Pričali smo s jednim od najmlađih članova naše Mense, učenikom MIOC-a: 'Tata mi je zadavao logičke zadatke'

Mensa je međunarodna organizacija koja kao uvjet za članstvo ima da vam je rezultat na standardiziranom IQ testu viši od 98 posto ukupne populacije. Drugim riječima, morate biti u dva posto najinteligentnijih. Svjetski mediji nedavno su izvještavali o četverogodišnjem dječaku iz Britanije koji je postao najmlađi član tamošnje Mense. U Hrvatskoj je, saznali smo od naše Mense, stvar malo drugačija. Ispitivanju ne može pristupiti nitko mlađi od 14 godina, a mi smo razgovarali sa srednjoškolcem koji je član Mense već od osmog razreda osnovne škole, Emilom Missonijem, učenikom XV. gimnazije Zagreb.

Ako na testu inteligencije ostvarite iznadprosječan rezultat, postajete članovi hrvatske Mense. Tom testiranju ne možete pristupiti ako imate manje od 14 godina. Cilj je Mense njegovanje inteligencije za dobrobit čovječanstva, poticanje istraživanja inteligencije i pružanje poticajne intelektualne i društvene okoline svojim članovima. S predstavnikom hrvatske Mense pričali smo zašto se u Britaniji član Mense može postati već s četiri godine, a s učenikom prvog razreda zagrebačkog MIOC-a kako je biti jedan od najmlađih članova ove intelektualne zajednice te kako izgleda testiranje.

‘Članstvo nije garancija za uspjeh u školi ili životu’

Iz hrvatske Mense rekli su nam da se tijekom 2022. godine udio članova do 30. godine povećao za deset posto te trenutno prosjek iznosi malo više od 36 godina. To nas, rekli su nam, svrstava u mlađe članice unutar Mensa International zajednice. Tako je u hrvatskoj Mensi 135 članova koji imaju između 14 i 20 godina. U dobi od 21 do 30 godina članova je 398.

– Svaka nacionalna Mensa ima pravo odabrati određeni test i koju populaciju će testirati. Sve Mense, pa tako i naša, koriste testove koji su prilagođeni za tu određenu populaciju. Bilo po zadacima, bilo po vremenu trajanja testa, složenosti, uzorcima u pitanjima i slično. Naš test je inače iz Njemačke i koristimo ga već 15 godina, kazao nam je Krešimir Kružić iz hrvatske Mense.

Taj je test, objasnio nam je Kružić, namijenjen za minimalnu dobnu granicu od 14 godina. Tako se u Hrvatskoj ni ne provode testiranja za mlađe od te dobne granice. Kazao nam je i da nema točne korelacije između uspjeha u školi i članstva u Mensi, odnosno visoke razine inteligencije.

– Ako je netko član Mense i ima po našim mjerilima visok IQ, to nije garancija da će ostvariti određeni uspjeh u školi ili općenito u životu. To više ovisi o vanjskim i sociološkim okolnostima, odgoju, radnim navikama ili u kakvoj je školi učenik, spomenuo je Kružić.

Njegovo je osobno mišljenje da mala djeca takve iznadprosječne rezultate postižu već rođenjem, odnosno urođenim genima. Taj IQ koji se dobiva testiranjem pokazuje određeni potencijal, a hoće li netko biti uspješan u školi i životu, naglasio je Kružić, ovisi o nizu faktora.

‘Testiranje je trajalo 20 minuta i sastojalo se od 40 pitanja’

Emil Missoni, učenik prvog razreda zagrebačkog MIOC-a, odnosno XV. gimnazije, član je Mense od osmog razreda osnovne škole. Za srednja.hr rekao je da se učlanio pretežito zato što mu je otac također član Mense, a otkrio nam je i kako je izgledalo samo testiranje.

