Isti kurikulum, različiti studiji: Hoće li svi nastavnici informatike biti kompetentni predavati je u školi?

Od sljedeće školske godine Informatika će biti obvezan predmet za 5. i 6. razrede osnovnih škola. U posljednje vrijeme glavna je to zanimacija ministrice obrazovanja Blaženke Divjak i njezine pomoćnice Lidije Kralj. Od samog početka taj je poduhvat otvorio brojna pitanja, a mi smo se odlučili pozabaviti jednim od njih – nastavnim kadrom. Proizvodimo li uopće dovoljno nastavnika informatike i, ako da, koje oni studije završavaju? Analizirali smo 5 studijskih smjerova na Sveučilištu u Zagrebu koja će iznjedriti buduće magistre računarstva i informatike. Među njima smo našli brojne različitosti, premda će svi oni koji diplomiraju na tim smjerovima naposljetku predavati Informatiku po istom, ujednačenom kurikulumu.

YouTube/screenshot

Počevši od školske godine 2018./2019. Informatika će postati obvezni predmet u petim i šestim razredima osnovne škole. Jedan je to od glavnih poteza ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak. Kurikulum obvezne Informatike bit će onaj izrađen u okviru Cjelovite kurikularne reforme koji je nedavno prošao međunarodnu recenziju te se ispostavio kao dosta dobar. Osim sadržaja, potez uvođenja ovog obveznog predmeta otvorio je i neke druge polemike poput one o nastavnom kadru.

Imamo li dovoljno nastavnika informatike?

Kada smo ove godine pisali o popularnim studijima Računarstva u Hrvatskoj, razgovarali smo s Hrvojem Balenom s Algebre koji nam je iznio zanimljiv podatak o deficitu IT stručnjaka na našim prostorima.

Već sada se na portalima za zapošljavanje godišnje objavi više od 2.000 oglasa za radna mjesta u području IT-a, a studije u području računarstva godišnje završi oko 1.500 studenata, riječi su predsjednika Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra Hrvoja Balena koje pokazuju da Hrvatskoj na godišnjoj razini nedostaje oko 500 IT stručnjaka.

Iako se Balen tada referirao na stručni, a ne nastavni sektor, stoji pretpostavka da će više magistara informatike i računarstva završiti upravo tu gdje je bolja plaća, a već ih na takvim radnim mjestima nedostaje oko 500 godišnje. Međutim, u posljednjem brifingu Ministarstva znanosti i obrazovanja, ističe se da za potrebe uvođenja obvezne Informatike treba zaposliti tek 76 novih nastavnika. Ne čini se kao velik broj, ako je vjerovati procjenama Ministarstva.

Prema Pravilniku iz ’96. informatiku mogu predavati osobe s različitim kvalifikacijama

Javnost ne zabrinjava samo pitanje dovoljnog broja budućih nastavnika informatike, već i njihove kompetencije. Primjerice, ako konzultiramo Pravilnik o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelju i stručnih suradnika u osnovnom školstvu, još iz 1996. godine, možemo vidjeti da postoji niz kvalificiranih studija koji će iznjedriti potencijalne nastavnike informatike.

Članak 2.

29. Stručni suradnik – učitelji i stručni suradnici osposobljeni za rad s računalom

– voditelj informatičke učionice – profesor informatologije
– profesor informatike
– diplomirani informatičar
– profesor matematike i informatike
– diplomirani inženjer računarstva

Prema navedenom Pravilniku, voditelj informatičke učionice ili učitelj informatike u osnovnoj školi može biti osoba koja je završila studije informacijskih znanosti, informatike i računarstva, neovisno o tome radi li se o nastavničkom ili istraživačkom smjeru. Osim toga, dobili smo podatak da informatiku u osnovnoj školi podučavaju i magistri učiteljskog studija (razredne nastave) koji su upisali i završili dodatni modul informatike. Zanemarit ćemo činjenicu da je ovaj Pravilnik problematičan jer pretpostavlja stare nazive kvalifikacija koje se više ne mogu steći na visokim učilištima u Hrvatskoj (prof., dipl.), već su zamijenjena novom nomenklaturom (mag. i mag. educ), jer se ovi potonji bez obzira na tu činjenicu normalno zapošljavaju u školama posljednjih nekoliko godina.

Zbog različitih studija, u pitanje se dovode kompetencije budućih nastavnika informatike

Kada po strani stavimo kvantitativnu komponentu, odnosno broj budućih nastavnika informatike i dalje ostaje činjenica da se oni obrazuju na različitim učilištima i različitim studijskim programima. To je neke studente s kojima smo o tome diskutirali, ali i samu javnost, dovelo do pitanja različitosti njihovih kompetencija, obzirom da će naposljetku predavati informatiku po ujednačenom kurikulumu.

