Ovoga će se naslušati svaki maturant: 'Zašto ne upišeš neki drugi faks, zar ne želiš biti bogat?'

Ljudi koji nas okružuju, od obitelji do prijatelja, uglavnom žele samo dobro za nas. Stoga nam često daju savjete, a neizbježni su oni oko odabira fakulteta nakon što završi matura. Neki savjeti će biti korisni, ali većina je jednostavno – čudna. Tako sam kao maturantica dobila komentar ‘zašto ne bi upisala Ekonomiju, zar ne želiš biti bogata bankarica?’.

Kada sam bila osmi razred htjela sam upisati srednju školu koja bi me zapravo zanimala. Tada je to bilo novinarstvo, ali i kuharstvo. Roditelji su mi savjetovali da završim četverogodišnju školu kako bih mogla polagati maturu jer možda se kasnije predomislim. I tada sam ih, kao svaki 14-godišnjak kojemu je to prva velika odluka u životu, poslušala.

No, kada je došlo do toga da moram odabrati fakultet koji ću upisati, savjete mi je davalo sve više ljudi i moram priznati da ih je većina bila poprilično čudna. Jedan od njih je bio ‘zašto ne upišeš Ekonomiju, zar ne želiš biti bogata bankarica?’. Tada sam shvatila da što god ja izabrala, neće svi biti zadovoljni mojim izborom. U ovom tekstu pokušat ću pripremiti maturante na ono što ih čeka nakon što matura bude gotova i odgovoriti na ključno pitanje – čiji savjet uopće vrijedi poslušati?

Savjeti roditelja

U mojem slučaju roditelji su se razlikovali u pogledu toga što bih ja, odnosno bih li ja uopće trebala ići na fakultet s obzirom na to da sam završila srednju strukovnu školu. Tati je bila primamljiva ideja da se odmah nakon srednje zaposlim i pomognem s financijama u kući.

– Na faks idu samo oni koji ne žele raditi, studiraju po 10 godina da budu na grbači roditeljima, a ti si pametnija od toga, govorio mi je tata taman kada su došli rezultati mature iz Matematike.

Pokušala sam mu objasniti da sam ja završila Ekonomsku školu samo zato što mi je razrednica bila profesorica iz Računovodstva i kod koje sam jedva imala dvojku iz tog predmeta, jer da nije bilo nje da malo progleda kroz prste, još bih vjerojatno pokušavala završiti srednju. Računovodstvo mi jednostavno nikada nije išlo.

Mama je, s druge strane, podržavala moju želju da upišem Novinarstvo i budem novinarka kako sam željela još od sedmog razreda osnovne škole.

– Upiši ono što želiš, žalit ćeš poslije jer nisi barem probala. Ako ti ne bude išlo ili shvatiš da to nije za tebe, lako možeš odustati i raditi jer imaš zvanje, govorila mi je mama.

Savjeti profesora

Kako sam od prvog srednje bila uključena u novinarsku grupu, profesori nisu imali nikakvih sumnji u to da je Novinarstvo pravi izbor za mene. Jedino je profesorica koja je vodila novinarsku grupu imala savjet oko toga na kojem fakultetu da upišem taj smjer.

– Na jednom fakultetu nema uopće prakse, zapravo je i vrlo malo novinarstva. Na drugome je malo bolje, ali opet nije savršeno, no ako si ti složiš da na faksu radiš na sebi, to ti može ispasti vrlo dobro, savjetovala mi je profesorica na jednom školskom izletu prije nego je matura uopće počela.

Savjeti rodbine

Ovo su možda najčudniji savjeti koje ćete dobiti ili koje ste možda već i dobili. Svaki član uže obitelj imao je neku svoju viziju o tome to bih ja trebala biti. Jedna od njih je bila ‘bogata bankarica’, a druga je bila medicinska sestra.

– Ali ja ne mogu krv vidjeti, rušim se kada vidim krv, kakva bi medicinska sestra onda bila?, odgovorila sam.

– Navikla bi se ti na to, bio je komentar. Samo ne znam bi li se pacijenti na kojima bi se ‘vježbala’ navikli na to.

Koga na kraju poslušati?

I u moru savjeta više ni sami ne znate što želite uopće upisati. Zato je jedna opcija najsigurnija – upišite ono što vas zanima, bez obzira na to kakve su šanse za zaposlenje kasnije, kakve su plaće u tom sektoru. Jer ne kaže se bez veze ‘ako čovjek radi ono što voli, on ne radi niti jedan dan u svom životu’.

Samo morate biti svjesni toga da i nakon što upišete ono što ste željeli, možete tijekom trajanja studija shvatiti da to ipak nije za vas. I to je u redu. Možete se prebaciti na drugi faks ili prekinuti studiranje i krenuti raditi. Barem nećete nikada žaliti što niste probali i pitat ćete se ‘što bi bilo, kad bi bilo’. A tada će biti malo kasno.

Ja sam na kraju uspjela upisati Novinarstvo i završiti ga na istom fakultetu i sada radim ono što volim. Iako se nekada znam pitati – jesam li ipak mogla biti ‘bogata bankarica’ s 26 godina? Ali onda se sjetim da za postati bogat – nikada nije kasno.