Naši učitelji navode manje problema s održavanjem reda u razredu od drugih: Otkrili su nam neke metode
Učitelji u Hrvatskoj navode manje problema s održavanjem discipline u razredu u usporedbi s međunarodnim prosjekom. Pokazalo je to Međunarodno istraživanje o učenju i poučavanju TALIS 2024., koje je provela Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). O disciplini u razredu razgovarali smo s dvjema učiteljicama, i obje pažnju skreću na jedno: u rješavanju problema u razredu ključno je usmjeriti se na konkretno ponašanje, a ne na učenika kao osobu.
Učiteljica i učenici | foto: Canva
Iako prema Međunarodnom istraživanju o učenju i poučavanju TALIS 2024. učitelji u Hrvatskoj navode manje problema s održavanjem discipline u razredu u usporedbi s međunarodnim prosjekom, ti izazovi itekako postoje. Snježana Beletić, učiteljica razredne nastave u trećem razredu Osnovne škole Škurinje Rijeka, na svom se učiteljskom putu susrela s brojnim izazovnim situacijama u razredu.
Ponekad će vršnjačka podrška imati veći utjecaj
Prisjeća se učenika koji je tijekom nastave često ometao rad razreda – prekidao je druge učenike, ustajao bez dozvole i teško se koncentrirao na zadatke, a njezine uobičajene strategije nisu urodile plodom. U toj situaciji odlučila je primijeniti nešto drugačiji pristup.
– Zamolila sam jednog učenika koji uživa veliki autoritet i poštovanje među vršnjacima da nakratko izađe iz učionice s učenikom koji je stvarao poteškoće. Učenik je svom vršnjaku pokušao objasniti kako njegovo ponašanje utječe na njega i cijeli razred i zašto je važno da svi imaju priliku učiti u mirnom okruženju. U ovom slučaju, upravo je vršnjačka podrška imala veći učinak nego moj individualni razgovor, prisjeća se Beletić.
U održavanju reda u razredu pomaže joj nekoliko praksi. Ona i njezini učenici na početku školske godine dogovaraju pravila ponašanja, čime Beletić uključuje učenike u proces i u njima potiče osjećaj odgovornosti. Ta pravila jasno su istaknuta u učionici te ih redovito zajednički obnavljaju, a posebno onda kada dođe do njihova kršenja.
– Trudim se biti dosljedna u njihovom poštivanju, a pohvaljujem i poželjna ponašanja učenika. Trudim se biti pristupačna, nasmijana i otvorena za komunikaciju, objašnjava Beletić.
Učiteljica povijesti u Osnovnoj školi Škurinje Rijeka, Nevenka Ilić, iza sebe ima gotovo 30 godina radnog iskustva u razredu, te smatra da je disciplina u razredima u kojima predaje veoma dobra. Njezini učenici pohađaju više razrede osnovne škole, a upravo im ta tranzicija iz nižih u više zna stvoriti problem.
– Izazovi se pojavljuju s učenicima koji dolaze u 5. razred jer je kod njih za stvaranje dobre discipline potrebno vrijeme u kojem se gradi uzajaman odnos povjerenja, ističe Ilić.
Usmjerite se na konkretan problem, a ne na osobu
Povjerenje je, nadovezuje se Beletić, važno, a još je važnije da kada učenici ipak krenu ometati nastavu, učitelji nastoje reagirati smireno i dosljedno. U prvoj fazi Beletić koristi neverbalne strategije, poput pogleda ili približavanja učeniku, čime nenametljivo signalizira potrebu za promjenom ponašanja. Ako to nije dovoljno, mirnim tonom upućuje jasnu i nenametljivu molbu za korekcijom ponašanja, pri čemu se trudi kritizirati ponašanje, a ne učenika.
– Usmjeravam se na konkretan problem, a ne na osobu, ističe Beletić te dodaje da u razredu koristi i vizualne alate, poput razrednog semafora, koji učenicima pruža jasnu i vizualno prepoznatljivu povratnu informaciju o prihvatljivosti njihova ponašanja.
Isticanje ponašanja, a ne učenika, savjetuje i Ilić.
– Jako je važno nikada ne osuđivati učenika kao osobu već ukazivati samo na neprihvatljivo ponašanje te pokušati zadobiti njegovo povjerenje. Također, treba voditi računa o tome da se dosljedno pridržavate dogovora s učenikom i da ne kažete nešto što nećete moći ispuniti, ističe Ilić.
Učenicima koji imaju izraženije teškoće u samoregulaciji Beletić omogućuje mikro pauze, kako bi se lakše vratili u fokus i nastavili s radom. U situacijama kada je potrebno dublje razumijevanje ponašanja, postavlja pitanja koja potiču učenika na razmišljanje o vlastitom ponašanju, kako bi sam došao do uvida u posljedice i mogućnosti promjene.
– Ipak, ove strategije ne donose uvijek trenutne rezultate i njihova primjena nije mi uvijek jednostavna ni u potpunosti uspješna. Stoga ponekad tražim pomoć stručnog suradnika, dodaje Beletić.
