Logopedinja upozorava na rastući problem među učenicima: 'To je začarani krug'

Profesorica logopedije sa Sveučilišta u Rijeci Maja Kelić upozorava da djeca sve lošije čitaju naglas. Međutim to predstavlja i veći problem jer se javljaju i jezične teškoće koje će utjecati i na ovladavanje čitanjem i pisanjem, i na učenje i akademska postignuća. Naime logopedi bilježe da čak 5 do 10 posto djece ima neki govorni poremećaj, a i iz NCVVO-a su nas upozorili na to da su učenici na nacionalnim ispitima imali problema s rješavanjem tekstualnih zadataka i vokabularom. Zaključak je da djeca ne samo da moraju više čitati, već i čitati naglas jer to razvija bolje shvaćanje pročitanog, jača izgovor i obogaćuje vokabular.

Svaki učitelj imat će svoje kritike na učenike, a mlađe generacije pogotovo su ‘pod paljbom’ kritika. Međutim kad se isti prigovori ponavljaju iz generacije u generaciju, postaje jasno da riječ nije o iznimkama, već o raširenom fenomenu. Većina učitelja i profesora Hrvatskog složit će se, učenici danas sve lošije čitaju.

Iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje rekli su nam da su na prošlogodišnjim nacionalnim ispitima učenici imali problema s rješavanjem zadataka koji sadrže veći opseg teksta i to iz svih predmeta. Primijetili su i da učenici koriste sve lošiji vokabular.

Velik problem je i što učenici sve lošije čitaju naglas, upozorava profesorica Fakulteta za logopediju Sveučilišta u Rijeci Maja Kelić. Naime ona tvrdi da u Hrvatskoj velik broj djece nisu automatizirala čitanje, odnosno nakon sustavne poduke na samom početku obrazovanja, nisu dovoljno uvježbavali tu vještinu.

‘Čitanje je vještina, kao vožnja biciklom ili plivanje’

Kelić navodi da logopedi bilježe porast govorno-jezično-komunikacijskih teškoća. Dodaje da se uglavnom govori o pet do 10 posto djece koja imaju neki od poremećaja kojima se bave logopedi. Roditelji često primjećuju ono što je najočitije, a to je govor, odnosno poremećaj izgovora navodi profesorica. Međutim problem je vrlo često dublji od samog izgovora, jer se s njim pojavljuju jezične teškoće koje će utjecati i na ovladavanje čitanjem i pisanjem, i na učenje i akademska postignuća.

– Čitanje je vještina, baš kao na primjer vožnja biciklom ili plivanje. Dakle, da bismo tečno i točno čitali potrebna je vježba. Čitati se može naučiti samo čitanjem, i nikako drugačije, ukratko objašnjava profesorica Kelić.

Navodi da bi roditelji i učitelji trebali pratiti razinu na kojoj je dijete i ne postavljati prevelike ciljeve. Ne smiju ih tjerati da čitaju predugačke i presložene tekstove jer učenici zbog toga mogu izgubiti motivaciju. Međutim nije dobro ni da nikad ne čitaju izazovnije tekstove, jer se samo njima može potaknuti jezični razvoj i uvježbavanje procesa čitanja.

Čitanje djeci naglas koristi i nakon prvog razreda

Zašto je čitanje naglas uopće važno? Vjerojatno ćete se teško sjetiti kad ste zadnji put nešto tako pročitali. Međutim, profesorica Kelić navodi da obično kad nešto trebamo jako dobro razumjeti ili provjeriti tekst koji smo napisali, često ga pročitamo izražajno naglas.

– Čitanje naglas je važno tijekom ovladavanja čitanjem jer njime postižemo bolje razumijevanje, bolje nadziremo svoje razumijevanje i lakše primjećujemo pogreške koje tijekom čitanja činimo. Iznimno je važno čitati djeci i nakon što sami počnu čitati, navodi profesorica Kelić.

