Je li Jakov Jozinović fenomen ili samo proizvod TikToka? Mladi i sociolog imaju različite odgovore

'A 'ko je taj?' – malobrojni su oni koji iskreno, bez namjere ruganja, mogu napisati ovaj komentar na neku vijest o . Popularnost mladog vinkovačkog pjevača, proslavljenog zahvaljujući obradama najvećih domaćih hitova, ne jenjava. Upravo suprotno, društvene mreže preplavljene su videima njegovih nastupa, a protekli je vikend održao čak dva koncerta u zagrebačkoj Areni.

Nekoliko dana prije toga izdao je i svoj prvi album, a ove je godine osvojio i Porin za najboljeg novog izvođača. Nina, Nikolina i Ema međusobno se ne poznaju, ali jedno im je zajedničko – sve tri bile su na Jakovljevim koncertima proteklog vikenda.

- Jakova sam prvi put čula na TikToku kako pjeva Balaševićevu 'Oliveru' i odmah mi se dopala njegova izvedba i emocija s kojom je pjevao. Iako nije imao svoje pjesme, isticao se karizmom i zbog toga sam odlučila otići na njegov koncert u sklopu jednog adventa. Atmosfera je bila odlična, a prijateljicama i meni je bilo jasno da kupujemo karte za Arenu. Koncert u Areni je nadmašio sva očekivanja, od produkcije do istinske emocije. Moglo se vidjeti da je uloženo puno truda i ozbiljnog rada cijelog tima, a Jakov je dao sve od sebe. Ljudi koji ga ne vole ističu da gradi slavu na tuđim djelima, ali mnogi su to radili pa nisu dogurali do kud je on za manje od godinu dana. Pored svih koncerata i pritiska javnosti izbacio je i odličan album kojim je opravdao hajp, odgovara nam Nina na pitanje što ju je najviše privuklo Jakovu Jozinoviću.

'Osim neupitnog talenta, ima prepoznatljivu osobnost i karizmu'

Smatra i da su njegovi koncerti toliko privlačni mladima jer zrači pozitivom, 'pjeva predivne pjesme, vratio je neki stari zvuk koji nije bio popularan među mlađim generacijama i odlično mu ide jer to radi s vjerom i ljubavlju'. Nikolina, pak, kaže da se inače opire svemu oko čega se stvara veliki 'hajp', no Jakovljevim nastupima privuklo ju je društvo pa mu je odlučila dati priliku.

- I moram priznati da sam brzo shvatila da ima 'ono nešto'. Uostalom, nije mala stvar s dvadeset godina, ispočetka bez vlastitih pjesama, puniti dvorane diljem regije. Na koncerte uvijek idem prvenstveno zbog glazbe. Ako se ne mogu uživjeti, pjevati iz sveg glasa i stvarno osjetiti pjesme, onda mi ni najbolja atmosfera ne znači puno. Lijepo je biti dio nečega što prati cijela generacija, ali to mi nikad nije glavni razlog za odlazak na koncert, naglašava Nikolina.

Dodaje da Jakovljevoj popularnosti doprinosi i to što djeluje kao netko 'od nas', prizeman dečko kojeg nagla popularnost nije promijenila.

- Osim neupitnog talenta, ima prepoznatljivu osobnost i karizmu zbog koje publika ima osjećaj da prati nekoga svog od samog početka njegovog puta. Veliku ulogu odigrale su sigurno i društvene mreže, ali viralnost sama po sebi ne bi bila dovoljna da iza nje ne stoji nešto autentično. Posebnost njegovih koncerata je i repertoar. Uglavnom izvodi pjesme koje su već desetljećima dokazani hitovi, a kako velik dio njegove publike čine mladi koji te pjesme nisu imali priliku doživjeti u vrijeme njihovog nastanka, kroz Jakova otkrivaju glazbu svojih roditelja, zbog čega on na neki način postaje most između generacija. Uz sve to, ne gradi imidž nedodirljive zvijezde niti privlači pažnju skandalima. Djeluje pristupačno, pristojno i iskreno, a upravo je ta normalnost danas možda jedna od njegovih najvećih prednosti, smatra Nikolina.

Emu je, pak, privukao Jakovljev način pjevanja i emocije koje prenosi glazbom.

- Nekome tko ga ne sluša bih objasnila da je toliko popularan među mladima jer vraća glazbu koja nije samo autotune i pjevanje o drogi i slično. Vraća kvalitetnu glazbu kakvu su slušali naši roditelji na glazbenu scenu, kaže Ema.

Na neka pitanja znanost još nema odgovora

Profesor i sociolog na Sveučilištu u Zadru, Krešimir Krolo u svojim se istraživanjima bavi sociologijom mladih, medija i kulture. Pa smo ga kontaktirali ne bi li nam malo detaljnije pojasnio fenomen Jakova Jozinovića. Odmah otvoreno kaže – osjeća malu nelagodu nastojati objasniti ono što mladi vide u izvođačima poput Jakova Jozinovića jer je riječ o relativno novom fenomenu kojeg ne prate adekvatna istraživanja.

- Koliko točno mladih sluša Jozinovića unutar njihove dobne kohorte? Je li riječ o specifičnoj podskupini mladih? Razlikuju li se po nekim drugim obilježjima od svojih vršnjaka poput strukture glazbenog ukusa, vrijednosnih orijentacija ili po različitim oblicima kapitala (ekonomski, socijalni, kulturni...) I ono što je najvažnije, mimo ovih strukturnih karakteristika jest i pitanje kako ga oni doživljavaju? Što točno vide u njemu? Kako bi objasnili fasciniranost njegovim nastupom, pojavom...? Dakle, ima cijeli naramak pitanja na koje u ovom trenutku nemam odgovora pa se bojim da će onda i moji odgovori na vaše pitanje biti malo više u sferi 'gatanja', a malo manje naslonjeni na konkretnu empiriju, naglašava profesor Krolo u uvodu svog odgovora.

