Pretraga

Zašto smo počeli naglas govoriti kratice namijenjene dopisivanju?

A- A+

Koliko vremena dnevno provedete u dopisivanju? Na koliko različitih aplikacija se uopće dopisujete i s koliko ljudi tako komunicirate? Štoviše, komunicirate li više s ljudima u tom obliku, ili uživo? Vrlo vjerojatno jest da ste u posljednjih godinu dana dobar dio vašeg druženja prebacili u online svijet.

Priscilla Du Preez, Unsplash

Moderna tehnologija nam dopušta sve i svašta, pa tako i da se družimo s ljudima i onda kada nismo s njima. Možemo se složiti da je upravo to ono što nas je spasilo u ovoj pandemiji, sačuvalo nas od potpunog ludila (sada je samo polovično). No, nećemo se lagati – dopisivanja i druženja putem Interneta su nešto s čime smo već dugo vremena upoznati.

Postoji puno stvari koje su rezervirane za dopisivanja, a između ostalog, to su i kratice. Iako nam za današnje tipkanje ne treba sedam sati kao što je bio slučaj s mobitelima na tipke (sjećate li se toga?), sve što se skratiti može – skratit ćemo. To skraćivanje se manifestira na nekoliko načina: prije svega, korištenjem skraćenica, ali i slanjem stickera i gif-ova, kao i označavanjem reakcija.

Sve nam to olakšava komunikaciju koja je u startu otežana zbog manjka kontakta. Kada s nekime pričate uživo, zahvaljujući govoru tijela, intonaciji i izrazu lica, možete shvatiti je li osoba ljuta ili ne, koliko je sarkazma prisutno, ali i koliko je ozbiljna situacija. Tih stvari nema u komunikaciji online i baš zato su nam potrebne sve ove ostale stvari, koje donekle nadopunjuju tu ‘rupu’.

No, budite iskreni – koliko puta vam se dogodilo da ste počeli govoriti na glas riječi koje bi trebale biti rezervirane za online svijet? Koliko puta ste na glas rekli ‘lol’, ‘lmao’ ili ‘wtf’? Vjerojatno više nego što biste voljeli reći. Teško je priznati si da ste toliko lijeni da vam se ne da izgovoriti cijelu misao do kraja. Ili možda to nije slučaj?

Često se dogodi da kada se intenzivno družite s nekime, da pokupite neke njihove karakteristike – od toga da će se možda promijeniti način na koji se smijete, pa do usvajanja novog vokabulara i naglasaka. Nema li onda smisla da i sami poprimimo vlastite karakteristike? Ako cijele dane pišete ‘lol’, nekako ima smisla da to počnete u nekom trenu i govoriti.

Izdvojeni članak

Kratka horor priča: Pisanje olovkom

Isto vrijedi i za stickere – oni su postali gotovo pa neizostavni u svakodnevnoj komunikaciji. Nemojte misliti da ste jedini koji ponekad naglas izgovorite ime stickera, kao reakciju na nešto što se događa u trenutku. Podsjeća to na situaciju s internim forama, gdje će netko shvatiti što ste rekli samo ako je upoznat s time stickerom. Sličnog je mišljenja i naša sugovornica.

Interni slang

– Dopisujem se na svakodnevnoj bazi i mislim da je to trenutno primaran oblik komunikacije jer imam prijatelje koji ne studiraju u istom gradu, a ne želim izgubiti kontakt s njima. Često koristim skraćenice i stickere, odnosno stickere sada češće jer su smješniji i mogu se napraviti memovi od njih. Ponekad mi se dogodi da skraćenice iz dopisivanja koristim u govoru jer je to dio nekog internog slanga i žargona koji mladi koriste. Mislim da je to dobro jer se tako više povežemo s osobom ako imamo neke svoje interne fore, rekla nam je Lukrecija koja studira biologiju

Interne fore su definitivno ono što razlikuje bliska prijateljstva od onih površnih i usputnih. Upravo zato je i korištenje ovakvog jezika nešto što ćete činiti samo s bliskim ljudima. Kao što se zna kakav je jezik primjeren u pisanju maila profesorima, tako se zna i s kime možete govoriti ‘dosl’, a s kime se nećete usuditi reći ni ‘doslovno’.

Ipak, istina je da je pojačano korištenje društvenih mreža doprinijelo tome da se još više okrećemo skraćenicama i imenovanju stickera. Pogotovo zato što je riječ o stvarima koje je moguće maksimalno personalizirati – svatko može smisliti neku svoju skraćenicu ili napraviti vlastiti sticker. Pa naravno da će se to onda kasnije spominjati u normalnom govoru. No, postoji i oni koji se bore protiv toga, ali im baš i ne uspijeva.

WTF?

– Kao i mnogima, sad tijekom situacije s koronom, dopisivanje mi je primaran oblik komunikacije, iako mi zbog toga nije drago. Skraćenice u dopisivanju koristim povremeno, znači kako-kad. Kad sam umoran ili sam lijen pisati, pogotovo dok je poruka dugačka, upotrijebim kraticu. Stickere ne koristim, mislim da sam dosta staromodan po tom pitanju. S obzirom na to da vodim i različite stranice i profile na društvenim mrežama, vjerojatno bih ih trebao koristiti, ali to nije nešto čemu težim. Od skraćenica u govoru koristim “WTF”. Krenulo je kao sprdanje na mlade koji koriste više tih skraćenica u međusobnim razgovorima, ali sad mi je prešlo u naviku, nekad koristim i nesvjesno. U dosta slučajeva osoba koja komunicira s nekom osobom od nje preuzme neki izraz. Ne mislim da je to loše, to je nuspojava socijalizacije. Ja, recimo, taj WTF koristim da razbijem možebitnu napetost ili ozbiljnost; to mi je alat za poticanje humora. Tako da uopće ne mislim da su te stvari loše, mogu imati pozitivan učinak, objasnio nam je Dominik koji je završio novinarstvo.

Ovisno o tome koliko često koristite kratice i u dopisivanju, toliko ćete ih često koristiti i u govoru. Istina je da se sve više i više okrećemo skraćenicama zato što nam pisane riječi više nisu toliko bitne – mi smo generacija koja se oslanja na fotografije i videe, odnosno na stickere i gifove. Samo je bitno da ne zaboravimo na riječi – sjetimo se tu i tamo pročitati i neku knjigu i sve bi trebalo biti u redu.

Zašto smo počeli naglas govoriti kratice namijenjene dopisivanju?
Share via
Copy link
Powered by Social Snap