Nastavnici o novoj reformi u školstvu: ‘Neki će možda spustiti standard niže nego što je bio’
Prošlo je skoro tri mjeseca otkako je reforma – modularna nastava – ušla u prve razrede strukovnih škola, a nastavnici su se okupili na trodnevnoj konferenciji u Šibeniku kako bi raspravljali upravo o toj temi. Konferenciju je organizirala Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a atmosfera među nastavnicima je iznenađujuće pozitivnija nego što se očekivalo. Iako problema i dalje ima, nastavnici su razmijenili iskustva i ponudili rješenja kolegama iz drugih škola. U razgovoru nam je dvoje mlađih i dvoje iskusnijih nastavnika otkrilo što im je modularna u praksi donijela dobroga, a što se pokazalo lošim i jesu li i kako to uspjeli riješiti.
9. Dani strukovnih nastavnika, Šibenik 2025. | Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr
Protiv reforme strukovnih srednjih škola se štrajkalo i prosvjedovalo, nastavnici su glasno govorili kako nisu dovoljno informirani niti spremni za provođenje modularne nastave, a mnogi su se bojali i otkaza zbog mogućnosti gubljenja satnice. No, u reformu se početkom ove nastavne godine započelo u svim prvim razredima strukovnih škola, izuzev zdravstvenog sektora. Prošlo je skoro tri mjeseca otkako se modularna nastava počela primjenjivati na terenu, a nastavnici su se upravo oko toga sastali na velikoj konferenciji u Šibeniku – Danima strukovnih nastavnika.
Radi se o trodnevnoj konferenciji koju je organizirala Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO). Cilj je povezati 450 strukovnih nastavnika iz svih krajeva Hrvatske kako bi međusobno razmijenili iskustva, ideje i rješenja za probleme koje modularna nosi. Iako svaka škola ima svoj specifičan problem, neke stvari su svima zajedničke.
– Ono što smo čuli u ova tri dana, dosta problema se odnosi na organizaciju samu modularne nastave, na raspored sati koji je nekada malo teško uskladiti, budući da još uvijek nije samo modularna, nego kombinacija s klasičnom. Potreba za dodatnim edukacijama nastavnika, potreba za komunikacijom, za izmjenom dobrih iskustava i primjera dobre prakse. To se najčešće spominje kao mogući problemi, rekla nam je Dubravka Gvozdić, nastavnica strukovnih predmeta iz područja poljoprivrede u Obrtničko-industrijskoj školi Županja.
Probleme stvaraju i poslodavci koji su predlagali promjene koje su dovele do modularne nastave
Osim navedenog, mnoge škole se suočavaju i s problemom poslodavaca koji nisu dovoljno upućeni u to koja je njihova uloga u modularnoj nastavi. Naime, praksa koja se provodila na dosadašnji način više ne izgleda tako. Inače, upravo su poslodavci bili ti koji su bili anketirani prije nego se krenulo u reformu strukovnog obrazovanja i prema njihovim uvidima su se radili novi kurikuli i način izvođenja nastave.
– Poslodavci su anketirani u fazi izrade dokumenata standarda zanimanja. Oni su rekli koje kompetencije očekuju da ima učenik kada završi srednju školu. I to su oni jasno rekli i to je uneseno u te prve dokumente. Ali, sad kad se došlo do realizacije, njima nije jasno što oni trebaju prenijeti učenicima. Malo je taj koncept drugačiji od klasične praktične nastave, oni su išli prije cijelu godinu isti, a u modularnoj ovisi o tome koji modul, odnosno skup ishoda učenja slušaju i u tom dijelu bi trebali biti poučeni baš za taj konkretni skup ishoda učenja i tu je sad malo nejasnoća koje bi trebalo uskladiti, objasnila je Gvozdić.
Njena kolegica iz Srednje strukovne škole Antuna Horvata u Đakovu, Sanja Malević, koja također predaje poljoprivrednu grupu predmeta, predlaže da se za poslodavce organizira određena edukacija prije početka nastave kako bi se ovakve stvari izbjegle.
