Znanstvenica objasnila koja je skupina mladih najrizičnija online: ‘Biraju šutnju umjesto priznanja’
Nedavno objavljeno istraživanje pokazuje da internet postaje sve opasnije mjesto za djecu, a što se tiče primanja, ali i slanja seksualnih poruka, najrizičniji su 15-godišnjaci. O tome smo razgovarali s jednom od autorica, Dunjom Potočki, koja naglašava važnost komunikacije s roditeljima. Osim toga važna je i edukacija u školama, no ona mora biti prilagođena tinejdžerima. Konkretno, najviše mogu naučiti iz simulacija događaja, interaktivnih radionica ili od gosta koji dijeli svoja stvarna iskustva.
U upitniku je dvostruko više djece reklo da svaki mjesec dožive uznemiravajuće iskustvo na internetu | Foto: Unsplash
U nedavno provedenom upitniku svako četvrto dijete reklo je da na internetu svaki mjesec doživi barem jedno uznemirujuće iskustvo. U usporedbi s takvim istraživanjem provedenim prije osam godina postotak djece koja su na mjesečnoj bazi doživjela uznemiravajuća iskustva više se nego udvostručio.
– Mladi samostalno prepoznaju utjecaj interneta na mentalno zdravlje. Drago mi je da djeca to primjećuju, ali imamo problem da se vrlo često nemaju kome obratiti ili osobe ne znaju kako da komuniciraju s njima. Treba jasno postaviti granice. Neke stvari su ples, zabava, ali imamo i najgori dio interneta, da citiram Lady Gagu, društvene mreže su WC našeg društva. Po mom mišljenju društvene mreže mogu samo napraviti štetu, napravile su je i demokraciji. Mislim da bi svijet bio puno bolji da nema društvenih mreža, izjavio je Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Agencije za elektroničke medije na panel raspravi prilikom predstavljanja rezultata istraživanja EU Kids Online 2025.
‘Djecu treba osvijestiti da ne misle svi kao oni’
U upitniku djeci je postavljeno i pitanje zašto se drugi prema njima ponašaju loše. Na to pitanje 46,5 posto ispitanika odgovorilo je da je to zbog njihovog izgleda ili ponašanja, a 43,5 posto da je to zbog njihovih mišljenja ili uvjerenja. Kao neke od čestih razloga djeca su rangirala i visinu i težinu i simpatije. Imali su mogućnost odabira više odgovora. Tomljenović je naglasio sve zastupljeniju ulogu nasilja zbog stava i uvjerenja, koja se javlja i među djecom, a on smatra da već u ranoj dobi na njih djeluje efekt filter mjehuriće i eho komora.
– Možemo govoriti o polarizaciji, ali i o mjehurićima i algoritmima u koje se djeca zatvaraju. Odmah se stvara dojam da je onaj koji drugačije misli grozan, neprijatelj, i da ga treba isključiti. Djecu treba osvijestiti da ne misle svi kao oni, treba pojačati rad na empatiji, komentirao je Tomljenović.
Odgovori ispitanika | Foto: Istraživanje EuroKids 2025
‘Porast netrpeljivosti mišljenja vidljiv je kroz godine’
Ovaj problem prokomentirali smo i s jednom od autorica istraživanja EU Kids Online 2025., Dunjom Potočnik, inače predstojnicom znanstvenoistraživačkog odsjeka u Centru za omladinska i rodna istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
– Gotovo polovica djece koja doživljava negativne reakcije, poput uvredljivih komentara, blokiranja ili javnog ismijavanja, zbog svojih stavova o politici, vjeri ili osobnim uvjerenjima, pokazuje ne samo smanjenu razinu kulture dijaloga, već i širi trend polarizacije u društvu. Porast netrpeljivosti mišljenja vidljiv je kroz godine, dijelom zbog sve veće online prisutnosti gdje se brze reakcije nagrađuju lajkovima i dijeljenjima, a ne dubokim razmišljanjem, smatra Potočnik.
Upozorava na to da društvene mreže igraju ključnu ulogu jer anonimnost omogućuje ljudima da komuniciraju drugačije nego što bi to licem u lice. Osim toga algoritmi favoriziraju ekstremne, emocionalne sadržaje koji izazivaju bijes ili podršku, čime se stvara začarani krug.
– Djeca, koja još razvijaju kritičko mišljenje i emocionalnu regulaciju, posebno pate jer brzo internaliziraju ove obrasce, što može dovesti do straha od izražavanja vlastitog mišljenja ili čak povlačenja iz online razgovora. Rješenje leži u edukaciji o empatiji online, poticanju razvoja vještina dijaloga i roditeljskom vođenju kroz primjere kako odgovarati na kritiku konstruktivno, umjesto eskalacijom sukoba, navodi naša sugovornica.
Ne postoji univerzalna ‘sigurna dob’
Djeca od 10 do 16 godina sve više se nalaze u eho komorama i filter mjehurićima, posebice na društvenim mrežama poput TikToka, Instagrama i YouTubea, gdje algoritmi personaliziraju sadržaj na temelju njihovih interakcija, hraneći ih samo informacijama koje potvrđuju postojeće stavove i ograničavaju izlaganje suprotnim mišljenjima. Društvene mreže svojim zatvorenim sustavima mogu pojačati predrasude, proširiti dezinformacije i emocionalno izolirati mlade od šireg društva.
– Djeca i mladi, često bez adekvatnog nadzora roditelja ili drugih odraslih osoba, razvijaju uske svjetonazore, poput ekstremnih stavova o klimi, rodnim ulogama ili politici, jer algoritmi prioritetno nude sadržaj koji maksimizira emocionalni angažman, a ne raznolikost. Zbog toga je edukacija u školama apsolutno potrebna, ne samo kroz module o medijskoj pismenosti, već i kroz integraciju u kurikulum kroz praktične vježbe kritičkog razmišljanja, rasprave o algoritmima i učenje o alatima za provjeru činjenica, što bi pomoglo djeci prepoznati filter barijere, potaklo empatiju prema različitim stajalištima i smanjilo rizik od društvene polarizacije u budućnosti, savjetuje profesorica Potočnik.
Ona smatra i da su potrebne jasnije, dosljednije i tehnološki naprednije kontrole na društvenim mrežama, uključujući stroge dobne provjere, automatsko uklanjanje štetnog sadržaja poput iskaza mržnje ili nasilja i bolja zaštitu privatnosti podataka.
– Ove mjere moraju ići dalje od samih pravila; platforme trebaju ulagati u AI alate za praćenje i roditeljske opcije za ograničenje vremena ili sadržaja. Međutim, važno je razumjeti da ne postoji univerzalna ‘sigurna dob’ bez ikakvog rizika za mentalno zdravlje, jer rizici poput anksioznosti od usporedbi, FOMO (strah od propuštanja) ili cyberbullyinga ovise o individualnoj zrelosti djeteta, kvaliteti roditeljske podrške, razini digitalnih vještina i vrsti sadržaja kojem je izloženo, savjetuje naša sugovornica.
Svako četvrto dijete tvrdi da je primalo seksualne poruke na internetu
Objašnjava nam da trinaestogodišnjak, koji ima kvalitetnu potporu roditelja može biti manje rizičan od šesnaestogodišnjaka, koji nekontrolirano pretražuje internet. Podrška roditelja ne znači samo ograničavanje i zabranu, već razgovor, aktivno sudjelovanje i interes za to što djeca rade na internetu. Takvo sudjelovanje roditelja uz regulaciju na razini platformi, školsku edukaciju te aktivnosti uživo poput sporta i hobija koji čine djecu mentalno otpornijima, mogu internet učiniti sigurnijim mjestom.
Međutim ekstremni stavovi i filter mjehurići svakako nisu jedini problem s kojim se djeca susreću na internetu. Ovo istraživanje pokazalo je da je 27,8 posto ispitane djece primilo seksualne poruke na internetu, što je više nego svako četvrto. Od toga 4,3 posto prima takve poruke barem jednom tjedno, a 5,1 posto ih prima svakodnevno.
– Vrlo je vjerojatno da je stvarni postotak djece koja primaju seksualne poruke ili slike veći nego što se javno priznaje, jer čak i u anonimnim okruženjima teme poput ovih nose duboki osjećaj srama, straha od otkrivanja ili nepovjerenja prema odraslima, pa mnoga djeca biraju šutnju umjesto priznanja. Ovo podcjenjivanje može biti značajno, posebno kod starije djece koja žele zadržati privatnost, napominje autorica istraživanja.
Odgovori ispitanika | Foto: Istraživanje EuroKids 2025
‘Anonimna priznanja ne mogu direktno pokrenuti pravne postupke’
Roditelji ne mogu apsolutno spriječiti da djeci netko pošalje ovakve poruke, no mogu ih zaštiti redovitom, neosuđujućom komunikacijom zbog koje znaju da će ih podržati bez kazne. Također mogu postaviti kontrole na uređaje i aplikacije, kao ograničenja poruka od nepoznatih, a važno je i da s djecom razgovaraju o granicama.
– Ako se povreda djetetove sigurnosti ili dobrobiti dogodi, treba djelovati brzo i smireno, i to tako da se sačuvaju sve poruke, slike ili screenshotovi kao dokaz. Pošiljatelja treba odmah blokirati, a događaj odmah treba prijaviti nadležnim službama. Dijete u tim trenucima treba emocionalnu podršku, što uključuje razgovor o tome da nije krivo, te je potrebno potražiti stručnu pomoć ako je došlo do ozbiljne povrede djetetove dobrobiti ili ako roditelj nije siguran kako pomoći djetetu. Također, takve događaje treba koristiti i kao priliku za učenje i jačanje djetetove otpornosti, savjetuje profesorica Potočnik.
Dodatno je zabrinjavajuće što je u upitniku 4,5 posto ispitanika reklo da seksualne poruke primaju i od nastavnika, a 4,4 posto da su im ih slali članovi obitelji. Čak 12,2 posto ispitanika reklo je da su i sami poslali seksualne poruke, s time da je to priznalo gotovo svako peto dijete u dobi 15 godina.
– Ako postoji sumnja na kazneno djelo poput slanja neprimjerenih poruka od strane roditelja, nastavnika ili drugih odraslih u ulozi autoriteta, takvi navodi moraju se shvatiti izuzetno ozbiljno jer krše povjerenje i mogu imati dugoročne posljedice po djecu. Međutim, anonimna priznanja sama po sebi ne mogu direktno pokrenuti pravne postupke, ali jasno signaliziraju sustavne slabosti u prevenciji, prijavljivanju i kulturi povjerenja, prokomentirala je sugovornica.
Najrizičnija skupina su 15-godišnjaci
Smatra da bi se umjesto oslanjanja na ‘slučajne prijave’ trebalo jačati institucije, što bi uključivalo obaveznu obuku za nastavnike i roditelje o etičkom online ponašanju i prepoznavanju rizika, kao i edukaciju djece o sigurnim i povjerljivim kanalima prijavljivanja, poput Plavog telefona ili školskih savjetnika.
– Roditelji trebaju poticati djecu da dijele brige bez straha, a škole trebaju u potpunosti usvojiti politiku nulte tolerancije nasilja. Ključno je stvarati okruženje gdje djeca osjećaju sigurnost kada prijavljuju povredu svojih prava ili sigurnosti, što smanjuje ponovljene incidente i štiti buduće generacije, poručuje profesorica Potočnik.
Istraživanje je pokazalo da su kao skupina djece koja najčešće i sama šalju seksualni sadržaj 15-godišnjaci. Od ispitane djece, 18,1 posto 15-godišnjaka odgovorilo je da su poslali seksualni sadržaj.
– Oni se nalaze u razdoblju intenzivnih emocionalnih i identitetskih promjena, žele neovisnost i veću autonomiju na internetu (često bez roditeljskog nadzora), intenzivno koriste društvene mreže za socijalizaciju, a istovremeno su izuzetno osjetljivi na pritisak vršnjaka, trendove poput izazova ili usporedbi izgleda. Ovo ih čini ranjivim na cyberbullying, lažne profile, seksualizirane sadržaje ili manipulacije koje mlađa djeca ignoriraju, a stariji lakše prepoznaju, pojašnjava naša sugovornica.
Najbolje edukacije su interaktivni razgovori
Stoga smatra da su nužne dodatne edukacije, ali ne u vidu suhoparne teorije koja ni najmanje ne zanima tinejdžere. Navodi da bi djelotvorni bili interaktivni razgovori koji simuliraju stvarne situacije poput odgovora na uvredljivi komentar, prepoznavanja deepfakeova ili upravljanja pritiskom u grupnim chatovima.
– Primjeri uključuju radionice s role-playingom, aplikacije za vježbanje digitalne otpornosti ili goste iz prakse koji dijele iskustva. Fokus treba biti na emocionalnoj inteligenciji, privatnosti i zdravim navikama koje uravnotežuju online/offline život, što će mlade kasnije osposobiti za samostalno suočavanje s rizicima, zaključuje naša sugovornica.
