Ekipa lovkinje Morane Zibar u srednjoj izazvala skandal: 'Profesorica nije dopustila da se to objavi'

Lovkinja Morana Zibar otkrila nam je kakva je bila u srednjoj školi. Od povučene alternativke koja često mijenja hobije odrasla je u najpoznatiju kvizašicu u Hrvatskoj. Baš poput stotina drugih učenika, Morana je izbjegavala kozlić na Tjelesnom, mislila da je većina lektira bila dosadna i imala problema sa samopouzdanjem. Priznala je da njena srednja bila u američkom filmu da bi svakako bila u ekipi ‘rokera otpadnika’, a ispričala nam je i da je njeno društvo jednom izazvalo skandal u školi.

Danas je najpoznatija hrvatska kvizašica i lovkinja u TV kvizu Potjeri, a po zanimanju je prevoditeljica i lektorica. Morana Zibar u novom izdanju ‘Povratka u srednju’ otkriva koju glazbu je obožavala, zašto je upis IV. gimnazije bio pun pogodak, kako se rodila njena ljubav prema kvizovima, tko joj je bio najdraži profesor a ispričala je i da je časopis koji je njezin razred objavio izazvao skandal u školi.

Već u osnovnoj školi Morana Zibar je naginjala društvenim predmetima, a dobro su joj išli i jezici, pa je jezična gimnazija bila logičan izbor. Upisala je IV. gimnaziju u Zagrebu, iako se ne sjeća zašto baš tu. Prisjeća se da je na kraju to ispalo odlično jer se škola u drugom razredu premjestila u Novi Zagreb, gdje je tada stanovala.

– Iako tada nisam naročito uživala u školskom životu, iz današnje perspektive pamtim uglavnom pozitivne i zabavne stvari… Stalnu zezanciju sa suklupnicom i kolegicama iz klupe ispred i iza. Crteže i blesave pjesmice koje sam stalno izmišljala. Unikatne profesore s neobičnim navikama i metodama. Najluđe načine da izbjegnem kozlić i švedski sanduk. Sve blagodati tinejdžerstva u vrijeme prije interneta, podijelila je s nama Morana Zibar.

‘Profesor povijesti me na indirektan način usmjerio prema kvizovima’

Govori nam da je u srednjoj bila jako znatiželjna i nemirna, puna interesa, koji su dolazili i odlazili, a uvijek je išla na najmanje tri izvanškolske aktivnosti. Konstanta su bili engleski u privatnoj školi stranih jezika i tenis, a tu su se još nanizali tečaj crtanja, gitare, fotografije, talijanski i novinarska grupa.

– Sjećam se većine profesora, pogotovo onih koji su se isticali nekim svojim bizarnostima, bilo dobrima ili lošima. Bila je to stvarno zanimljiva galerija likova. Profesor latinskog imao je nadimak za svakog – ja sam bila Morava. Profesor iz fizike bio je potpuno nepredvidljiv i neortodoksan, pun narodskih izraza poput ‘sjedi drvo na drvo’ ili ‘jadna ne bila’, a jednom nas je usred sata izveo u park da mjeri kako trčimo. No izdvojila bih Franu Librenjaka, mog omiljenog profesora povijesti, pravog gospodina i erudita, koji me na neki indirektan način i usmjerio prema kvizovima te traganju za znanjem izvan suhoparnih udžbenika, otkrila je Morana Zibar.

U vrijeme srednje najviše ju je mučilo samopouzdanje i traženje ravnoteže između toga da bude svoja i da se uklopi među druge. Navodi nam da je bila samozatajna i stisnuta te da joj je prijelazna faza u prvom razredu stoga bila dosta teška. Trebalo joj je vremena da se prilagodi na novu sredinu, pa je prvu godinu prošla s vrlo dobrim.

‘Glazbeni i Likovni su svedeni na činjenice i bubetanje’

Nakon te teške prve godine sve je išlo na bolje, a ostale razrede prolazila je s pet. Lošije su joj išle Matematika i Fizika, katkad Kemija, no s većinom ostalih predmeta glatko se snalazila.

