Četvrtina su Rusi, temperature minus 20, ocjene od 1 do 10: Ma kakva Španjolska, ovdje sam otišao

Temperatura je pala na 20 ispod ništice pa svi učenici mlađi od 12 godina nisu morali u školu. Ovdje trećina stanovnika govori ruski, a zapravo ruske korijene vuče četvrtina naroda. Ali imaju svoj jezik, latvijski! Zemlja u koju sam otišao na Erasmus je Latvija, članica Europske unije već 22 godine, a svoju potpunu nezavisnost stekla je u 1991. godini.

Ma kakva Španjolska gdje je već sad sunčano, toplo, iznad 10 stupnjeva. Moja Erasmus razmjena sljedećih nekoliko mjeseci bit će u Rigi, prijestolnici Latvije, gdje me dočekalo minus 20 stupnjeva. Ovdje su pravila glede hladnoće vrlo jasna. Kada temperatura padne ispod 20 stupnjeva, djeca do 12 godina oslobođena su odlaska u školu. No, to ne znači da je škola zatvorena, dapače.

Ljudi su ovdje navikli na velike hladnoće pa latvijski medijski izvještaji ovih dana kažu da je većina djece došla u školu. Ako pak temperatura padne na 25 stupnjeva ispod nule, ni jedan učenik ne mora na nastavu. Kod vrtića sve spada na volju roditelja, ali na temperaturi deset ispod nule za djecu mlađu od tri godine nema izlaska iz toplog prostora.

S obzirom na to da je u dijelovima Latvije temperatura bila čak 30 ispod nule, uspostavljena je i djelomična online nastava na jedan dan, makar ovdašnje zakonodavstvo kaže kako sama činjenica da je vani hladno, nije jedini kriterij za organizaciju nastave na daljinu. Stoga je zanimljiva i škola koja se grije na drva, mediji pišu vjerojatno posljednja takva u ovoj državi. Vele da je kvaliteta zraka u školi unatoč takvom grijanju dobra te da im je ovako ugodnije. Valjda nisu pročitali bauštela.hr i zašto je grijanje na drva štetno za zdravlje. Kako izgleda ta škola zimi, možete pogledati u videozapisu ispod.

Nema ispijanja alkohola i pušenja gdje vam se sprdne

Da smo u Latviju stigli u pravo vrijeme, rekli su nam tijekom dočeka na latvijskom sveučilištu, točnije University of Latvia gdje studiram. Kombinacija snijega i Sunca tog dana, vele, nešto je baš autentično latvijsko. Poručili su nam, ovo je vaš novi dom daleko od vlastitog doma. Došlo nas je 188 iz 29 zemalja, od Njemačke, Italije, Grčke, Portugala, pa sve do Hong Konga i Južne Koreje.

Latvijsko sveučilište broji šest fakulteta i 15.000 studenata, prije par godina proslavilo je 100. rođendan, a većinu kolegija slušat ću na njihovom fakultetu ekonomije i društvenih znanosti, odnosno odjelu za društvene znanosti. Zgrada tog fakulteta već je zastarjela, a taman dok pišem ovu kolumnu na kampusu latvijskog sveučilišta gledam kako se gradi nova. Zvat će se, prigodno, House of Letters i biti smještena pored već funkcionalnih House of Science i House of Nature. Iako radovi dobro napreduju, teško da će biti gotova do ovog ljeta. Možda i bolje jer sa selidbama u nove fakultetske zgrade nemam baš neka dobra iskustva. Zanimljivo je i da dvije fakultetske knjižnice rade 0/24 sve dane u tjednu, da su opremljene laptopima koje studenti mogu koristiti, a kažu da 20 posto studenata uči upravo na fakultetima.

Na spomenutom svečanom dočeku za nas strane studente, gdje smo više od sat vremena učili tradicionalne latvijske plesove, upozorili su nas i da se u Latviji alkohol uglavnom može kupovati samo do osam sati navečer, kako je konzumacija alkohola zabranjena na javnim mjestima, a tko želi pušiti, mora se pomaknuti bar deset metara od bilo kakvog ulaza. Inače, prijeti vam kazna. Tu su pravila malo jasnija od Lijepe Naše gdje će se tek sad strože propisati da, gle čuda, učenici koji U ŠKOLU donesu alkohol moraju trpjeti teže posljedice. Dakako, kao i u svakoj zemlji, pravila su tu da se krše pa praksa zna biti drukčija od onog na papiru.

