Glas učiteljice: ‘Zadnjih mjesec dana bili smo doslovno taoci provođenja nacionalnih ispita’
Iza učiteljice Melite Grgantov, kao i stotina njenih kolega u osnovnim školama, burno je razdoblje provedbe nacionalnih ispita. Za razliku od mature, oni se provode usred nastavne godine, što školama s većim brojem učenika stvara probleme u organizaciji nastave. Iako učitelji nisu protiv vanjskog vrednovanja znanja svojih učenika, navodi u pismu koje je poslala na adresu naše redakcije, ne vidi korist u procesu koji izgleda ovako. Kod mnogih učenika uočava manjak motivacije, a smeta joj i što učitelje oko ovog pitanja nitko ne želi saslušati. Pismo učiteljice Grgantov u nastavku prenosimo u cijelosti.
Učitelji u zbornici | ilustrativna fotografija: Unsplash
U svjetlu nedavno završenih nacionalnih ispita u četvrtim i osmim razredima osjećam potrebu u svoje i u ime većine svog, a koliko znam i drugih nastavničkih kolektiva, napisati par riječi. Radim kao učiteljica u osnovnoj školi i zadnjih mjesec dana smo doslovno bili taoci provođenja nacionalnih ispita, kako nastavničko osoblje, tako i učenici.
Dodatne poteškoće su nas zadesile što zbog promjene rasporeda, što zbog izvanrednih dežurstava prilikom provođenja nacionalnih ispita, pa sve do različitog vremena početaka nastave u svakom danu istog radnog tjedna. U zadnjem tjednu provođenja nacionalnih ispita došlo je do kulminacije cijele priče.
‘Jedva smo dočekali kraj sage’
Da budem slikovita: I učenici i nastavnici su vidno umorni i totalno izluđeni neprestanim promjenama rasporeda i početaka nastave po smjenama u jednom tjednu. Tako da smo jedva dočekali kraj cijele sage. Budući da naša škola radi u dvije smjene i broji 32 odjeljenja od 1. do 8. razreda možete samo zamisliti kako je bilo organizirati svaki nastavni dan u tjednu u kojem u tri dana trebaju biti provedeni nacionalni ispiti i uz to još održana i redovna nastava. Jedan dan je nastava u 8, drugi u podne, pa tako naizmjenično. Ili jedan dan je u 14 sati, a drugi u 16:15, pa sljedeći opet u 14 i onda dan poslije u 15:30. I tako punih mjesec dana. To je još i najmanji problem.
Veći problem je gubitak brojnih nastavnih sati, u ionako tijesnoj godini po pitanju radnih dana (zbog promjene kalendara školske godine), a još veći uzaludnost provođenja samih ispita. Učenici koji sudjeluju u testiranju nisu uopće motivirani te se većina njih uopće ne trudi postići koliko toliko pristojne rezultate u testovima. Ni to nije toliko bitno, koliko je potpuno nejasno kome ti rezultati uopće služe i koju korist imaju učenici i škole od provođenja takvih testiranja. Rezultati stižu u vrijeme kada je nastava već pri kraju ili je završila, pogotovo za osmaše koji idu dalje, u srednje škole. Potrošena je velika energija, trud i vrijeme, upotrebljene tone papira za testove, plastične vrećice za omote, a to nikako nije ni ekološki ni održivo. Ponavljam da je sve ovo što pišem stav većine našeg nastavničkog kolektiva i to ne samo našeg već i brojnih drugih i to od ravnatelja do učitelja.
‘Prosvjetni djelatnici nisu u osnovi protiv testiranja znanja njihovih učenika, ali možda po nekom drugom modelu’
Vjerovali ili ne, svi mi međusobno razgovaramo i komentiramo sve što se događa na našim radnim mjestima i u našim školama. Izgubili smo nepovratno doslovno mjesec dana normalnog života i rada u školi. Učenici su izgubili radni kontinuitet koji je ključan u postizanju bilo kakvog uspjeha, a sve da bismo silom bili dio nepotrebnog testiranja. Žalosno je što se sve nas tretira kao poslušnike koji nemaju pravo reći što stvarno misle i što je još tragičnije nemaju pravo odbiti sudjelovati u nečemu što smatraju nepotrebnim i suvišnim. Prosvjetni djelatnici nisu u osnovi protiv testiranja znanja njihovih učenika, ali možda po nekom drugom modelu. Nikako na ovaj način i u ovom opsegu u vrijeme srca nastavne godine.
Već treću godinu se sudjeluje u provedbi nacionalnih ispita u organizaciji Centra za vanjsko vrednovanje. Sami testovi značajno su poskupjeli od ove godine, a nitko ne vidi smisao u provođenju ovih ispita, osim očito onih koji na njima zarađuju i to uistinu neloše.
Ne znam što bih više rekla, a da se ne ponavljam, osim da glas učitelja očito nitko ne želi čuti, a još manje uvažiti. Možda je to jedan od razloga zašto se većina učitelja i učiteljica niti ne izjašnjava, jer je svjesna da ih nitko uistinu ne želi čuti, a još manje poslušati. Po ovom pitanju mogli bismo otvoriti cijeli jedan novi portal na kojem bi sami nastavnici možda postali i ‘vidljiviji’ i ‘čujniji’. Jer se svaka ideja, svaka reforma, program ili projekt provode uz očekivanje naše predane suradnje i po mogućnosti izostanka kritičkog promišljanja i preispitivanja serviranih ideja i načina njihovih provedbi. Vjerujem da svi možemo ostvariti puno bolju suradnju ukoliko poboljšamo komunikaciju na svim razinama.
Učiteljica Melita Grgantov
*komentar je stav autora
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
