Pitali smo ginekologa što sve trebate znati o pobačaju

Budući da se o pobačaju priča sve i svašta, odlučili smo provjeriti što je istina, a što ne. O prekidu trudnoće stoga smo razgovarali s Dubravkom Lepušićem, ginekologom u zagrebačkom KBC-u Sestre Milosrdnice. Otkrio nam je koliko traje i košta pobačaj te što sve žena mora znati prije nego li se na njega odluči.

– Glupo je da postoje bilo kakvi mitovi o pobačaju, stvar je opće kulture da su ljudi informirani o njemu, kao i o bilo kojem drugom medicinskom postupku, kaže ginekolog Dubravko Lepušić.

Ne ulazeći u stavove o tome je li pobačaj poželjan ili ne, s doktorom Lepušićem, ginekologom u zagrebačkom KBC-u Sestre Milosrdnice razgovarali smo o tome što je sve nužno znati o prekidu trudnoće.

– Vrlo važno je i da moji kolege upoznaju pacijenticu s time što je očekuje, kakve su vrste zahvata, koji su načini anestezije te kakve su posljedice, ističe ginekolog na početku našeg razgovora.

Samo u prvih deset tjedana trudnoće

Prekid trudnoće je, pojašnjava, jedan je od uobičajenih postupaka koji se na zahtjev žene zakonski izvodi prvih 10 tjedana trudnoće.

– Pobačaj je moguće napraviti 12 tjedana nakon zadnje menstruacije jer je razlika između menstruacije i dana začeća upravo dva tjedna, kaže liječnik.

Budući da kao muškarac nisam upoznat s postupkom pobačaja, zanimalo me postoji li jedan ili više načina da se od napravi.

– Nekoliko je postupaka kojima je moguće prekinuti trudnoću. Prvi je aspiracija, drugi kiretaža, što je dijelom već zastarjeli postupak, a u novije vrijeme on se sve češće izvodi uzimanjem tablete, kaže dr. Lepušić.

Ističe da se ženama uvijek objasne prednosti i rizici svakog od postupaka i onda žena sama donosi odluku koji joj je najprihvatljiviji.

– Ona prvo mora raščistiti u sebi želi li taj zahvat i biti sigurna da želi, konstatira doktor.

Nije to samo ‘popila sam pilulu’ i u redu…

Prvo nam je pojasnio kako izgleda pobačaj s abortivnim pilulama. Pilule propisuje liječnik, a uzimaju se kući. Kako se njihovim djelovanjem kontrahira maternica, dolazi do bolova koji bi, prema Lepušićevim riječima, trebali biti ‘kao kad ste nešto tipa krivo pojeli’. Zbog bolova je moguće uzimati i lijekove protiv bolova.

– Ako popije tabletu, žena mora nekoliko puta dolaziti. Nije to samo ‘popila sam tabletu’ pa u redu. Nakon što uzme tabletu, žena za dva dana dolazi na kontrolni ultrazvuk. Velika većina ih tada mora popiti još jednu jer se, u principu, s prvom ne dovršava cijeli postupak, priča dr. Lepušić.

Dva dana nakon što je uzela tabletu, dodaje, žena ponovno dolazi na ultrazvuk. Cijeli postupak uzimanja pilula, kaže, tako je pod kontrolom liječnika.

– Oko 20-30% posto žena nakon tableta ipak završi na kiretaži jer, da se tako izrazim, ne izađe sve van, ističe ginekolog.

‘Nije opasno jer u medicini ništa ne smije biti opasno’

Ipak, napominje da je kiretaža zapravo tzv. mali operativni zahvat. Nakon njega u principu se uzima antibiotik.

Pitamo ga je li kiretaža opasna.

– Ništa u medicini ne smije biti opasno. I Aspirin može biti opasan i također u uputstvima koje dobijete uz njega piše tko ga ne smije uzimati i kakve bi kontraindikacije mogao izazvati, slikovito opisuje.

Liječnici, napominje, svoj posao rade po najboljim principima medicinske prakse i garantiraju da će sve biti u redu.

– U principu, pobačaj ne smije biti opasan, ni u kojem slučaju, kaže liječnik.