Ocjene u školama su im od 1 do 10. Za prolaz treba četvorka. Sedmica im je trojka, devetka petica, a desetka ‘s odlikovanjem’. U osnovnoj školi imaju devet razreda. Zanimljivo je da u prvom razredu uopće nemaju brojčane ocjene već opisne, u drugom i trećem brojčane samo iz ponekih predmeta poput latvijskog i matematike, a od četvrtog kreće cjelovito brojčano ocjenjivanje. Takvo nešto neki zagovaraju i u Hrvatskoj, ali bez sluha obrazovnih vlasti.

Nema našeg veleposlanstva, trećina kod kuće komunicira na ruskom, svađe oko najvećeg grada na Baltiku

Sigurno se pitate i zašto sam uopće odabrao Latviju. Pa, prvo sam razmišljao o Pragu, ali tamošnji kolegiji nisu mi se nimalo dopali. Krenuo sam kopati dalje i skužio da Latvija ima zanimljivu ponudu. Kako nikada nisam proputovao sjever Europe, vidio sam to kao dobru priliku, a još k tome osjetiti veliku hladnoću i vidjeti snijega nije na odmet.

Bilo je onih, pa tako i članova obitelji, koji su mojom odlukom bili zabrinuti. Geopolitička situacija, blizina Rusije i njihovi napadi na Ukrajinu, rat, na sve te argumente odgovarao sam kako je Latvija od 2004. članica Europske unije, od iste godine i NATO-a (iako da, nakon dolaska Trumpa na vlast pitanje je koliko nas taj Savez više štiti), a naivno sam prodavao priču i da ako se išta dogodi, spašavat će me naše veleposlanstvo u Latviji. Naknadno sam shvatio da Hrvatska nema veleposlanstvo u Latviji, već Latviju i Litvu pokriva Veleposlanstvo u Švedskoj u Stockholmu. Ali dobro, blizu je to.

I da, bilo je i onih u mojoj obitelji koji su razvili protokol da ako nešto ‘padne’ u Latviji, oni autom dolaze po mene i da se u toj situaciji ne smijem nigdje micati, no situacija se čini mirna. U latvijskim se medijima dakako izvještava o ratu, na gotovo svakoj instituciji izvješena je barem jedna ukrajinska zastava, ali ništa previše zabrinjavajuće. Ima čak nekih studenata koji su pitali kako mogu otputovati u Rusiju. I moguće je, preko estonske kopnene granice, ali lani su jednu studenticu provjeravali jedno šest sati i pregledavali mobitele. Uz vizu na vlastitu odgovornost, rekao bih.

Svoju nezavisnost od Rusije odnosno Sovjetskog Saveza Latvija je stekla 1991. godine. Danas Latvija broji 1,8 milijuna stanovnika, od čega ruske korijene ima oko 430.000 stanovnika, dakle četvrtina. Latvija ima svoj jezik, latvijski, ali ruski zna nešto više od trećine stanovništva. Istraživanja pokazuju kako zapravo trećina kod kuće komunicira na ruskom. Treba reći kako je u Latviji u 2012. godini održan i referendum treba li ruski postati drugi službeni jezik, no to je odbilo 75 posto glasača (na birališta je izašlo 70 posto stanovnika).

Ono što mi je pak za oko zapelo na TikToku jesu i prepirke koji baltički grad je najveći. Po službenim podatcima sve do 2025. godine Riga je brojala više stanovnika od glavnih gradova Litve i Estonije, no tada ih je glavni grad Litve Vilnius ipak prestigao. Sada je situacija takva da Vilnius broji 607.000 stanovnika, Riga 591.000, a Tallinn 456.000. Latvijcima to teško pada pa u komentarima i dalje uvjeravaju da je Riga, ako možda ne i najveći grad, svakako najrazvijeniji i najnapredniji. Takva natjecanja često vode i s Estoncima od kojih uvijek žele biti bolji.

E da, možda se pitate i gdje živim. Pa, u sljedećoj kolumni saznat ćete tko mi je cimer, samo ću vam najaviti da ne dolazi iz Europe. A vidjet ćete i što znači prava digitalizacija te kako – u teoriji! – mogu završiti na ulici isprazni li mi se mobitel.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije

Više iz serijala pročitajte ovdje:

Gotovo godinu dana čekanja i budilica je konačno zazvonila: Odlazim iz Hrvatske