Kako spriječiti epidemije? Odgovor možda leži u kukcima koje ignoriramo, otkrila nam je znanstvenica Barbara

Ako bi vam netko rekao da proučavanjem kukaca možemo unaprijediti zdravlje ljudi, biste li im vjerovali? Kad bi taj netko bila Barbara Milutinović, postdoktorandica u Laboratoriju za evolucijsku genetiku na Institutu Ruđer Bošković, itekako biste joj trebali povjerovati.

Barbara je, naime, znanstvenica koja proučava kukce brašnare i načine na koji se njihova društva brane od nametnika koji uzrokuju zarazne bolesti. Prije je radila s mravima, rekla nam je, ali oni su se penjali posvuda i 'bježali' iz svojih posuda što, možete pretpostaviti, nije tako zabavno.

- Proučavam kako se životinje u grupama brane od epidemije, odnosno prijenosa bolesti s jedne jedinke na drugu. To je nešto što smo svi iskusili, ali kukci su idealan model za proučavanje osnovnih bioloških principa, objasnila nam je Barbara koja, priznala nam je, inače zapravo uopće ne voli kukce.

Brašnari su kukci koje najčešće pronalazimo u suhim namirnicama poput brašna, žitarica ili tjestenine. Hrane se organskim materijalom i brzo se razmnožavaju, pa mogu postati štetnici u skladištima hrane, no u znanosti se nikako ne mogu smatrati 'štetnima'.

- Od njih puno možemo naučiti. Zahvaljujući proučavanju njihovog imuniteta mi smo zapravo naučili 70 % o imunitetu kralježnjaka, našem imunitetu. U biologiji je često slučaj da nije najvažnije koji organizam proučavate nego koje pitanje želite razumjeti s tim modelom, pojasnila nam je znanstvenica.

Kukci brašnari | Foto: srednja.hr

Kako od brašnara učimo o sebi?

Barbaru, konkretno, zanima kako se uzročnici bolesti, ali i organizmi koje oni napadaju, mijenjaju kroz evoluciju te kako suradnja među jedinkama može spriječiti epidemije. Ako svake sezone pokušavate izbjeći epidemiju najnovije gripe ili prehlade, itekako će vas zanimati rezultati Barbarinog istraživanja.

Barbara i studenti s kojima surađuje uz pomoć Raspberry Pi kamera proučavaju kako se svaki brašnar čisti, ali i kako se jedinke međusobno čiste. Svaki kukac posjeduje žlijezdu koja ubija štetnike u njihovoj okolini, čime zapravo dezinficiraju svoj okoliš. 

- Gledamo videa kukaca, i kad se kukac, recimo, počeše, onda to zabilježimo. Svako ponašanje se mora manualno zabilježiti, ali trenutno razvijamo automatizirano praćenje njihovog ponašanja, rekla je znanstvenica.

Iako kao dijete nije mogla predvidjeti da će raditi s kukcima, Barbara je još od malena znala da želi biti znanstvenica. O tome je čak napisala pismo svom djedu, a to pismo još uvijek čuva.

- Kasnije sam malo izgubila povjerenje u sebe, pitala sam se mogu li stvarno biti znanstvenica. Ipak, srećom sam se vratila u taj krug. Mislim da se ljudi često boje STEM-a. Uvijek govorim svojim studentima - ako sam ja naučila kodirati, onda bilo tko može naučiti. Vrijedi probati i vidjeti što će vas zainteresirati, poručila je naša sugovornica.

Znanost se često doživljava kao nešto apstraktno, teško ili daleko, no priče poput Barbarine pokazuju upravo suprotno. Iza istraživanja koja objašnjavaju svijet u kojem živimo stoje stvarni, znatiželjni ljudi koji se pitaju kako svijet funkcionira i istražuju vrlo konkretna područja. 

Možda upravo takva znatiželja jednog dana odvede i vas u laboratorij, na teren ili u potragu za nekim novim otkrićem. Dotad, sve o čemu smo razgovarali s Barbarom te kako izgleda njen laboratorij u kojem proučava brašnare, pogledajte u videu ispod.

Nedavno smo razgovarali i sa znanstvenicima Bornom i Ivom. Doktorand Borna vrijeme provodi u laboratoriju, ali često i na moru, a proučava nevidljive alge koje mogu riješiti važan izazov cijelog čovječanstva. Taj članak pročitajte ovdje. Ivo je, s druge strane, kemičar koji proučava bakterije protiv kojih trenutno nema lijeka, a više o tome pročitajte ovdje.

Sadržaj je nastao u suradnji Native studija portala srednja.hr i Instituta Ruđer Bošković