Navodi nam da i roditelji koji su u ranom djetinjstvu puno čitali svojoj djeci, kasnije prestaju jer misle da dijete neće napredovati u čitanju samo slušaju. Međutim istraživanja pokazuju da postoji raskorak između sposobnosti jezičnog razumijevanja onoga što dijete čuje i onoga što može razumjeti kada samo čita. Profesorica navodi da taj raskorak nije prisutan samo tijekom nižih razreda kada dijete još ne zna dobro čitati, već sve do osmog razreda, odnosno da tekst koje dijete teško razumije ako ga čita samo, može jako dobro razumjeti ako mu ga netko drugi pročita.

– Dakle, složene sadržaje i dalje vrijedi pročitati s djecom. Isto tako, važno je čitati djeci jer im tako možemo nuditi sadržaje koji su jezično zahtjevniji, imaju složeniju sintaksu, dulje rečenice, zahtjevniji rječnik. A što su bolje jezične sposobnosti i čitanje postaje bolje. Dakle, to je jedan začarani krug, kotač kojem roditelji, učitelji i nastavnici moraju dati početni zamah, smatra profesorica Kelić.

Sadržaj na engleskom osiromašuje govor djece

Međutim, roditelji danas sve teže nalaze vremena da čitaju djeci, a alternativa kojoj često pribjegavaju je sadržaj na YouTubeu ili nekom od bezbroj stranih kanala s crtićima koji su danas lako dostupni. Tako djeca nerijetko već vrlo mlada govore engleski, jer najviše slušaju strani sadržaj, no tad pati njihov hrvatski vokabular.

– Društvene mreže, neprestano slušanje sadržaja gotovo isključivo na engleskom jeziku, ili na izrazito osiromašenom hrvatskom, negativno utječe na jezični razvoj kod djece i mladih. Pri tome je možda najmanji utjecaj upravo na izgovor, a puno veći na jezične sposobnosti. Jezik učimo komunicirajući tim jezikom – slušajući, razgovarajući, čitajući i pišući. Ako je sadržaj kojem smo izloženi na stranom jeziku, ili je na hrvatskom jeziku, ali vrlo siromašnom, nemamo kako naučiti nove riječi, njihovu različitu uporabu u različitim kontekstima, složene sintaktičke konstrukcije, različite načine da iskomuniciramo istu misao, smatra profesorica Kelić.

Dodaje da svi koji se na bilo koji način bave jezikom primjećuju da mladi govore vrlo osiromašenim jezikom; koriste mali fond riječi, ne razumiju riječi koje su imalo niže učestalosti od svakodnevnog vokabulara, koriste stalno iste fraze i iste sintagme, a pri tome ih često površno razumiju.

– Svakako mlade treba potaknuti da slušaju domaći, ali kvalitetan sadržaj, da slušaju audioknjige, da nađu načina da nauče nove riječi. Čitanje naglas u tome može pomoći jer je to u pravilu zajedničko čitanje, ono uključuje i čitanje i slušanje, a često i raspravu – dakle sve ono što bi moglo poduprijeti jezični razvoj. A jezični razvoj svakoga od nas traje cijeli život, poručuje profesorica logopedije.

Kad posjetiti logopeda?

Za kraj smo je pitali kad bi dijete trebalo posjetiti logopeda. Za svaki glas postoji vrijeme kad ga djeca prirodno usvajaju, no postoje dva slučaja kad je dobro da roditelji potraže stručnu pomoć. Ako dijete između treće i četvrte godine i bliski rođaci teško razumiju ili je i samo frustrirano svojom komunikacijskom sposobnošću, znači da bi bilo dobro da posjeti logopeda. Između četvrte i pete godine dijete treba biti razumljivo i strancima, a ako i dalje nije, posjed logopedu sigurno neće odmoći.

Osim što djeca sve lošije čitaju na glas, sve su manje zainteresirani za čitanje uopće. Željka Kondić Dabo, profesorica Hrvatskog i Povijesti i knjižničarka u pulskoj Školi za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu ispričala nam je da je slojevito čitanje danas djeci presporo i da nestaju entuzijazam za čitanje. Ona smatra da na promociji kulture čitanja i interesiranju djece za čitanje mogu poraditi upravo školski knjižničar, koji od knjižnice mogu pretvoriti u više od samo prostora za posuđivanje knjiga.