Dominik je GenZ i najmlađi je nastavnik u školi: ‘Svi su na početku mislili da sam jako strog’
Da, generacija Z je dovoljno odrasla da može predavati djeci u školi. Razgovarali smo s više mlađih nastavnika koji spadaju u tu generaciju, a jedan od njih je i Dominik Benčić. On ima 25 godina, a u Strukovnoj školi Gospić počeo je raditi u travnju 2025. Otkrio nam je zašto je uopće odlučio raditi u školi, kako su ga prihvatili učenici u učionici, ali i kolege u zbornici.
Nastavnik Dominik Benčić (25) | Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr, Canva
Generacija Z o kojoj najčešće pričamo kada govorimo o mladima, sada je već odrasla. Najstariji pripadnici te generacije ove godine napunili su 28 godina, što znači da neki od njih već rade – osim ako još uvijek ne studiraju. Samim time ne čudi što već imamo i GenZ nastavnike koji predaju djeci u školi. Razgovarali smo s više mladih nastavnika te generacije i pitali smo ih kako je njima raditi u školi.
‘I mi smo primijetili da se zadnje tri do četiri godine pojavilo više mlađih nastavnika’
Jedan od tih nastavnika je i Dominik Benčić, 25-godišnjak iz Otočca koji se u školi zaposlio u travnju 2025. godine. Radi u Strukovnoj školi Gospić gdje predaje elektrotehničku grupu predmeta. Kao najmlađi nastavnik u svojoj školi otkrio nam je kako se prilagodio učenicima, pogotovo maturantima koji su od njega mlađi svega sedam godina te su možda s Dominikom čak, u nekom trenutku, išli u osnovnu školu.
– I mi smo primijetili da se zadnje tri do četiri godine pojavilo više mlađih nastavnika. Zbog čega je to, ne bih znao, komentirao je na početku Dominik kada smo mu istaknuli da se na konferenciji za strukovne nastavnike, gdje smo ga i upoznali, primjećuje povećani broj mladih nastavnika.
‘Ja sam postavio visoke standarde da bude tišina i red u razredu, tako da su svi na početku mislili da sam ja jako strog’
On je nakon opće gimnazije upisao elektrotehniku na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. U školi je, kaže, završio slučajno. Vidio je natječaj u svom rodnom mjestu, javio se i dobio posao.
– Svidjelo mi se u međuvremenu. Ispratio već sam jedan razred maturanata prošle školske godine. Prvi razred kojemu sad predajem je jako dobar, vjerojatno najbolji od cijele škole. Učenici, kada dođe netko novi, oni ispipavaju teren, tako da su u početku definitivno mirni. Ja sam postavio visoke standarde da bude tišina i red u razredu, tako da su svi na početku mislili da sam ja jako strog nastavnik i onda su to tako i prihvatili. A poslije, ovisno o razredu, polako smo spuštali tu strogoću na nekakvu normalnu razinu. Ali uvijek se treba vraćati prema malo strožim standardima čim oni malo popuste s ponašanjem, objasnio nam je Dominik.
Nastavnik Dominik Benčić (25) | Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr, Canva
‘Uvijek imam dio sata gdje se šalim s učenicima. Problem je što se to uvijek može vrlo lako oteti kontroli’
Kaže kako stalno balansira između prijateljskog i autoritativnog odnosa prema učenicima. Smatra da moraju postojati oba pristupa kako bi s razredom imao neku uspješnu suradnju.
– Uvijek imam dio sata gdje se šalim s učenicima, gdje razgovaramo o nekim stvarima koje nisu baš toliko direktno vezane uz školu. Čisto da malo tu cijelu atmosferu u razredu svedem na neku prijateljsku razinu. Ali, problem je što se to uvijek može vrlo lako oteti kontroli. Učenici znaju to iskorištavati. Tako da ovisno o satu, dakle može nam biti opušteno, a i da ja malo povisim glas i da ih na neki način kaznim. Ali za sada nemam nikakvih problema s učenicima, govori nam Dominik.
Ne poriče da je rad s učenicima izazovan, ali ističe kako je sve lakše ako nastavnik ima dobro razvijene komunikacijske vještine.