Opasno bi jedino bilo, ističe, da pobačaj postane ilegalan jer bi se u tome slučaju njime svatko bavio pa čak i oni koji ga izvode na nestručan način. Razlog je to zbog kojeg je i legaliziran, još u prošlom stoljeću.

Vraćamo se na kiretažu. U slučaju kiretaže ženama se daje anestezija.

Kiretaža je, naime, postupak u kojem se instrumentom koji se naziva kireta, struže sluznica maternice sa svim materijalom koji se nalazi u njezinoj šupljini. Da bi se to uspjelo, grlić maternice potrebno je proširiti postupkom dilatacije. Upravo to širenje uzrokuje bol pa se ženama daje anestezija.

– Stijenka maternice se postruže da ne bi ostala kakva rezidua koja bi kasnije mogla izazvati krvarenje, objašnjava Lepušić. Kad se obavlja kiretaža žene u bolnici ostaju nekoliko sati nakon zahvata.

Žena bira metodu i vrstu anestezije

Nešto noviji postupak je aspiracija, kada se plastičnom cjevčicom usisava sadržaj folikula.

– Svaki od ovih postupaka ima svoje dobre i loše strane i na ženi je da odabere koji želi, kaže liječnik.

Budući da svi nemamo isti prag tolerancije na bol, ne treba nam svima ista doza anestezije. Pacijentica stoga također može izabrati želi li lokalnu ili opću anesteziju.

Sama kiretaža traje nekoliko minuta, dok aspiracija traje oko minutu. Razgovor pacijentice i liječnika te davanje informacija najvažniji i najdulji dio postupka.

‘Nikome ne treba nametati psihološku pomoć’

Zanimalo nas je i treba li žena nakon pobačaja kod psihologa.

– Ne zagovaram psihološku pomoć, odnosno smatram da nije potrebna. Ne treba se ženu stavljati u status glupače, ona je odrastao čovjek. Govorimo o punoljetnim ljudima koji sami mogu odlučivati. Nažalost, neki smatraju da ne mogu. Nemam ništa protiv toga da žena traži psihološku pomoć, ali sam protiv toga da joj se ona nameće, jasan je liječnik.

Svaka djevojka starija od 16 godina sama može odlučiti želi li pobaciti ili ne. Ali, ako joj se daje anestezija, mora biti ili punoljetna ili se postupak radi u lokalnoj anesteziji. Anesteziološku listu, dakle, moraju potpisati roditelji.

Mlađi od 16 moraju doći s roditeljima

Djevojke mlađe od 16 moraju doći s roditeljima. Nažalost, kaže doktor, imaju i pacijentica mlađih od 16, iako se djevojkama i mladićima u ranoj adolescenciji (negdje do 15. godine života) ne savjetuje da ulaze u spolne aktivnosti jer su i fizički i psihički nedovoljno zreli za to.

Lepušić kaže da im se svakodnevno jedna do dvije žene dođe raspitati o pobačaju. Zdravstveno osiguranje taj postupak kod nas nikada nije pokrivalo pa se, primjerice, u KBC Sestre Milosrdnice za pobačaj plaća 2.500 kuna, neovisno o načinu postupka i vrsti anestezije. Naš sugovornik radio na izradi novog zakona kojim bi pobačaj pokrivalo zdravstveno osiguranje, no on nikada nije donesen. Ipak, valja spomenuti da postoje i slučajevi u kojima liječnici savjetuju pobačaj.

– Recimo, savjetuje se i kad se plod nije razvio kako bi trebao. Prenatalna dijagnostika danas se razvila do nesuđenih razmjera. Već oko 9 tjedana trudnoće vidi se je li plod u redu ili ne. Ako nije, žena ima pravo na medicinski prekid trudnoće, i tada je to na teret HZZO-a.. Naravno, ženi se kaže kakav je plod i koje su mogućnosti, ali opet ona sama odlučuje hoće li pobaciti ili ne, pojašnjava ginekolog.

Isključuje mogućnost da žena, zbog pobačaja, kasnije ne može imati djece. Takve su stvari svedene na minimum.