Nema ozbiljnih sankcija za nedolično odjevene u hrvatskim obrazovnim institucijama

Ljeto je kalendarski tek nastupilo, a stvarno je već neko vrijeme u punom jeku. Visoke temperature, očekivano donose sa sobom i oskudnije odjevne kombinacije. Međutim obrazovne ustanove poput škola i fakulteta, nisu ni noćni klubovi, a ni plaže, tako da imaju usmene, a neke i pismene kodekse, koji reguliraju način odijevanja, odnosno sprječavaju izlazak izvan granica dobrog ukusa. Unatoč tome škole uglavnom nemaju sankcije za ‘prijestupnike’, nego ih rješavaju opomenama ili eventualno ukorom. U nekim pak hrvatskim osnovnim školama, učenici nose uniforme, a profesori primjerice u splitskoj III. gimnaziji imaju radne odore. Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta su nam potvrdili da nema neki nadređeni zakon, koji ustanovljuje jednaka pravila za sve obrazovne ustanove u pogledu odijevanja.

Dok u nekim školama zbog ujednačavanja djece različitog materijalnog statusa, ali i poboljšanja radne atmosfere, sva djeca nose jednake odore, u glavnini hrvatskih škola i na svim fakultetima, dopuštena je individualnost u odijevanju. Međutim, učenici odnosno studenti, nemaju potpunu slobodu, budući da se ipak ne radi o plaži ili kafiću. Neke od obrazovnih institucija usmeno izdaju odjevne propise, dok druge imaju i pismene kodekse, popularne dress codeove. Oni se tiču učenika, ali i profesora. Unatoč tome, sankcije za nedolično odijevanje uglavnom ne postoje. Najveća koju možete dobiti je opomena ili ukor, u najgorem slučaju odstranjenje s ispita.

Pismeni kodeks u zadarskoj Medicinskoj školi

Na jadranskoj obali nesnosne vrućine događaju se nešto ranije, nego u kontinentalnoj Hrvatskoj, međutim temperature su samo jedan od čimbenika koji diktiraju dress code.

– Kodeks odijevanja dio je etičkog kodeksa naše škole, a propisuje pristojno odijevanje učenika, a svakako i djelatnika. Njime se zabranjuje odijevanje minica, kratkih hlača iznad koljena, majica na špaline, majica koje otkrivaju stomak, te prozirne odjeće, pojašnjava nam ravnatelj zadarske Medicinske škole Davor Vidaković te dodaje da ovakva pravila vrijede za ekskurzije, izlete i sva događanja, na kojima su učenici pod okriljem škole.

Disciplinske mjere su opomena, ukor, pa eventualno daljnje sankcije, međutim one se rijetko događaju.

– Nisam pristaša kazni, mi smo primarno odgojna ustanova, tako da nastojimo razgovarati, uvjeravati do besvijesti, prije nego posegnemo za ozbiljnijim sankcijama, objašnjava ravnatelj Vidaković.

Slične kriterije gaje i u splitskoj III. gimnaziji odnosno popularnije zvanom splitskom Miocu.

– Na početku godine pročitamo učenicima pravilnik ponašanja, koji sadrži i poglavlje o odijevanju. To podrazumijeva izbjegavanje pohađanja nastave u prekratkim suknjama, majicama koje otkrivaju pupak, majicama na špaline. Ako se učenik ipak odjene protivno našim vizijama, upozorimo ga, lijepim razgovorom zamolimo da u takvoj odjeći više ne dolazi na nastavu. Nije bio takav slučaj, da smo nekoga morali sankcionirati, među učenicima, a profesori svakako nose radne odore, tako da nemaju previše mogućnosti za odstupanja, rekla nam je ravnateljica spomenute škole Mirjana Matijević.

Odijevanje na fakultetima stvar individualne profesorske procjene

Anamarija je upravo maturirala u Elektrostrojarskoj školu u Varaždinu, a kroz srednju školu zamijetila je svakakve odjevne navike.

– Definitivno ima učenika i učenica koje bih izbacila s nastave radi odjevne kombinacije, ali mišljenja sam i da bi se neke profesorice mogle pristojnije oblačiti. U Hrvatskoj bi trebalo uvesti školske odore za nastavu, koje bi spriječile neugodne situacije, pojasnila je Anamarija.

I dok se u većini srednjih škola na početku školske godine čitaju pravila ponašanja, koja obuhvaćaju i odijevanje, na fakultetima svaki pojedini profesor ima svoj režim.

– Nekima nije bitno kako ste odjeveni, a primjerice lektorice na Germanistici, ne dopuštaju gola ramena, minice, pa ni japanke. Što se pak tiče odijevanja profesora, uglavnom su decentni, no i tu ima iznimaka. Jedan je znao doći na predavanje u majici bez rukava, govori nam Katarina, inače studentica četvrte godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ipak, studenti na fakultetu su nešto odrasliji, nego li srednjoškolci, pa su i sankcije znale biti strože.

– Poznato mi je da se jedna studentica namjerno izazovno obukla za ispit, pa ju je profesor poslao kući, rekavši joj da drugi put dođe pristojnije odjevena. Kada se vratila na drugi rok, morala je sve znati, da bi na kraju dobila jedva tri. Jedan je dečko došao odjeven kao za plažu da uzme potpis. Profesor ga je oštro iskritizirao i teškom mukom dao potpis, prisjeća se Katarina nekih situacija, koje su nastale zbog oskudnog odijevanja.

Tako dakle u hrvatskim obrazovnim situacijama ima raznolikih situacija rješavanja pitanja odijevanja. Profesorima se u nekim školama uvjetuje nošenje kecelja ili radnih odora, dok drugdje podliježu istim kodeksima kao i učenici. Učenici pak u samo nekolicini škola imaju jednake odore, a drugdje im se usmeno ili pismeno obrazlažu pravila pristojnosti koja se tiču i odijevanja.

Na fakultetima je dress code uglavnom stvar proizvoljnih kriterija profesora, dok etički kodeksi, koji vrijede za nastavno osoblje, kao i za studente, uglavnom ne propisuju dolično ili nedolično odijevanje.