Kad malo bolje pogledate, kompjuter nije ništa drugo nego malo bolja pisaća mašina, rekao je jednom jedan sveučilišni profesor informatike svojim studentima.

Baš zbog izjava poput gore navedene, od nekih smo studenata dobili podijeljene reakcije oko kompetencija koje se stječu završetkom pojedinih studija. Zato smo odlučili uzeti nekoliko studijskih programa, prvenstveno na Sveučilištu u Zagrebu koje ih broji dosta, te usporediti njihove općenite i partikularne različitosti. Za potrebe ovog teksta odabrali smo preddiplomske i diplomske studije: Informatika (Fakultet organizacije i informatike), Matematika i informatika (Prirodoslovno-matematički fakultet), Informacijske znanosti (Filozofski fakultet), Učiteljski studij s modulom Informatike (Učiteljski fakultet) i Računarstvo (Fakultet elektrotehnike i računarstva).

U analizi nekih dolje navedenih studijskih smjerova, osim različitosti na razini cijelog studija u trajanju od 5 godina, obratili smo pozornost na kolegije koji u svojim silabusima uključuju sadržaje iz programiranja. Odlučili smo se usredotočiti baš na programiranje jer se u zadnje vrijeme dosta polemizira o tome – o nabavi microbitova – malih pametnih računala za programiranje u šestim razredima osnovne, učenju djece da razmišljaju kroz logiku programiranja, razvijanju apstraktnog mišljenja.

Informatika (Fakultet organizacije i informatike)

Informatika se na FOI-u studira u klasičnoj kombinaciji preddiplomskog i diplomskog studija (3+2), a neovisno o smjerovima koje studij nudi, završetkom student stječe naziv sveučilišnog prvostupnika nakon 3, odnosno magistra informatike ili magistra edukacije informatike nakon svih 5 godina studija. Na preddiplomskoj razini studentima se nude dva smjera – Informacijski i poslovni sustavi. Student smjera Informacijski sustavi stječe dodatna znanja iz projektiranja i razvoja informacijskog sustava te njegove primjene u organizaciji čime postaje kompetentan stručnjak tog područja, dok student Poslovnih sustava, kao nadogradnju na zajednička znanja, stječe dodatna znanja iz domene poslovanja, organizacije poduzeća te korištenja informacijskih tehnologija u poslovanju.

Na diplomskom studiju informatike, studenti mogu birati između četiri smjera – Informacijsko i programsko inženjerstvo (IPI), Organizacija poslovnih sustava (OPS), Baze podataka i baze znanja (BPBZ) i Informatika u obrazovanju (IO). Kako smo napomenuli, bez obzira na razlike u ponuđenim smjerovima, završetkom svakog od njih stječe se naziv magistra informatike, što je potrebna kvalifikacija za predavanje u osnovnim školama. Jedino smjer Informatika u obrazovanju nudi pedagoške kolegije kao stručno osposobljavanje za predavanje u školi.

Matematika i informatika (Prirodoslovno-matematički fakultet)

Na PMF-u u Zagrebu moguće je upisati nastavnički diplomski studij informatike i matematike, nakon završenog preddiplomskog matematičkog smjera. Naziv koji se stječe završetkom jest magistar edukacije matematike i informatike. Već na prve tri godine matematike, studenti imaju niz obveznih kolegija iz programiranja, a usto im se nude i izborni predmeti i moduli, u kojima imaju prilike slušati i položiti kolegije iz baze podataka, algoritama i strukture podataka, računarstva i slično.

Na diplomskoj razini, osim metodika karakterističnih nastavničkom smjeru, postoji 10-ak kolegija iz programiranja, što obveznih, što izbornih. Kako nam neki bivši studenti tog smjera, a sadašnji nastavnici informatike kažu, najteži kolegij im je bio Građa računala, gdje su zapravo programirali u Assembleru za Motorolu 8800. Studij sličan ovom postoji i na PMF-u Sveučilišta u Splitu, a može ga se studirati jednopredmetno i dvopredmetno, u kombinaciji s matematikom.

Informacijske znanosti (Filozofski fakultet)

Informacijske znanosti studiraju se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u vidu jednopredmetnih i dvopredmetnih preddiplomskih i diplomskih studija (3+2). Završetkom preddiplomskog studija student stječe naziv prvostupnika informacijskih znanosti, a ovisno o smjeru, završetkom diplomskog magistra edukacije informatike ili magistra informacijskih znanosti. Uz preddiplomski, analizirali smo isključivo nastavnički studij na diplomskoj razini.

