Hvala Europskoj uniji što me učinila sretnijom osobom

Dugo sam iščekivao svoju Erasmus razmjenu. Već negdje na drugoj godini fakulteta zacementirao sam si u glavi da će moja četvrta godina, odnosno prva diplomskog, biti ta u kojoj ću otići. Tada sam mislio da će to biti Prag, a zašto sam se odlučio na hladnu Latviju već sam razjašnjavao u svojoj kolumni. Pa sam onda nakon prijave čekao godinu dana, budući da sam se odlučio za ljetni semestar. Tjednima i danima pred odlazak jednostavno sam imao pozitivan mindset. Osjećao sam da je to to i da ću na Erasmusu, u svakom slučaju, uživati.

Malo je reći da uživam. Kaos iz Hrvatske zamijenio je mir u Latviji

Moram reći da kontrast koji sam doživio u odnosu na život u Hrvatskoj prije Erasmusa jest doslovno crno bijelo. Od toga da sam u Hrvatskoj kukao zbog faksa, bio opterećen poslom (između ostalog, kako bih zaradio za Erasmus jer stipendija nije ni približno dovoljna) i sto drugih obveza i problema, na Erasmusu sam doživio potpuni mir. Prvi put živio sam kao pravi student u svojoj biti. Nema studentskog posla od pola radnog vremena tjedno, daleko od kuće znači da se uspješno izbjegavaju i brojni drugi privatni problemi, nema više žurbe i skakanja s lokacije na lokaciju. Faks, izlasci i druženja ono je kako moj život izgleda zadnjih mjeseci.

Da odem baš u Latviju ulogu su odigrali i zanimljivi kolegiji koje ovdašnje sveučilište nudi. I doista, kolegij o rodu podučio me mnogočemu, a znanje ćirilice i ruskog također me obogatilo. Živjeti u zemlji, u gradu, gdje je konstantna mješavina Latvijaca i Rusa, pa tako latvijskog i ruskog jezika, nešto je što u Hrvatskoj nisam imao prilike svjedočiti. Upravo je to bila tema i jednog mog seminarskog rada nakon kojeg je u dvorani nastala velika rasprava među studentima.

Naime, pitanje ruskog jezika velika je tema ovdje nakon ruske invazije na Ukrajinu u 2022. godini. Sve rusko sada postaje nepoželjno pa se Latvija nalazi na prekretnici u kreiranju svojih politika, što su po mom sudu zakasnili budući da su priliku za to imali još nakon 2014. i ruske aneksije Krima. Ali ta rasprava među studentima nešto je što je na mom hrvatskom fakultetu nezamislivo. U dvoranama punih međunarodnih studenata mišljenja se isprepliću, kulturni kontekst pridodaje raspravi i to je apsolutno razlog zbog čega naše studentske dvorane moraju postati otvorenije strancima. I doista mislim da bi barem jedan kolegij na studiju trebao biti s međunarodnim studentima.

Mjesec dana do konca, suza u oku već sada

Dakako, Erasmus je puno više od pukog akademskog učenja. Izlasci, klubovi, pijanstva, obilježilo je moj prvi dio Erasmusa. Potom je uslijedio malo sporiji ritam, obilježen putovanjima i jednom posebnom osobom uz koju je sve puno lakše. Iako je do službenog kraja Erasmusa još mjesec dana, suza je već sada u oku od same pomisli na rastanak.

Pitam se i osjećam li sada veću pripadnost Europskoj uniji zbog Erasmusa. Naime, Europska unija pokrenula je Erasmus 1987. godine, kroz njega je prošlo već više od 16 milijuna ljudi, a 30 milijuna eura EU izdvaja za ovaj program u razdoblju 2021. – 2027. Ekonomistica Vedrana Pribičević nedavno je za HRT kazala kako se njezin optimizam prema Europskoj uniji temelji upravo na Erasmus programu. Ima nešto u tome. Moja pripadnost Europskoj uniji postoji već od srednjoškolskih dana i Erasmus projekata u kojima je moja škola sudjelovala. Ovaj Erasmus utoliko to nije bitno promijenio, već samo potvrdio.

Citatom Pribičević završit ću ovu kolumnu koju sam pisao od konca siječnja baš svakog tjedna, ukupno u 18 nastavaka. Iako ona završava, siguran sam da će biti još puno prilika za pisanjem o Erasmusu. I da, uz spomenuti mir sreća je apsolutno osjećaj koji nosim s Erasmusa.

- Erasmus je gotovo eugenički program Europske unije. Mladi ljudi, u svojoj fertilnoj dobi, šalju se na različite fakultete u Europi, gdje studiraju, zaljubljuju se, započinju karijere i često žive u trećim zemljama. U konačnici, u drugoj generaciji stvaraju Europljane - nisu više samo Hrvati ili Irci, već građani Europske unije, rekla je Pribičević za HRT.

Sve članke iz Erasmus serijala pročitajte ovdje:

Gotovo godinu dana čekanja i budilica je konačno zazvonila: Odlazim iz Hrvatske

Četvrtina su Rusi, temperature minus 20, ocjene od 1 do 10: Ma kakva Španjolska, ovdje sam otišao
Cimer iz Kazahstana, a bez Balkanaca nigdje: Ako mi se isprazni mobitel, ostajem na cesti
Ovo je graf kroz koji prolaze svi Erasmus studenti. Mislim da sam između druge i treće faze
Zbog pada broja učenika moraju zatvoriti neke škole. A što s Hrvatskom?
Faks subotom? Ma daj, radije učim ruski, ćirilicu, ali i rodne studije
Erasmus je pun ljubavnih spletki i prevara
Kako jedu studenti na sjeveru Europe? Menza nešto skuplja, ali nutritivno bogatija
Ovakve prostore za učenje zagrebački studenti mogu samo sanjati. Rade 0-24
I to sam doživio. Proljetni praznici na faksu, tjedan dana uživancije
Postaju li AI detektori dobar biznis? Studenti bi zbog straha mogli izgubiti novac
Može li kvalitetu diplomskih radova poboljšati ova metoda iz inozemstva?
Kako me kuhalo za vodu u studentskom domu zamalo koštalo 200 eura kazne
Je li stipendija dovoljna za pet mjeseci u inozemstvu ili je Erasmus privilegija?
Zašto sam morao govoriti da odlazim u L.A. na Erasmus?
Pronašao sam zemlju u kojoj nema Hrvata
Profesorica je pitala pripada li plava soba dječaku ili djevojčici. Nastao je muk