Dobri, stari odlasci u videoteku

Nekima vjerojatno zvuči smiješno, ali postojalo je vrijeme kada se televizija koristila samo i isključivo za gledanje televizije. Također, bio je to jedini način za gledati televiziju i sve što su razni kanali nudili. Nije to niti bilo toliko davno, već se samo čini užasno daleko.

Bliži se kraj još jednog desetljeća i svi smo u nekakvim razmišljanjima – koliko smo se promijenili u ovih deset godina? Što smo sve uspjeli napraviti? Kako smo izgledali prije deset godina? Kako je izgledao naš dan prije deset godina?

Možda ne možemo pogađati kako ste izgledali prije deset godina (iako je vrlo vjerojatno da bismo uspjeli pogoditi, svi smo izgledali isto), znamo kako je izgledao vaš prosječan dan. Išli biste u školu, tamo se šalili s prijateljima, a zatim jurili doma kako biste uspjeli uhvatiti vašu omiljenu seriju od samog početka.

Danas ta ideja zvuči smiješno, i to iz više razgovora. Osim što podrazumijeva da ste stvari mogli gledati samo kada je to netko drugi vam ‘dopuštao’, nije postojala mogućnost pauziranja ili naknadnog gledanja. Ustvari, naknadno gledanje je bilo moguće, pod uvjetom da ste si snimili emisiju na kazetu.

Govoreći o kazetama, koliko vas uopće zna što je kazeta? Nadam se barem polovica. U svakom slučaju, radi se o vrsti memorijske pohrane koja je tu bila prije USB-a, sd kartica, DVD-a, a čak i CD-a. oni koji su iz devedesetih se sigurno dobro sjećaju kako su se kazete posuđivale iz videoteka, a najnaporniji dio cijelog procesa je bio premotavanje kazete na početak.

Veliki korak naprijed

Danas postoji milijun i jedan način za gledati stvari, što legalan, što ilegalan. Uz društvene mreže poput Facebook-a i YouTube-a koji nam omogućuju da gledamo razne videe, postoji nekolicina ‘streaming’ servisa, kao što je recimo Netflix. Za njih je specifično to što uz zaista malu svotu novaca, imate pravo pristupa svim serijama i filmovima koji su dio njihove originalne produkcije, ali i također onih koji nisu.

Streaming servisi su danas primarni način gledanja televizije, a nakon njih slijede društvene mreže, zatim ostali internet servisi samih televizijskih kuća, te na zadnjem mjestu se nalazi televizija.

Smiješno je koliko se stvari promijenilo u tako kratkom vremenu. kao da je bilo jučer kada smo ilegalno ‘skidali’ filmove tako što bismo pažljivo proučavali tv program za nadolazeći tjedan te ciljali kada ćemo nešto snimati, a kada možemo gledati nešto što već imamo.

Kako ne biste mislili da je sve bilo samo ilegalno, čini mi se čak da je videoteka bila možda zastupljenija. Dan danas postoje videoteke na raznim portalima, u kojima možete posuditi filmove koji vas zanimaju, uz plaćanje pripadajuće cijene.

Veliki planovi

Otprilike na istom principu su funkcionirali i originalne videoteke, samo što je oduzimalo puno više vremena i planiranja. Najveća tlaka je bila to što vam to nitko nije donosio na kućni prag, već ste se morali prošetati do videoteke i sami podignuti filmove koji vas zanimaju.

Kada se organizirala filmska večer, radili su se detaljni planovi. Počevši od toga tko ide u videoteku, pa do toga što će se gledati. Možda najveći problem s ovim tipom posuđivanja filmova jest taj što nikada niste mogli znati hoće li biti toga što više želite.

Danas neovisno o tome koliko ljudi to gleda u datom momentu, možete gledati što god želite. I čini mi  se da ne postoji limit oko toga koliko toga možete posuditi, dok je nekada to bio naše svakodnevice.

Mislim da je ipak najtužnije bilo to što kada biste posudili nešto loše, nije bilo opcije zamjene. Taj vikend ste bili zapeli s time što ste posudili i jedina alternativa vam je bila televizija  i ono što ste imali doma, a ako ste već posudili nešto iz videoteke, šansa je da vam je alternativa bila jednako loša…

Lijepo je vidjeti koliko tehnologija ide naprijed i zaista nam olakšava i uljepšava život, ali isto tako postoji neka skrivena čar u posuđivanju kazeta i DVD-a. Danas sve uzimamo zdravo za gotovo, kao da je to sve neka daleka prošlost koja nas se ne tiče… A nije baš tako.