Na jednopredmetnom preddiplomskom studiju studenti slušaju kolegije vezanu uz bibliotekarstvo, arhivistiku, programiranje, baze podataka. Dakle, radi se o općenitom studiju informacijskih znanosti. U tri godine trajanja studija, ukupno je 6 kolegija čiji silabusi sadrže programiranje ili učenje o teorijskim osnovama programiranja te još 5 takvih izbornih kolegija koji se potencijalno mogu odslušati. Na dvopredmetnoj totalno drugačija situacija – isključivo jedan obvezni kolegij koji u sadržaju spominje programiranje naziva ‘Baze podataka’. Kada tome pridružimo na diplomskoj razini još isključivo jedan takav kolegij, ispada da je moguće postati magistar edukacije informatike s tek položena dva kolegija koja se tiču programiranja. Programiranje kao takvo je dosta bitno jer čini jedno od 4 područja predmetnog kurikuluma Informatike za osnovnu školu, a uzevši u obzir i priču s microbitovima – bit će još zastupljenije.

Osim toga, valja naglasiti da se gore spomenutih 6, odnosno 1 kolegij, kod jednopredmetnog i dvopredmetnog studija informacijskih znanosti/informatike tiču jezičnog programiranja, odnosno onog usmjerenom ka radu u leksikografskim zavodima i sličnim institucijama (analiza jezičnih korpusa i sl.).

Učiteljski studij s modulom informatike (Učiteljski fakultet)

Informatiku u osnovnim školama mogu predavati i učitelji razredne nastave koji su, uz učiteljski studij, završili dodatni modul informatike. Takav se studij nudi na Učiteljskom fakultetu u obliku integriranog (5+0) programa, a čijim završetkom student stječe naziv magistra primarnog obrazovanja.

Premda nudi širok spektar znanja i vještina iz područja didaktike, metodike, pedagogije, općih obveznih predmeta i umjetnosti, dodatni modul nudi još 11 kolegija iz informatike. Od toga su dvije metodike nastave informatike, a od preostalih devet, tek su dva kolegija koji se tiču isključivo programiranja – Programiranje i Programiranje edukacijskih programskih paketa. Osim toga, postoje i dva kolegija Građa računala 1 i 2 koji, ako su slični istoimenom koji se izvodi na PMF-u, također uključuju složenije sadržaje programiranja.

Računarstvo (Fakultet elektrotehnike i računarstva)

Iako postoje dva smjera na preddiplomskoj razini FER-a, prva godina je zajednička, a uključuje stjecanje znanja koja su potrebna za oba smjera. Preddiplomski i diplomski studij Računarstva, slično kao i ostali, traje 5 godina (3+2), a stječe se naziv prvostupnika, odnosno magistra računarstva. Računarstvo obuhvaća teoriju, metode analize i sinteze, projektiranje i konstrukciju, primjenu i djelovanje računalskih sustava. Na trećoj godini preddiplomskog, Računarstvo se grana u nekoliko modula – Obradba informacije, Programsko inženjerstvo i informacijski sustavi, Računalno inženjerstvo, Računarska znanost i Telekomunikacije i informatika. Neovisno o završenom smjeru, stječe se naziv prvostupnika računarstva.

Na diplomskoj razini, studijski program omogućava stjecanje kompetencija za rješavanje složenih inženjerskih problema, za projektiranje složenih sustava, vođenje tima, te za istraživanje i razvoj u tri profila, a to su – Programsko inženjerstvo i informacijski sustavi, Računalno inženjerstvo i Računarska znanost. Opet, neovisno o smjeru, završetkom stečeni naziv je magistar računarstva. Računarstvo na FER-u, ako pitate studente, nedvojbeno čini jedan od najzahtjevnijih studija koji omogućava široko i bogato znanje iz različitih područja struke te mogućnost usavršavanja u onom koji studenta najviše zanima.

Kao glavne nedostatke ističu težinu studija. Karikirano, mnogi ‘čupaju kosu’ kroz 5 godina studiranja samo kako bi konačno završili upisani studij i izišli na tržište rada. Baš zbog tog razloga, velika većina njih ni ne razmišlja o predavanju u školi nakon ‘trnja i kamenja’, već se daju u stručni sektor koji je bolje plaćen. Što se tiče samog predavanja, neka pitanja koja ostaju otvorena kod FER-a, ali i drugih ne-nastavničkih smjerova, jest koliko su pedagoški i nastavno kompetentni magistri tih smjerova te može li jedna godina pedagoških, didaktičkih i psiholoških kolegija nadoknaditi kompetencije koje student dobije na nastavničkom smjeru informatike ili učiteljskom studiju.

