije bila niti odvojena od mjesta gdje se rade frizure?! Da ne govorim o tome da sam došla onak na vrijeme za moj termin, a i dalje sam morala čekati tipa deset minuta da dođem na red… Pa kaj oni misle da ja nemam drugih obaveza u životu neg čekati da se oni saberu? Fakat užas, ja nisam mogla k sebi doći.

A kaj se tiče soka od naranče, ne da ga nisam dobila nego onak, ponudili su mi kavu iz aparata… Bila je odvratna, popila sam jedan gutljaj i onda im ju vratila. Doslovno se nemrem sjetiti kad sam zadnji put tak lošu kavu probala, osim jednom kad sam na faksu uzela iz aparata. Odvratno!!

Napokon dođem na red i ja im pokažem sliku kaj želim, a mene frizerka gleda kao da sam joj rekla da mi sagradi svemirski brod na glavi. Jadna, cijela se ono uzjebala oko toga kak će mi to napraviti. Pa mislim si stara, ak ne znaš raditi, zakaj imaš uopće salon? I onda sam skužila da ona uopće NIJE glavna u tom salonu, nego neka random cura koja je tek došla radit.

Odmah sam tražila da mi netko drugi radi frizuru i srećom, nije bilo problema, odmah je došla neka gospođa koja je djelovala da zna kaj radi. Na veliku nesreću moje kose, samo je DJELOVALA kao da zna kaj radi. Doslovno mi je spalila cijelu kosu, još nisam k sebi došla.

Još jedan red flag

Ona mi je krenula stavljati te pramenove i doslovno je grabila tolike pramenove da sam čak i ja, koja fakat nisam frizerka, skužila da će mi glava imati ono uzorak zebre, a ne pramenove. Već sam fakat bila u pripremi za slom živaca, ali kao, ajde dat ću joj šansu. Plus, ono kaj mi je fakat trebao biti glavni red flag, je to kaj je ta farba tak smrdila da je dosl već kad mi je stavljala na kosu smrdilo po paljevini.

Kad je napokon krenula skidati te folije, krenula je drama… Curke nisu nikaj pretjerano komentirale, ali nisam ni ja glupa – doslovno sam im vidjela paniku na licu. Moja kosa se pretvorila u jebenu žvakaću. A boja je bila žuta kao da sam nekakav pilić.

Krenulo je brzinsko popravljanje situacije s nekakvim preljevima, ali i na kraju priče, doslovno nije bilo dobro. Htjela sam se rasplakati odmah u salonu, ali nisam im htjela dati to zadovoljstvo. Odlučila sam napraviti dramu i izderala se na njih tak da su se skoro one rasplakale. Na kraju su mi još htjeli i NAPLATITI to kaj su mi uništili kosu – pa NEMA ŠANSE.

Ostatak dana sam bila nabrijana i imala kosu u repu, a drama je nastupila kad sam došla doma. Doslovno nisam stala plakati već tri dana, ja ne mogu k sebi doći. Doslovno mi je kosa bila jedna od najbitnijih stvari na meni, a žene su mi to uspjele sjebati. Ja ću cijelo ljeto morati provesti s kosom u repu, ja ne mogu vjerovati. I kak da ja sad preživim i ispitne rokove, kad mi je cijeli život sjeban?

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.

Pročitajte i ostale Ispovijesti brucošice:

Ispovijesti brucošice: Upisala sam medicinu

Ispovijesti brucošice: Brucošijade su dno dna

Ispovijesti brucošice: Dajte više završite taj faks

Ispovijesti brucošice: Čemu drama oko hrane u menzama, pa tamo ionak jedu samo jazavci?

Ispovijesti brucošice: Ja sam na medicini, zakaj bih radila za minimalac?

Ispovijesti brucošice: Koga boli briga za nogomet?

Ispovijesti brucošice: Fakat mi nije jasno kak je advent u Zagrebu ‘najbolji’

Ispovijesti brucošice: Srećom da znam učiti, inače fakat ne bih imala život van faksa

Ispovijesti brucošice: Ne kužim kak su društvene mreže toksične, pa ja uživam?

Ispovijesti brucošice: Sretan Božić svima, pozdravi iz dalekih krajeva

Ispovijesti brucošice: Po dočeku se zna kakva godina slijedi, moja će biti bolesno dobra

Ispovijesti brucošice: Napokon smo dobili euro, ne moram ih više mijenjati u kune

Ispovijesti brucošice: Život u srednjoj je bio lakši, sad imam grižnju savjesti kaj sam na skijanju

Ispovijesti brucošice: Kak misliš nisi stigla oprati kosu, pa kaj radiš osim kaj studiraš?

Ispovijesti brucošice: Sjebala sam, studirati medicinu je fakat teško

Ispovijesti brucošice: Ove godine sam prvi put singl za Valentinovo

Ispovijesti brucošice: Prvi put u životu sam dobila 4, sram me je

Ispovijesti brucošice: Zakaj studenti ne štede, pa kad ćeš ak’ ne sad?

Ispovijesti brucošice: Skinula sam Tinder

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam sama skuhala tjesteninu, bilo je traumatično

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam se vozila tramvajem, još uvijek mi nije dobro

Ispovijesti brucošice: Ne kužim čemu drama oko zabranjenih cajki, pa kaj bi to trebali podržavati?

Ispovijesti brucošice: Nisam znala da doktori nisu dobro plaćeni, mislim da ću se prebacit na privatni

Ispovijesti brucošice: Kak na faksu nema praznika za Uskrs?

Ispovijesti brucošice: Fakat ne kužim zakaj ljudi drame oko vozačkog, pa to je ful lagano?

Ispovijesti brucošice: Još par dana do mog rođendana, gazim dvadesete

Ispovijesti brucošice: Prvi maj i grah na Maksimiru? More like prvi maj i mimoza dok mi rade nokte

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam kuma na krizmi i u drami sam, kaj da obučem?

Ispovijesti brucošice: Fakat ne kužim ove ‘studentske’ festivale, pa kakve su to brije?

Ispovijesti brucošice: Norijada mi je bila najgori dan u srednjoj

Ispovijesti brucošice: Kak misliš ljeto ne počinje 15.6.?

Ispovijesti brucošice: Iskočila mi je uspomena na Instagramu, godinu dana od moje maturalne