Nedostaju pomoćnici u nastavi
Njezin se pristup radu u razredu s vremenom značajno mijenjao i razvijao. Promjene su, pojašnjava Beletić, rezultat iskustva, kontinuiranog stručnog usavršavanja, ali i spoznaje da je svaki učenik jedinstven te zahtijeva individualizirani pristup u skladu sa svojim potrebama, mogućnostima i osobinama. Tijekom godina je sve više uviđala koliko je važno prilagoditi metode rada konkretnom razredu, njegovoj dinamici i specifičnostima.
– Djeca se mijenjaju: dolaze s različitim predznanjima, interesima, emocionalnim i socijalnim potrebama, a i društveni kontekst u kojem odrastaju se neprestano mijenja. Posebno bih istaknula sve veću izloženosti učenika digitalnim sadržajima, što kod mnogih dovodi do smanjene sposobnosti koncentracije, kraće pažnje i povećane potrebe za brzim podražajima. To zahtijeva dodatnu prilagodbu i traganje za novim i učinkovitijim metodama, ističe Beletić.
Disciplinu u svom razredu Beletić opisuje kao značajan izazov koji zahtijeva kontinuirani intenzivan rad na prilagodbama i stalan dogovor sa stručnom službom. Naime, njezin razred pohađa više učenika koji imaju rješenja o individualiziranom pristupu zbog teškoća u održavanju pažnje, što, kaže Beletić, utječe na dinamiku i razrednu klimu.
– Dvoje učenika ostvaruje pravo na potporu pomoćnika u nastavi, no trenutno to pravo nije moguće realizirati zbog izostanka prijavljenih kandidata na natječaj, što dodatno otežava organizaciju nastave i održavanje radne atmosfere. Unatoč navedenim okolnostima, nastojim primjenjivati razne metode za poticanje samoregulacije učenika kako bi se omogućio učinkovit napredak svih učenika, objašnjava Beletić i dodaje da za nju ‘dobra disciplina’ znači da u razredu vlada poticajna radna atmosfera. Dakle, ona ne podrazumijeva strogu tišinu, ali se poštuju postavljena pravila.
Dobra disciplina znači dobru radnu atmosferu
Slično razmišlja i Ilić.
– ‘Dobra disciplina’ znači da se svi pridržavaju zajednički dogovorenih pravila, poštuju jedni druge, trude se razumjeti potrebe ljudi oko sebe, slušaju se, pomažu si i surađuju, smatra Ilić.
Sve su to, kaže, i preduvjeti za dobru radnu atmosferu. Jedan od najvećih izazova kad je u pitanju disciplina u razredu za nju su učenici s poremećajima u ponašanju. Tada reagira mirno, ukazuje na neprihvatljivo ponašanje, ali i iskazuje poštovanje prema učeniku.
Beletić ističe isti izazov. Osim rada s većim brojem učenika koji imaju teškoće u održavanju pažnje, često u kombinaciji s drugim poremećajima, za Beletić izazov predstavlja i održavanje ravnoteže između potreba učenika koji zahtijevaju dodatnu podršku i ostalih učenika. Kako u razredu nema potrebnog pomoćnika u nastavi, poduzima dodatne aktivnosti podrške, što otežava uspostavljanje stabilne radne atmosfere.
‘Razvijajte empatiju i strpljenje’
S obzirom na to da je TALIS 2024. pokazao da najviše problema s održavanjem discipline iskazuju učitelji i nastavnici s manje godina radnoga iskustva u nastavi, Beletić mlađim učiteljima poručuje da je važno razvijati empatiju i strpljenje, jer iza svakog neprimjerenog ponašanja često stoji potreba koju treba prepoznati i razumjeti. Jedan od najvažnijih savjeta koje ističe jest kontinuirano stručno usavršavanje. Dinamika društva, a time i razreda, neprestano se mijenja. Kako kaže, djeca danas odrastaju u digitalnom okruženju koje utječe na njihovu pažnju, motivaciju i način učenja. Upravo zato je važno pratiti suvremene pedagoške pristupe, istraživanja i alate koji mogu pomoći u učinkovitijem upravljanju razredom i prilagodbi nastave potrebama današnjih učenika.
– Nema univerzalnog recepta, ono što funkcionira u jednom razredu, možda neće u drugom. Zato je važno biti fleksibilan, otvoren za promjene i spreman učiti iz vlastitih iskustava, ali i tražiti podršku kolega i stručnih suradnika kada je to potrebno, savjetuje Beletić.
Ilić dodaje da je važno biti smiren u pristupu rješavanja problema, te pozorno slušati učenika. Tako je najjednostavnije doći do zajedničkog rješenja.
– Ako se radi o situaciji u kojoj je učenik izgubio kontrolu nad sobom, pokušajte ga pridobiti za razgovor nasamo, zaključuje Ilić.