– Svaki učenik ima poseban karakter i svoje posebne potrebe. Svaki je različit, svakom učeniku treba pristupiti drugačije, ali i svakom razredu kao cjelini treba pristupiti drugačije. U nekim razredima stvarno ima učenika koje se ni s čime ne može motivirati. Jako malo se tu može promijeniti nešto, oni će na kraju zadovoljiti neki minimum, ali jedva. I to mi je u početku bilo demotivirajuće, kada sam imao takav razred ili takve pojedince koje je iznimno teško motivirati s bilo čime, objašnjava Dominik.
O suradnji s kolegama u zbornici: ‘Bitne su komunikacijske vještine i tolerantnost’
Dijeljenje petica kao vrstu motivacije GenZ nastavnik Dominik ne smatra dobrom metodom. On ne vidi poantu u tome da, ako netko ima dvojke i trojke, dobije peticu koja mu poslije ulazi u prosjek i da učenike navikne na takav princip rada.
– Većina mojih učenika kojima trenutačno predajem je zainteresirana za praktične stvari. Tako da, čim se poveže praksa s teorijom, onda oni već puno lakše shvaćaju gradivo. Puno su više zainteresiraniji čim oni moraju nešto napraviti. Puno im je lakše uzeti multimetar, diodu, provjeriti je li ispravna nego da napišemo pet definicija koje su suhoparne. Ali, ako napišu dvije definicije i ovo naprave samostalno, već su puno bolje razumjeli cijelu poantu, ističe Dominik koji predaje i prvom razredu koji su od ove godine u modularnoj nastavi.
Što se tiče suradnje s kolegama u zbornici, Dominik je i tu naveo da je najbitniji način komunikacije. Iako mu je, kaže, lakše surađivati s mlađim nastavnicima, ne smatra kako su godine presudne u dobroj kolegijalnosti između nastavnika.
– Bitne su komunikacijske vještine i tolerantnost. S mlađima je lakše jer smo bliže po godinama i normalno je da lakše razumijemo jedni druge. A kao i u svakom drugom kolektivu, ima ljudi s kojima je lakše i oni s kojima je teže komunicirati, neovisno o godinama. U jednom dijelu je možda lakše s vršnjacima komunicirati, ali godine nisu presudan faktor, poručio je nastavnik Dominik.
‘Bio bih sretniji kad bi se plaća, osim prema stažu i prema zvanju nastavnika, određivala i prema nekim drugim načinima’
Što se tiče plaće, Dominik je za početak zadovoljan, ali ipak smatra da bi neke stvari trebale bolje funkcionirati.
– Po meni dodatak na staž predstavlja neku nagradu za vjernost poslu i kolektivu, tako da ne vidim da je to neki problem što se tiče dodatka na plaću za staž. Ali, bio bih sretniji kad bi se plaća, osim prema stažu i prema zvanju nastavnika, određivala i prema nekim drugim načinima. Na primjer, kada bi se provjeravalo zadovoljavanje ishoda učenja učenika. Dakle, usporedi se znanje učenika na početku i znanje učenika na kraju nastavne godine. Jer po meni je zapravo to jedan jedini cilj nastavnika – uspješnost koliko nastavnik prebaci znanja na učenika. I da bi to, barem dio primanja nastavnika određivalo, naglasio je Dominik.
Nije za predloženo ocjenjivanje nastavnika: ‘Ne kažem da ne bi bilo objektivno, ali definitivno bi tu bio neki subjektivan faktor’
Tada smo ga pitali slaže li se onda da bi se nastavnike trebalo ocjenjivati i prema ocjenama im podizati plaću, kako je bilo predloženo, otkrio nam je da se s takvim modelom nagrađivanja truda nastavnika – ne slaže.
– Nisam baš siguran da je ravnatelj uvijek najbolja osoba za takve stvari. Nigdje zapravo nije dobro da je centraliziran sustav vrednovanja samo na jednu osobu. Ovo s ocjenjivanjem nastavnika od strane ravnatelja, ne kažem da ne bi bilo objektivno, ali definitivno bi tu bio neki subjektivan faktor koji onda ne bi bio pošten. Da imam neki drugi prijedlog, nemam, ali mislim da bi to bilo puno poštenije. Jer u napredovanju kroz zvanja ne vidim baš da nastavnik mora imati te kvalitete, najbitnije kvalitete da bi napredovao. Ne vidim baš da je toliko povezano napredovanje sa stvarnim kvalitetama koje nastavnik treba imati, poručio je mladi nastavnik Dominik.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
