Djeca razvedenih roditelja zaslužuju dodatne bodove. Tko zna što se krije iza tih djetinjstva

Rastava roditelja često je izlaz iz godina svađa, prepiranja, odnosa koje ne zaslužuje ni jedno dijete u svojoj razvojnoj fazi, pubertetu, adolescenciji. No to ne znači da dobrom dijelu djece - možda i većini - nakon razvoda ne bude još teže. Komunikacija roditelja upravo preko djeteta, pa njegov osjećaj da nikada nije dovoljan dobar ni jednom roditelju jer će mama nešto loše reći o tati i obrnuto. Zato bole komentari na društvenim mrežama ispod naših članaka o natječajima za studentske domove, gdje studenti rastavljenih roditelja - a koji žive u kućanstvu samo s jednim roditeljem - dobivaju dodatnih 150 bodova.

- Kad već dijelimo bodove prema bračnom statusu roditelja, red je nagraditi i one kojima brak roditelja još uvijek traje.

- Ja upisao fakultet u Puli. Iz Vukovara sam. Smještaj dobio kolega iz Rijeke, ja ne. U svemu sam bio bolji, prosjek itd. Međutim, on je imao braće i sestara kao g*vana. Na tome je pobrao bodove. Mislim da su mu roditelji razvedeni, još dodatni bodovi. Ah, da...
- Daaa, neće ni dobiti stipendiju, kao ni dom, jer nije dijete branitelja, ni samohranih roditelja, bez obzira što je redovna studentica, uspješna bez prijenosa ispita, ali nije deficitarno zanimanje, tko uopće u državi cijeni znanost i znanje, tužno, bitno da su nam zdravi i živi, naša mladost, sretno im.
- Točno! Moje dijete ima prednost zbog činjenice da su roditelji rastavljeni... mene bi bilo sram to iskoristiti.

Mene kao studentu rastavljenih roditelja sigurno nije sram iskoristiti dodatne bodove. Možemo li malo zastati i zapitati se što stoji iza jedne rastave? Je li ta rastava djetetu prouzročila tramu? Umjesto da se bavilo sobom u adolescenciji, je li moralo brinuti o obiteljskim problemima, tješiti, rješavati razmirice, naučiti komunicirati kad roditelji ne žele razgovarati? Sva ta patnja i bol koja se proživljava rastavom, oblikuje te kao osobu. Negdje ošteti, negdje možda nagradi jer znaš da bi svaki dodatni mjesec bez rastave bio još teži, da bi prouzročio još više posljedica. Možda si zbog toga morao i do psihologa? Možda se nisi imao kome povjeriti, a trebalo ti je. Ili jednostavno zbog srama nisi znao kako. Možda si i nekome rekao, ali ni druga strana nije znala reagirati jer što srednjoškolac može znati o toj problematici? Što ti možeš znati?

I da, možda postoje roditelji koji su se namjerno rastali da bi im dijete dobilo bodove. Ali ta teza onda stoji i jedino ako nisu prijavljeni na istu adresu, inače dodatnih bodova ionako nema. Nadalje, možda su roditelji nakon rastave doista znali kako komunicirati, bili sretniji, pa je i dijete bilo sretno. A možda ipak drugi roditelj ne želi plaćati alimentaciju. Možda dijete nema prijatelje jer je preplašeno emotivnih vezanja, možda je u razvojnoj fazi izgubilo socijalne vještine, upravo zbog razvoda i nedostatka obiteljske ljubavi. Zbog njih dodatni bodovi itekako znače i zaslužili su ih. A ako želimo živjeti u funkcionirajućoj državi, moramo vjerovati sustavu i da neće biti onih koji će nalaziti načine kako ga prevariti. Jer znamo da bi država to trebala kontrolirati. U konačnici, oni su ti koji s tim mislima svaku večer liježu u krevet.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije