Naši znanstvenici s Kemije objavili veliko otkriće koje ima veze s kristalima

U radu objavljenom u vrhunskom znanstvenom časopisu, naši znanstvenici s Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa znanstvenicima iz Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva, prvi su put opisali eksperimentalno i teorijsko izučavanje halogenskih veza s fosforom, arsenom i antimonom.

PMF: Kemija / Foto: Google Maps

Znanstvenici Kemijskog odsjeka zagrebačkog PMF-a, Katarina Lisac Dominik Cinčić te studentica Sara Cepić, u suradnji s Tomislavom Friščićem, Filipom Topićem, Mihailsom Arhangelskisom, Patrickom A. Julienom, Christopherom W. Nickelsom sa Sveučilišta McGill (Montreal, Kanada) i Andrewom J. Morrisom sa Sveučilišta Birmingham (Birmingham, Ujedinjeno Kraljevstvo) otkrili su nove akceptore halogenske veze te objavili rad Halogen-bonded cocrystallization with phosphorus, arsenic and antimony acceptors u vrhunskom časopisu Nature Communications. 

Netko je opasno kemijao: Zapalio se Institut Ruđer Bošković pa tri vatrogasca završila u bolnici

Osim novih spoznaja o halogenskoj vezi,  rad govori i o otkrićima o supramolekulskoj kemiji općenito.

– U radu se opisuju nove spoznaje od fundamentalnog značaja za kristalno inženjerstvo i sintezu materijala. Uvode se dosad nekorištena tri elementa kao komponente u kristalima temeljenima na halogenskim vezama (privlačnim interakcijama sličnim dobro poznatim vodikovim vezama). Uz atome halogenih elemenata kao sudionike halogenskih veza u literaturi najčešće nalazimo atome dušika i kisika, ali ovim istraživanjem pokazano je da to mogu biti i fosfor te teži atomi poput arsena i antimona koji se ubrajaju u polumetale.  Ovaj rad otvara mogućnosti za budući dizajn i pripravu materijala u kojima su građevni blokovi povezani halogenskim vezama, pojasnio nam je profesor Cinčić.

Halogenska veza intenzivno se proučava posljednjih nekoliko desetljeća u svim područjima kemije, a ponajviše u kristalnom inženjerstvu. Riječ je o privlačnoj interakciji koja se ostvaruje između elektrofilnoga dijela atoma halogena (donora halogenske veze) i nukleofilnoga područja druge (ili iste) molekule (akceptora halogenske veze). U posljednjih dvadesetak godina za istraživanje halogenskih veza najčešće su se primjenjivali organski sustavi s perfluoriranim spojevima kao donorima halogenske veze, a najčešće korišteni akceptori halogenskih veza bili su brojni organski spojevi koji sadrže različite funkcijske skupine s dušikom ili kisikom. Skupine s težim atomima kao akceptorima halogenske veze rjeđe su se izučavale, a uključuju najviše spojeve sa sumporom te halogenim elementima.

Odgovori