Mračnu atmosferu i jake kontraste svjetla i sjene najbolje će vam prenijeti 'film Noir'

Ako možda ne znate na što se odnosi definicija noir kada se radi o filmovima, to ne znači da nijedan takav film niste pogledali. Jednostavno možda niste primijetili elemente koji čine takav film. Naime, filmski kritičari i stručnjaci još se uvijek nisu dogovorili spada li noir pod žanr, podžanr ili pravac u svijetu filma.

archive.foolz.us

Kada pogledamo film, gotovo uvijek znamo o kojem se žanru radilo. No, vjerojatno ne znate kada se radi te je li se uopće radi o noir filmu. Još uvijek nema potpune definicije kakav bi to film točno trebao biti, no poznati su elementi koji ga čine.

Film noir, što je prevedeno direktno iz francuskog jezika, znači jednostavno ‘crni film’. Izvorno je to naziv za kriminalističke crno-bijele filmove iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. Na autore tih filmova uvelike su utjecali njemački nijemi filmovi, poput onih Fritza Langa, no i američki i francuski kriminalistički romani iz tridesetih godina 20. stoljeća. Nose takvo ime jer je u filmovima tog doba bilo vrlo malo filmskog osvijetljenja, čime se postizao mračniji te pesimističniji ugođaj. Međutim, noir naziv nose i filmovi novijeg datuma nastanka koji imaju atmosferu i radnju karakterističnu za film noir. Taj naziv je prvi put upotrijebio francuski kritičar Nino Frank 1946. godine.

Elementi koji čine film noir

Glavni element raspoznavanja noir filma, osim svakako mračne atmosfere, su glavni protagonisti. U ovim filmovima oni se baš i ne razlikuju previše od kriminalaca koje progone ili im se osvećuju, a u većini slučajeva su motivirani pohlepom, ljubomorom ili osvetom.

Kontrasti su u crnom filmu jaki, osobito oni svijetla i sjene, a zamračeni i tajanstveni prostori izazivaju osjećaj nelagode i tjeskobe. Atmosfera je pesimistična i mračna, a glavni lik, koji je najčešće muškarac s više psihičkih i životnih problema, obično je policajac, detektiv, kriminalac ili osumnjičenik. Glavni protagonist je izgubljen u pesimizmu, svijetu laži i prijevara te zločina, a obično mu život još više oteža manipulativna fatalna žena.

U noir filmovima često je sam glavni lik i narator, a njegovi opisi i ono što govori doprinose mračnoj i depresivnoj atmosferi. Naracija je najčešće prepuna cinizma te je hladna i depresivna. Time se kod gledatelja stvara osjećaj nelagode jer se nesvjesno identificiramo s glavnim likovima te preispitujemo njihove motive, osjećaje i radnje. Film noir se može usporediti i s klasičnim tragedijama jer se glavni junaci često nalaze pred nemogućim izborima u kojima gotovo uvijek moraju odabrati manje zlo, a njihove odluke gotovo redovito vode ka tragičnom i nesretnom završetku.

Noir nam pokazuje tamnu stranu ljudske duše

Pitanje je gdje uopće staviti film noir. Naime, on se ne može svrstati pod izraz žanr, s obzirom na to da se motivi ovakvog filma mogu pronaći podjednako u klasicima poput ‘Plavog anđela’ (1930.)  ili ‘Poštar uvijek zvoni dvaput’ (1946.), kao i u filmovima novije produkcije, poput svima znanih ‘Sirovih strasti’ (1992.) ili ‘Sin Citya’ (2005.)

Zato je diskutabilno što je ustvari film noir, pa je vjerojatnije da je on tehnički, više neka vrsta mračnog raspoloženja i atmosfere koja nas uvodi u još mračniju i pesimističniju radnju te načina snimanja. Moglo bi ga se čak nazvati pravcem koji se specifično odnosi na desetljeće filmske industrije prije i nakon Drugog svjetskog rata. Danas ga, pak smatraju žanrom koji zadržava osnovne značajke tog pravca. No kako god ga nazvali, žanr, podžanr ili pravac, noir svojim zlokobnim ulicama, turobnim vremenom i poviješću nasilja zadire duboko u tamnu stranu ljudske duše.

Klasični i ‘neo’ noir filmovi

Naslove koji su tipični noir filmovi vjerojatno smo nekad i gledali, barem neke od njih, no vjerojatno većina nije zaključila da se radi o posebnom žanru koji čak ne možemo svrstati pod žanr. Noir i nije tako teško primijetiti u filmu, no u nekim smo slučajevima u dilemi radi li se o takvom filmu ili ne.

Pod klasične film noir naslove definitivno spadaju ‘Stranac na trećem katu’ (1940.), kao i ‘Džungla na asfaltu’ (1950.), ‘Kiss me Deadly’(1955.) te ‘Dodir zla’ (1958.) Glumci koji su obilježili te najbolje prenijeli mračnu atmosferu takvih filmova su Humphrey Bogart, Robert Mitchum, Peter Lorre te Edward G. Robinson. Najbolje glumice u ulogama ‘fatalnih žena’ bile su Marlene Dietrich, Claire Trevor, Barbara Stanwyck, Ava Gardner, Lauren Bacall i druge. Film noir su zadužili i poneki od slavnih redatelja koji su se okušali u mračnim eksperimentima, poput Johna Hustona, Alfreda Hitchcocka, Orsona Wellesa i drugih.

Iako se danas film noirom smatraju svi filmovi koji imaju osnovne ‘noir’ značajke, postoji i naziv za novi film noir, a to je neo-noir ili post-noir. Znanstvenofantastični film noir naziva se sci-fi-noir, tech-noir ili cyberpunk, ovisi o tematici. Neki od novih filmova koji spadaju u taj podžanr su ‘Taksist’ (1976.), ‘Sirove strasti’ (1992.), L.A. povjerljivo (1997.), ‘Memento’ (2000.), ‘Sin City’ (2005.) i drugi. Postoje i film noir video igre, od kojih su neke ‘L.A. Noir’ i ‘Heavy Rain’.

I mi imamo svoj noir koji nimalo ne zaostaje za svjetskim

Neki će se sigurno zapitati i čemu film noir uopće služi te što se njime uopće želi točno prikazati osim depresije i mračne, turobne atmosfere. No, noir je ustvari savršena forma kojom možemo genijalno prikazati i oslikati svaku suvremenu situaciju u kojoj je više crnog i pesimističnog, nego bijelog i perspektivnog.

Obično je na našim prostorima takva atmosfera, pa zato kada je riječ o kriminalističkim romanima, zaista možemo konkurirati svjetskom rangu. Osobito ako se radi o suvremenim hrvatskim piscima koji u svojim djelima imaju podosta noir elemenata, poput Hrvoja Šalkovića, Gorana Tribusona, Merite Arslani te Emira Imamovića Pirkea. Oni su za novu biblioteku pod nazivom ‘Balkan Noir’ pripremili trilere poput Šalkovićevog ‘Valcera protiv Eintrachta’ te Imamovićevog ‘Vršenja dužnosti’.

Puno puta se do sada film noir pokapao, no nikada nije nestao. Neki su kritičari tvrdili da je taj žanr nestao u dimu cigarete Humphreya Bogarta, no to se nikada zaista nije dogodilo. To najviše možemo zahvaliti modernim klasicima poput ‘Plavog baršuna’, ‘Murjaka’, ‘Crne dalije’ te mnogih drugih.