– Najmanje sam se morala truditi oko stranih jezika i Hrvatskog, to mi je prirodno dobro išlo. Obožavala sam pisati zadaćnice i raditi lektiru. Dobro, ne baš svu, ali bar sam čitala. Matematika mi ne ide, nemam taj dio mozga, ali nisam je mrzila jer smo imali odličnog, pravednog i strpljivog profesora, Milivoja Milišu. Neke zapravo zanimljive predmete nisam uspjela zavoljeti jer nas nastavnici jednostavno nisu znali zainteresirati za njih, na primjer Filozofiju i Sociologiju. Volim umjetnost, ali su mi Glazbeni i Likovni bili grozno dosadni jer su svedeni na činjenice i bubetanje, ali to je problem sustava, a ne nastavnika. Najdraži su mi bili Povijest i Zemljopis, ispričala je o svojim interesima u školi.

U srednjoj je bila u alternativnoj ekipi

Što se tiče lektira, čitala je sve koje je trebala, priznaje neke možda i napreskokce, a dodaje da joj razdoblje realizma nikako nije sjelo. Najviše su joj se svidjele knjige koje se čitaju u četvrtom razredu, Kafka i Camus. Ti su romani i novele, pisani jasno i suvremeno, kako kaže, uz štih modernizma i egzistencijalističke zebnje, odgovarali njenom adolescentskom senzibilitetu.

– U moje doba još se previše jašilo po kanonu, nije baš bilo slobodnih lektira i modernije produkcije. Jasno mi je da mlade treba upoznati s vrhuncima hrvatske i svjetske književnosti svih razdoblja, ali ne možete očekivati da će se uživjeti ni u Homera i Juditu, a bome ni u Godota i Uliksa, smatra Zibar.

Za vrijeme srednje nije imala računalo, a referate i maturalni rad pisala je na električnoj pisaćoj mašini. Međutim kaže da se tad bilo itekako moguće zabaviti bez mobitela i interneta. U srednjoškolskim danima ekipa su joj bile rokerice koje su slušale alternativnu i grunge glazbu, a upravo ljubav prema tim žanrovima joj je bio temelj identiteta.

– Društvo je opstalo, to su mi i danas najbliskije prijateljice. Konzumirali smo jako puno muzike i pričali o njoj, zajedno gledali filmove i serije, išli u kino. Polako se već išlo i na koncerte i u Jabuku. Druženja su uglavnom bila kućna ili oko škole, uz puno kreativnosti i smijeha. I za razliku od danas, mogli smo satima pričati preko telefona. Osim toga, imala sam nekoliko ‘prijatelja na daljinu’ u Irskoj, zemlji kojom sam bila opsjednuta, s kojima sam se redovito dopisivala, ispričala nam je.

Što se sve slušalo?

Kaže da su bili u američkom high school filmu, njena ekipa bi svakako bila u skupini ‘rokera otpadnika’ jer im je trend bio ponašati se antitrendovski. Nosile su dugu kosu ispucalih vrhova, martensice, karirane košulje, majice na bendove, komandosice…

– Nešto između grungea i hipijevštine, bitno da nije šminkerski. Slušali su se Nirvana, RHCP, Smashing Pumpkins, Nick Cave, R.E.M., Depeche Mode, U2, Beck, Green Day, Let 3, Laufer, Majke, ali i stariji rock i punk. Opsesija je bila složiti dobar mix tape. Čitali su se Hesse, Huxley i Kundera. Pratila sam časopise i stripove. Gledali su se Van Sant, Jarmusch i Wenders, ali i blockbusteri iz videoteke, a na televiziji Beverly Hills 90210 i Prijatelji. MTV je još bio relevantan, zlatno doba glazbenih spotova – gledanje Hit depoa subotom navečer bio je ritual, prisjeća se Morana Zibar.

