Ispovijesti brucošice: Brucošijade su dno dna

Nakon ovih par tjedana, mogu reći da postoje neke dobre strane studiranja. Svakako je najveći plus ta što sada srijedom izlazim bez grižnje savjesti, a nije loše ni to što trošim puno više novaca nego prije. Srećom imam dovoljno novaca da mogu trošiti koliko želim, a sada imam i xy novih razloga za to raditi. Između ostalog i na kvalitetne izlaske, što podrazumijeva sve osim brucošijada.

Još uvijek nisam uspjela uspostaviti ‘dominaciju’ kod ostalih kolega i kolegica na faksu, ali nisam više sigurna ni želim li to. Uskoro kreće sezona brucošijada i oni su svi ekstremno uživljeni u to, što mi je fakat veliki red flag. Zašto bi itko htio ići na brucošijadu?!

Ne znam jesu li mi jadniji oni ljudi koji idu na brucošijadu svog faksa ili oni koji se kao zadnji paraziti, uvaljuju na tuđe brucošijade. Pa opće je poznato da su brucošijade dno dna? Ono doslovno najgora moguća stvar na svijetu. Hrpa brucoša koji su tu došli u nadi da će se spetljati s nekime s godine, i hrpa staraca koji i dalje idu po brucošijadama, iako je njihovo vrijeme def prošlo.

Posebno su mi smiješne one brucošijade koje zapravo nisu brucošijade fakulteta – brucošijada hercegovačkih studenata, brucošijada dalmatinskih studenata… No, na sreću, tako je moguća i brucošijada naša brucošijada, koja je ujedno i jedina brucošijada na koju planiram otići.

Line-up je ključan

Upravo zato je to, realno, brucošijada godine. Sve ostalo je više-manje nebitno, ali svemu ne odmaže činjenica da je line up fakat dobar – 2 Kitice, Ružno Pače, Dino Blunt i Neki to vole vruće. Sve ih znam još otprije, pa mi je drago kaj ćemo se moći malo zabaviti, iako će tamo biti i ostali brucoši. Jedino što me brine jest to što brucošijade kao takve su malo… kako da kažem… Ispod mene.

Za mene, izlazak fakat nije izlazak ako sam došla na neko mjesto i svi izgledaju kao klošari koji su se spustili do obližnjeg kioska kako bi uzeli pivu i onda ju pili na nekoj klupici. Jednostavno, ne mogu izlaziti na mjestima di dečki nisu u uredno ispeglanim košuljama, a cure sređene i u štiklama. Ne zato što sam snob, nego što bih ja tamo radila??

Bez obzira na sve, planiram se spičkati kao i inače. I znam da će me svi gledati kao da sam ja problem, iako su oni – zna se kako se oblači za koju prigodu. Kao što se drugačije spičkaš kada ideš na misu u nedjelju u podne, ili na faksu u utorak, tako i u klubovima postoji određeni nivo ispod kojeg ja ne idem.

Da ne govorim o činjenici da na brucošijadama su uvijek brucoši. Iako sam ja i dalje brucoš, koliko god mi to teško padalo, realno se ne družim s brucošima otkako sam bila drugi srednje. Tad su mi brucoši još bili napeti, kao stariji dečki i to. Onda kasnije sam shvatila da su to sve i dalje klinci s kojima zapravo nemam ništa zajedničko.

Osnove bontona

Realno, jebeš brucošijade, meni je puno draže skupiti cure i otići u neki pravi klub, di actually postoji šansa da nađem nekoga s kime bih se tu večer mogla zabaviti, nego ići na nekakvo klošarenje. Ali dobro, kad mi tamo dođemo ovakve kakve jesmo, sigurno ćemo podići prosjek i ostalima. I realno, fakat volim biti najljepša u klubu – mada sam to uvijek.

Naravno, nema šanse da ću platiti ulaz kao ostali smrtnici. Sada sam već netko čije je ime doslovno na popisu svakog eventa. Samo dođem do ulaza i ako me nisu već prepoznali iz daljine (što mi je također iskreno malo annoying), onda im kažem tko sam i odmah riješimo sve probleme. Al fakat, nema popisa na kojem se ne nalazi Tessa.

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.