Krešimir Krolo | screenshot: NovaTV

Što algoritam izdvoji kao popularno može postati i relevantna točka identifikacije za jednu generaciju

No, ako bi se vodio sličnim trendovima u proteklim godinama, ili kroz generacijske epohe, moglo bi se, kaže, lakonski zaključiti kako je riječ o 'ponavljajućem obrascu pop kulturne karizmatičnosti koja rezonira s potrebama i karakteristikama svog vremena'.

- Drugim riječima, vjerojatno su njegova dob, fizičke karakteristike te kvaliteta javnog nastupa u kombinaciji s repertoarom koji izvodi, proizveli potentnu kombinaciju koja ga je katapultirala u regionalnu super zvijezdu. Drugo, važan okidač fenomena i popularnosti, za razliku od minulih medijsko-tehnoloških vremena, više nije uvjetovan radijskim ili televizijskim eterom te uređivačkim ili redakcijskim politikama. Popularnost se generira kroz preglede koji prerastaju viralni fenomen na društvenim mrežama, tim više što algoritamska kultura nagrađuje i broj pregleda kao i količinu različitih reakcija, bilo da je riječ o ponovnom dijeljenju, komentiranju ili opetovanom gledanju jednog te istog sadržaja. S obzirom da algoritam ima tendenciju adekvatno deducirati strukturu i raspon potencijalne publike, postoji znatno veća vjerojatnost da će se onda takav sadržaj poput povratne petlje vrtjeti unutar specifične grupe, a što bi u ovom slučaju bili mladi, odnosno ako ćemo biti precizniji, mlade djevojke ili cure. Ovdje valja istaknuti da društvene mreže mlađoj generaciji danas predstavljaju par excellence (digitalni) prostor u kojem se odvija interpersonalna interakcija, ali u kojem se potvrđuje ili eksperimentira s usvojenim identitetima. Na taj način ono što se unutar takvog 'roja' aktivnosti algoritamski izdvoji kao popularno, ima velike šanse da postane i relevantna točka identifikacije za jednu generaciju, ili barem za njezin podskup, ističe Krolo.

Toga je bilo i u prethodnim generacijama

Profesora pitamo i koliku ulogu igra glazba koju svi znaju, a koliku osjećaj pripadnosti koji mladi dobiju kroz društvene mreže i koncerte.

- Sigurno je jedan od čimbenika i repertoar koji izvodi jer je riječ o koktelu (roditeljske) kulture i nostalgije u kombinaciji s recentnim hitovima. Ostaje otvoreno pitanje aktivira li to pripadnost, identitet i zajednicu na način na koji to ostvaruju izvođači koji se eksplicitno nadovezuju na takve koncepte, ili je samo riječ o tzv. 'veselim hedonistima' koji uživaju u trendu, istovremeno spremni zaboraviti ovaj kada dođe trenutak da ga zamijeni nešto novo. Sve u skladu s karakteristikama onoga što zovemo društvo tekuće modernosti prema Zygmuntu Baumanu gdje su nestabilnosti, individualizam i potrošačko društvo doveli do stvaranja i 'tekućih' identiteta. No, kao što sam rekao prije, ovo su sve nagađanja, a jedino konkretni (kvalitativni i kvantitativni) podaci mogu pružiti jasniju sliku o kakvom je tipu fenomena riječ, navodi Krolo.

Za kraj profesora pitamo i koliko se današnji glazbeni fenomeni među mladima razlikuju od prijašnjih 'idola generacije', budući da neki Jozinovićevu popularnost uspoređuju s popularnošću Plavog Orkestra svojedobno i ima li promjena u načinu na koji publika sudjeluje u stvaranju te popularnosti.

- Na tragu prethodnog odgovora, rekao bih da su vidljive neke poveznice koje se mogu vidjeti i kod prethodnih generacija, no uz opasku da je Plavi Orkestar svirao izvornu glazbu dok je kod Jozinovića riječ o obradama i reinterpretacijama 'klasika'. Oštriji analitičari ili kroničari mogli bi zamijetiti kako je upravo manjak izvornosti ono što zabrinjava u usporedbi s pretečama fenomena ovakvog kova. Ako bismo krenuli iz te pozicije, onda bismo prije mogli govoriti kako je Jozinović odraz vremena u kojem se važnost gradi na algoritamskoj popularnosti, dok se kreativnost gura u drugi plan. Možda bismo to mogli nazvati nekim oblikom 'konfekcijskog ritualizma', no vjerujem da se krene temeljito analizirati reakcije javnosti na prethodne fenomene kako bismo naišli na isti ili sličan način prigovora o manjku 'duha' i 'izvornosti'. Ono što meni osobno ostavlja dojam kulture koja je proizašla iz logike društvenih mreža jest nužnost precrtavanja iskustva fascinacije u digitalnom prostoru u fizičke prostore koncertnih dvorana, navodi profesor.

Mišljenja je i da je danas puno lakše prenositi iskustvo i dojmove s nastupa uživo široj publici nego što je to bilo generacijama prije društvenih mreža.

- Prethodne generacije su se oslanjale na neposredna iskustva i prijenos informacije 'od uha do uha' (uz povremena televizijska i radio emitiranja) dok se danas, pogotovo putem kratkih video isječaka može potencijalno stvoriti intenzivniji i raznovrsniji oblik povezanosti s rastućim fenomenom kao što je Jozinović, podcrtava Krolo.