Različitosti ne znače nužno ništa loše

U ovom je kontekstu važno naglasiti da razlike u sadržajima i pristupima gore navedenih studijskih smjerova ne moraju nužno biti loše. Jedan će studij bolje naglasiti jedan dio nastavnog gradiva, drugi drugo. Treba istaknuti i činjenicu da nastavnici informatike prolaze edukacije, a posebno će to biti slučaj za programiranje s microbitovima koju će osigurati Institut za razvoj i inovativnost mladih.

No, i tu se ipak otvaraju neka pitanja. Hoće li edukacije biti dovoljne da se pokriju eventualni nedostatci koji proizlaze iz sadržajne i metodološke razlike u studijima koji će iznjedriti buduće nastavnike informatike? Osim toga, u sustavu osnovnog školstva već imamo nastavnike koji godinama rade po starim nastavnim programima – hoće li stručna usavršavanja i edukacije koje će osigurati Ministarstvo biti dovoljne?

Tu je važno naglasiti i činjenicu da su se kolegiji iz metodike nastave informatike i stručna praksa u školama na nastavničkim studijskim programima provodila prema zastarjelom kurikulumu iz 1994. godine. Dakle, studente se podučava kako održati nastavni sat informatike služeći se udžbenicima koji su izrađeni prema zastarjelim kurikulumima. Kako bi se nastavnici adekvatno pripremili za posao i održavanje nastave prema novom kurikulumu, pretpostavka je da se kolegiji iz metodike i dio sadržaja na fakultetima prilagodi tim potrebama.

Strategija znanosti i obrazovanja predstavlja promjene i u visokom školstvu

Cjelovita kurikularna reforma obuhvaća rani predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski  odgoj i obrazovanje, a predstavlja jedan od ciljeva Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Već se u uvodu Strategije navodi kako Sveučilišta imaju važnu ulogu u obrazovanju, kao mjesta na kojima studenti stječu kompetencije potrebne za posao koji ih očekuje.

Potom se i pod cjelinom Visokog obrazovanja navodi kako cjelokupan razvoj hrvatskog obrazovanja mora biti vezan uz ostvarivanje potrebnih kompetencija za buduća zanimanja. Obrazovni proces treba biti bolje prilagođen stjecanju potrebnih kompetencija u svrhu zadovoljavanja društvenih potreba, stoji u Strategiji.

Da bi se postigao taj cilj potrebne su supstancijalne promjene u sustavu mreže visokih učilišta, njenoj organizaciji, visokoobrazovnom procesu i resursima kojima raspolažu visoka učilišta.

Pod ciljevima i mjerama Visokog obrazovanja, navodi se potreba unaprijeđivanja studijskih programa i redefiniranje kompetencija koje se njima stječu; prilagodba sadržaja studijskih programa jasno definiranim ishodima učenja; provedba revizije sadržaja i usklađivanje ishoda učenja s kompetencijama. Prema tome i Strategija pretpostavlja prilagodbu sadržaja na visokim učilištima s društvenim potrebama pa tako i potrebama nastavnog procesa u osnovnim i srednjim školama. Čini se da je cjelovito provođenje Strategije zdravorazumski preduvjet uspješnog uvođenja promjena na pojedinačnim razinama obrazovnog sustava, bilo to osnovno, srednje ili visoko školstvo.

Osim toga, i u smjernicama za provedbu Strategije ističe se da je potrebno osigurati koordinaciju svih aktivnosti vezanih uz provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.


*Uz analizirane studije, bitno je spomenuti informatiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, koja se može studirati u kombinaciji s matematikom, a u sličnom formatu postoji i na drugim sveučilištima. Takva je stvar i s Računarstvom u Rijeci, Splitu, Osijeku. U području tehničkih znanosti, poglavito računarstva i informacijskih tehnologija, postoje i brojni stručni studiji – Tehničko veleučilište u Zagrebu, Visoka škola Algebra, VSITE, Sveučilišni odjel za stručne studije na Sveučilištu u Splitu, kao i u nekim drugim hrvatskim gradovima. No, studenti koji završe stručne studije trenutno ispadaju iz računice jer prema propisima (još uvijek) ne mogu predavati u školama.

Odgovori