Ispovijesti brucošice: Napokon smo dobili euro, ne moram ih više mijenjati u kune

Napokon smo dobili euro. Fakat ne kužim zakaj je nastala velika drama – pa ionak svi sve računamo u eurima, kaj ne? Puno mi je jednostavnije sad kad ne moram mijenjati eure u kune samo da bih mogla sjesti na kavu.

Lijepi moji, nadam se da ste se fakat lijepo proveli ovih dana. Meni je bilo brutalno dobro i napokon sam se uspjela odmoriti od faksa. I već mi nije brodo kad se sjetim da sutra moram opet na faks. Ali ajde, još samo koja godina i doći ćemo do tog dr. med. Tessa, pa će se sve isplatiti. I već sada znam da će ovo biti brutalna godina, jer kao prvo – došao nam je euro.

Ja fakat ne kužim di je nastao problem. Situacija prije mi je bila puno problematičnija. Kad god bih bila u Hrvatskoj, stalno sam morala preračunavati kune u eure. Mislim okej, nije toliki problem jer ono, znam matematiku, ali svejedno. Zar nije ovak život puno jednostavniji? Sada di god idem, točno znam koliko što košta i koliko što vrijedi.

Sladoled u Rimu = Sladoled u Zagrebu

I super mi je kaj su cijene više-manje iste u Hrvatskoj kao i van Hrvatske. Prije sam uvijek mislila da je kod nas sve masu jeftinije, ali sada vidim da to ipak, srećom, nije slučaj. Bilo da sam u Rimu ili u Zagrebu, znam da ću kuglicu sladoleda platiti četiri eura. Mislim, pa to je brutalno, nije niti pet? Da ne znam da je najbolji sladoled u Rimu toliko, vjerojatno bih mislila da ovaj zagrebački je neka splačka.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Tessa 🌼 (@ispovijesti.brucosice)

Neki se bune da im problem stvara to kaj moraju furat sa sobom masu kovanica, ali mislim da to doslovno nitko ne radi? Pa kaj ti znači euro ili dva, ja se nemrem sjetiti ni kad sam zadnji put imala u novčaniku imala nekaj ispod 10 eura, jedino ak mi netko neš vrati. Mada moram priznati da ja nisam neka škrtica, taj sitniš uvijek pustim, di god bila. Mislim, sam bi mi smetalo u novčaniku.

Dugo sam vremena potrošila birajući savršeni novčanik, fakat ne bih htjela da mi se sada sjebe samo zato što sam odlučila uštedjeti na par eura. Kao da je ikoga briga za taj sitniš? Nije se nitko spasio zato kaj je uzeo tri eura nakon što je platio kavu. Ili imaš, ili nemaš.

Ništa kuna, samo euro

I fakat mi je drago kaj sad više ne moram brinuti o tome imam li kuna u novčaniku ili ne, jer eura uvijek imam. Ne znam kako je kod drugih ljudi, ali meni su moji oduvijek davali džeparac u eurima. Mislim naravno da imam i dva računa s karticama, jedan tekući i jedan devizni, ali fakat mi je život lakši sad kad znam da imam eura na oba. Čak sam razmišljala o tome da sve prebacim na tekući i imam samo jedan račun, ali možda je ovak bolje? Ne znam, moram još razmisliti.

I super je to kaj sad kad mi budu dolazile moje frendice, više ne moram brinuti o tome hoćemo li sjesti negdje di primaju kartice ili ne. Mislim, nije meni bed platiti kavu, piće ili večeru, ali znam da su i one došle jer žele nekaj potrošiti. Sad svi imamo eure i život nam je puno ljepši. A da ne govorim o tome da više ne moram gubit vrijeme na granici – život je fakat lijep!

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.