– Testiranje je trajalo 20 minuta i sastojalo se od 40 pitanja. Mislim da je to bio takozvani brzi test. Prije samog testiranja objasnili su nam kakva su pitanja i o tome što IQ test radi. Posebno se sjećam da su se svima obraćali s ‘gospodine’ ili ‘gospođo’, čak i meni s 14 godina koje sam navršio deset dana prije testiranja. Sam test sastojao se od zadataka za koje nije potrebno predznanje o brojevima, slovima ili ičem drugom, kazao je Emil.

Za svaki zadatak bilo je ponuđeno šest odgovora od kojih je točan samo jedan. Kada se odlučite za točan odgovor, objasnio je Emil, taj odgovor treba prepisati na papir za odgovore pod odgovarajućim pitanjem. Emil nam je iskreno rekao da mu je to bio najteži dio ispita te je u tom procesu pogriješio barem tri puta.

– Test, barem meni osobno, nije bio težak. Vjerujem da i nije bio namijenjen biti jako težak jer je to bio brzi test. Prije samog testiranja gledao sam besplatne IQ testove od norveške i danske Mense i dobio slične rezultate kao i na testiranju pa mogu reći da su rezultati bili očekivani, istaknuo je Emil.

‘Ocjenama se ne mogu baš najviše pohvaliti’

Hrvatska Mensa preporučuje upravo rješavanje online danskog testa prije nego što se okušate biti članovi njihove Mense. O Emilu smo već pisali jer je predstavljao Hrvatsku na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi. Natjecateljskom matematikom počeo se baviti, istaknuo je Emil, jer za nju treba koristiti puno logike.

– Od malih nogu tata mi je zadavao razne logičke zadatke. Kasnije se počinjem baviti natjecateljskom matematikom jer za nju, za razliku od one redovne u školama, trebate jako dobro promisliti i sve što radite treba imati logike, baš kao u zagonetkama. Stvar koju smatram zanimljivom je da, iako idem na puno matematičkih natjecanja gdje i kako stignem, imao sam četiri iz matematike u četvrtom razreda, a skoro i u petom, naglasio je Emil.

Osim što voli zagonetke, Emil voli igrati i videoigre. Roditelji su ga jednom pokušali ‘ubaciti’ u udrugu darovitih, no nikada na to nije pristao. Na pitanje koju školu sada pohađa odgovora nam ‘jednu i jedinu, elitnu i najelitniju, matematičku i informatičku XV. gimnaziju’.

– Ocjenama se ne mogu baš najviše pohvaliti. Ako se potrudim, možda prođem prvi razred s odličnim. Ali, bitno da imam skoro pet iz Hrvatskoga. O svojim profesorima mogu reći samo najbolje jer svi jako vole svoj posao i svakako mi pomažu u razvoju. No, smatram da studenti koji vode dodatne aktivnosti imaju glavnu ulogu jer me pripremaju za natjecanja na koja idem, pojasnio je Emil.

‘Imam dobru podršku obrazovnog sustava’

Kazao nam je da nikada nije imao problema razumjeti druge vršnjake, nego obrnuto. Drugi vršnjaci bili su u problemu razumjeti njega. Razloge za to vidi u eventualnim niskim socijalnim sposobnostima, a ne nužno u visokoj inteligenciji.

– Imam dobru podršku obrazovnog sustava i mogu reći da se MIOC lijepo pobrinuo za mene, kao i za druge učenike. Redovno imamo dodatnu nastavu iz raznih stvari od fizike do pravljenja licitarskih srca. U osnovnoj sam isto dobivao veliku podršku ravnatelja i profesorice tehničkog, ali sam se za matematiku morao snalaziti sam, spomenuo je Emil.

Kazao nam je i kako se bez podrške okoline, obitelji, prijatelja i profesora vjerojatno ni ne bi usudio pisati Mensa test. Emila smo pitali imali i već kakve planove za budućnost.

– Trenutno baš ne, ali mislim da je vrijeme da ih počnem krojiti. Za sada pokušavam preživjeti dan i ne imati katastrofalne ocjene, zaključio je Emil.