Novinarska sekcija izazvala skandal u školi

U to vrijeme bila je i članica novinarske sekcije u školi, odakle je potekla i anegdota koju nam je ispričala. Kaže da je tu bilo još svačega, ali da najzabavnije stvari nisu za javnost. Redakciju školskog časopisa Kaos činila je ekipa istomišljenika trećeg razreda, a Morana kaže da je izlazak prvog broja bio revolucionaran.

– Časopis je vrvio internim forama i stvarima koje su samo nas zanimale, tipa citati Jane’s Addiction. Uvrstili smo i malo eksplicitniju šaljivu pričicu mog talentiranog kolege iz razreda, ali profesorica Hrvatskog nije dopustila da se to objavi. No nismo je poslušali i izašla je vjerojatno jedina školska tiskovina s rečenicom poput ‘Isro se ko konj’. Izbio je skandal, a naš protuargument bio je – ‘Pa zar niste čitali Bukowskog?!’, ispričala nam je Zibar.

Naravno da je razgovor morao skrenuti i na temu kvizova. Zibar kaže da su i tad bili popularni, ali da je kontekst bio drugačiji. Televizija je u to vrijeme bila prozor u svijet, a dostupno je bilo svega nekoliko programa, pa su i televizijski kvizovi svakako našli široku publiku.

– Htio, ne htio – gledao si. Kvizova nije bilo mnogo, ali bili su uglavnom kvalitetni i originalni, pogotovo legendarna Kviskoteka. Odmah sam se zakačila, ona me i uvukla u cijeli taj svijet. Kvizovi su tad bili klasičniji, da ne kažem štreberskiji. Danas popularnost kviza kao što je Potjera nije ništa manja, naprotiv, unatoč neizmjerno većem izboru kanala, emisija, platformi, svega. Današnji format je dinamičniji, moderniji, ima i elemente showa, prilagodio se vremenu i očito dobro pogodio metu, komentira Zibar, koja je lovkinja u Potjeri od 2013. godine.

‘Pretpostavljam da su me oblikovali urođena znatiželja i zaigranost’

Iako je prikupljala široko znanje u srednjoj tad nije mogla sudjelovati na kvizovima, jer pub kvizova nije bilo, a za natjecanja na TV-u je trebalo biti punoljetan. Stoga kaže da je u to vrijeme bila tek ‘latentna’ kvizašica, iako nije prošlo dugo do njenog nastupa na Kviskoteci. Kasnije je novac osvojila i u drugim televizijskim kvizovima poput Milijunaša i Najslabije karike.

– Pretpostavljam da su me oblikovali urođena znatiželja i zaigranost, nemanje braće ili sestara, dom pun knjiga i roditelji koji su podupirali moje aktivnosti i hirove. Na vrijeme sam shvatila da je škola posao, školsko gradivo je samo baza, a svoje prave interese moraš otkrivati i razvijati na svoju ruku. Rubriku ‘za one koji žele znati više’ moraš si sam stvarati, zaključila je Morana Zibar.

Nakon svih iskustava koje je život donio danas bi mlađoj sebi savjetovala da se više opusti i više uživa u onome što je veseli, a manje brine o tome što ostali misle o njoj. Kaže i da je nije loše ponekad izaći iz zone komfora i prihvatiti izazov, što bi joj i tad bio koristan savjet.

Biljana Borzan: ‘Zbog ljubljenja s dečkom na školskom hodniku završila sam na razgovoru’

Poznati televizijski voditelj u srednjoj je više puta dobio ukor: ‘Zašarali smo školu sprejevima’

Stela Rade je trebala biti medicinska sestra: U srednjoj su je zbog ambicije prema glazbe ismijavali

Zoran Vakula otkrio kakav je bio u srednjoj: ‘Vraćao bih se kući u sitne sate pa u nedjelju bio na misi’

Lovac Krešo priznaje kakav je bio u srednjoj: ‘Dobio sam 5 iz lektire, a dan-danas nisam pročitao knjigu’