– Da svatko zna koji bi skup ishoda učenja trebao poučavati, odnosno ishoda učenja kad učenik dođe na realizaciju učenja temeljnog na radu, odnosno praksu. Naša škola ima olakotnu okolnost da smo se unazad 10 godina dobro opremili i sva zanimanja, osim cvjećara, idu na praksu u školu. Kompletno učenje temeljeno na radu naši učenici obavljaju u školskim kompleksima, praktikumima, vinogradima, plastenicima, tako da ne idu kod poslodavaca osim cvjećara, navela je Malević.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Neke škole nemaju prostorne uvjete za praksu u školi, a poslodavaca za suradnju – nema
No, nemaju sve škole materijalne mogućnosti da odrade praktičan dio nastave, koji je temelj modularne nastave, a nemaju ni poslodavca u svom kraju gdje bi učenici odradili taj praktičan dio. Upravo o tom problemu, odnosno nedostatku prostornih i materijalnih uvjeta u školi, ispričao nam je 28-godišnji nastavnik Antonio Grbac iz Strukovne škole Gospić. U njihovoj školi postoji samo jedan praktikum koji zadovoljava 1/4 kapaciteta za njihove učenike.
– Na primjer, u Gospiću nemamo poslodavaca općenito, a kamoli licenciranih, koji bi uopće preuzeli održavanje prakse, odnosno učenja temeljenog na radu kod njih, niti dali mentora. To je bio naš problem još otprije i savjetovali su nam Regionalne centre kompetentnosti. Nama najbliži RCK je u Karlovcu, to je 120 kilometara udaljenosti. I kada bih ja odredio neku vježbu kojom bih zadovoljio određene ishode, ja bih morao organizirati prijevoz autobusom do Karlovca i to u vremenu od 8 do 14. Gubim vrijeme na put, dakle na vježbama u RCK-u bismo bili možda 3-4 sata i to je samo za tu jednu vježbu. A tko će mi platiti taj put?, navodi Grbac.
‘Modularna nastava daje puno više slobode nastavnicima, ali istovremeno je ta sloboda negativna stvar’
Njegov kolega iz iste škole, 25-godišnji Dominik Benčić, također navodi kako je to najveći problem u modularnoj nastavi koja je osmišljena upravo kako bi se teorija povezala s praktičnim radom. Osim toga, nastavnik Benčić smatra i kako su novi, modularni kurikuli ipak dali previše slobode nastavnicima u izvedbi nastave.
– Modularna nastava stvara puno više mogućnosti i daje puno više slobode nastavnicima da prilagode onako kako oni misle da može najbolje održati nastavu. Mogu se prilagoditi i lokalnoj zajednici i prilagodit nastavu potrebama tržišta rada. To je dobra stvar, ali istovremeno je ta sloboda nastavnika, po meni, negativna stvar. Ne postoje neki standardi koji bi trebali svi nastavnici zadovoljiti. Neki nastavnici možda će spustiti standard niže nego što je prije bio. Ti kurikuli su jako opširni, nije konkretizirano što treba, nego je napisana jedna cjelina što treba obraditi. Nastavnik ima jako puno slobode hoće li obraditi kako se to prije obrađivalo, hoće li smanjiti, hoće li povećati. Nije određeno konkretno što nastavnik treba raditi, malo previše slobode su možda dali, objašnjava Benčić.
Nastavnici se ipak slažu da je reforma u strukovnom obrazovanju bila potrebna
No, da ne ostane sve na problemima, nastavnik Grbac je istaknuo i dobre stvari koje su proizašle iz modularne nastave. Prije svega je napomenuo kako je reforma u strukovnom obrazovanju bila prijeko potrebna.
– Zbog zastarjelih programa. Bilo kakva reforma da je došla je dobrodošla, samo da se moderniziraju nastavni planovi i programi. Naši su kurikulumi neki bili iz 1996., tako da je bilo vrijeme i da se uvedu i neka nova zanimanja. Dobro je i to što smo sada fleksibilniji. Na primjer, bivši predmet koji ima 70 sati i modul koji ima 70 sati sada možemo izvoditi drugačije. Ako smo ga prije izvodili 2 sata tjedno tijekom cijele nastavne godine, ako su to neke vježbe i neki praktični rad, ta dva sata tjedno, još ako je razdvojeno, tek što se pripremimo za vježbu već zvoni. Ovako u modulu sam umjesto 2 sata tjedno održao 6-7 sati tjedno pa imam blok sat ili tri sata i mogu tu vježbu kvalitetno odraditi. Jedan dan napraviti uvod, drugi dan već konkretan dio ili čak u istom danu sve stići odraditi i to je povezanije i ima više smisla nego da smo razvukli na cijelu godinu u kojoj nismo sastavili tri vježbe u komadu, naveo je nastavnik Grbac.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
