U prvom poluvremenu troma, u drugom bolja momčad - utakmica Hrvatske protiv Portugala ima uporišta u sportskoj psihologiji, objašnjava doktorandica.
Lora Stier, doktorandica psihologije na zajedničkom doktorskom programu KU Leuvena u Belgiji i Sveučilišta u Melbourneu u Australiji, na svojim je društvenim mrežama razjasnila zašto se Hrvatska 'dignula' u utakmici šesnaestini finala protiv Portugala na Svjetskom prvenstvu prošlog tjedna. Kako kaže, psihološka literatura to naziva jednim od najtežih mentalnih kapaciteta za izgraditi i Hrvatska ga sustavno pokazuje.
- U poluvremenu nešto se promijenilo. Sigurno nešto taktički, ali definitivno i sam pristup igri. Hrvatska je u drugom poluvremenu bila bolja momčad, ali psihološki je fascinantno kako momčad, koja je prvih 45 minuta bila gotovo nevidljiva, pronađe tu drugu verziju sebe. Istraživanja sportskog psihologa Brewera i suradnika, koji su desetljećima proučavali atletski identitet na vrhunskoj razini, pokazuju da najotpornije momčadi i pojedinci posjeduju ono što se zove jak i stabilan atletski identitet. To je duboko ukorijenjeno uvjerenje tko su oni kao sportaši, koji se ne mijenja s rezultatom na semaforu. To nije optimizam ni motivacijski govor u svlačionici, nego nešto fiziološki i psihološki dublje, identitet koji se aktivira točno kada je pritisak najveći, umjesto da pod njim pukne. I Hrvatska to ima, navodi Stier u objavi na društvenim mrežama.
Nastavlja, ova lekcija ne odnosi se samo na nogomet. Naime, objašnjava kako nečija najteža situacija nije test sposobnosti jer se one nekad znaju mijenjati pod pritiskom.
- To je test vašeg identiteta. Identitet, ako je dovoljno ukorijenjen, ne koleba jer identitet ne može promijeniti ni VAR, ni poništeni golovi, ni 90. minuta kad se sve čini da je gotovo. Hrvatska je izgubila, ali drugu polovicu nisu izgubili. Tu su bili ono što uvijek i jesu, pobjednici, zaključuje Stier.