Neke spremačice štrajkaju, no druge ne opraštaju 2019. godinu: ‘Samo smo im paravan’
Štrajk nastavnika fokusira se na koeficijente profesora, ali što je s nenastavnim osobljem? Razgovarali smo s tri spremačice: dvije koje su štrajkale iz solidarnosti i jednom koja nije. No, sve se slažu da su i same u teškoj poziciji, a i nezadovoljne su što nisu 2019. godine dobile iste koeficijente kao spremačice u drugim javnim službama i smatraju da je veći fokus sindikata bila borba za nastavnike, ali ne i njih. Spremačicama je veliki problem i manjak ljudi te činjenica da u školi nerijetko rade i druge pomoćne poslove. Karmen iz Srednje škole Bol je razmišljala i o napuštanju sindikata, dok je Snježana iz OŠ Jordanovac prešla iz jednog u drugi.
Spremačice u OŠ Rapska. Foto: Ivor Kruljac/Srednja.hr (ilustracija)
Mirenje sindikata s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) nije uspjelo ovog četvrtka, što znači da nas čekaju novi štrajkovi u školama. Konkretno, pet štrajkova u tri tjedna, kako su još ranije ovog tjedna na zajedničkoj pressici pojasnili Sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama (NSZSSH) i Nezavisni sindikat znanosti. Iako je fokus ovih sindikata u obrazovanja na koeficijentima poboljšanju materijalnih uvjeta, njihovo članstvo čini i nenastavno osoblje, poput kuhara i spremačica. Tako sindikati osim za nastavnike, traže povećanje koeficijenata za sve zaposlenike u školama i rast osnovice u javnim službama. Također, sindikati žele i da sustav obrazovanja bude izuzet od uredbe o ocjenjivanju učinkovitosti rada javnih službenika.
Spremačice štrajkale, ali ipak radile: ‘Ako ne riješim danas, sutra me čeka duplo’
Stoga su prošle srijede osim nastavnika štrajkale i neke od spremačica s kojima smo razgovarali. Iako, ako pitate ravnatelje škola, to se nije primijetilo. Tako je spremačica Srednje škole Bol, Karmen Marinković svojoj školi poručila da štrajka, iako je uredno odradila svoj posao.
– Čujte ono što mi ne očistimo danas, čeka nas sutra. Mi sami po sebi rasporedimo svoj posao i ako ne riješim danas, sutra će me čekati duplo, pojasnila nam je Karmen zašto je, iako je rekla da štrajka odlučila svejedno raditi.
Slično razmišlja i čistačica Klesarske škole Pučišća, također na otoku Braču, Katarina Martinić. Dok su ove spremačice navele da su u štrajku, ali su ipak radile, sindikati su upozorili da spremačica s plaćom od 840 eura koja štrajka, država ostavlja bez dnevnice od 40 eura tijekom štrajka. No, iz MZOM-a su naveli da ima i onih koji su naveli da podržavaju štrajk ali su radili i da se zato između ostalog, razlikuju brojke štrajkaša koje ima Ministarstvo i koje su predstavili sindikati. MZOM je naveo da će oni koji su radili, čak i ako su podržavali štrajk, dobiti dnevnicu.
Solidarnost s nastavnicima je važna, no spremačice se osjećaju izigrano: ‘To me malo poljuljalo’
Spremačice Karmen i Katarina su se odazvale na štrajk kao članice NSZSSH-a. Karmen osim što čisti školu, također pere odjeću učenika u učeničkom domu Srednje škole Bol, radi i u kuhinji na obrocima. Zarađuje oko 920 eura. Upitana zašto je odlučila štrajkati, odgovara nam ‘ako možemo dobiti veću plaću, zašto ne’. Baš kao i spremačica Katarina iz Klesarske škole.
– Izašla sam na štrajk jer ga podržavam, ali i zbog plaće. Oko 900 eura mi je plaća, imam skoro 30 godina radnog staža, od toga 20 godina u ugostiteljstvu i 19 godina u školi. Koliko ja znam, štrajk se neće platiti. Došla sam u školu, radila sam dva sata da bi mi sutradan bilo lakše. Prema meni su svi u školi korektni i profesori i drugo osoblje kako se odnose prema meni. Svaka čast svima, gledamo se kao jedna obitelj, navela nam je Katarina svoju solidarnost s nastavnicima.
U maloj sredini kao što je Bol, Karmen nam je također navela se svi međusobno znaju i vrlo su bliski. Ipak spremačica srednje škole Bol nam navodi da je nezadovoljna raspletom prošlog velikog štrajka 2019. godine. Štrajkalo je i nastavno i nenastavno osoblje, ali ovi drugi su izvukli kraću slamku.
– Na kraju su ispregovarani koeficijenti za nastavno osoblje, a za nas je ispregovarano manje. Razmišljale smo o napuštanju sindikata, ali nismo, možda iz lijenosti (smijeh). No to me stvarno malo poljuljalo. Naša plaća je plaća za nižu stručnu spremu i za te koeficijente se nitko nije borio. Meni nije problem čistit ogradu ili odštopavati s domarom kanalizacijom. Onda se naljutiš, kad vidiš da se borilo za nastavno osoblje jer smo i mi živi. No, vjerujem da bi mi nastavnici iskazali podršku i iskazali su kad su nas htjeli izbaciti iz školskog sustava, prisjetila se Karmen svojeg i raspoloženja drugih kolegica.
Karmen je pri tome mislila na prijedlog tadašnje Vlade Zorana Milanovića da se angažiraju vanjski radnici u javnim službama pa da primjerice, spremačice nisu zaposlenici škole nego vanjski suradnici. No, ta je ideja propala. Spremačica Katarina isto se sjeća kako prošli štrajk nije polučio zadovoljavajuće rezultate za spremačice. Međutim, to nije smatrala razlogom da ne izađe na ovaj štrajk.
-Bila sam i svi smo štrajkali, nisam razmišljala što je bilo 2019. godine, navela nam je Katarina.
Nema oprosta za 2019: ‘Dan danas smo ostale na minimalcu’
Osim porasta plaća, brojne spremačice imaju i problem nepoštivanja zakonskih propisa za ograničenje kvadrature koju moraju čistiti. Prije nekoliko godina smo pisali da je Ministarstvo obrazovanja propisalo da jedna spremačica može čistiti najviše 750 kvadratnih metara površine, dok u nekim školama čiste i više od 1.000 metara kvadratnih. Katarina nam navodi kako je sama u smjeni, a da Klesarska škola ima oko 1.400 kvadrata. I dok su naše sugovornice unatoč svojim problemima odlučile podržati štrajk, nekima ne pada napamet štrajkati. Među njima je i spremačica Snježana Pečenec iz Područne škole Kozjak, u sklopu zagrebačke OŠ Jordanovac.
Trenutno je članica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) koji ne sudjeluje u organizaciji štrajka. No, kaže nam, štrajk ne bi podržala niti da je u nekom od sindikata u kojima obustavljaju rad. Štoviše, u aktualni SHU se prebacila prije dvije godine, upravo zato jer nije bila zadovoljna radom svojeg prošlog sindikata.
– Ne podržavam štrajk, godinama sam bila u Sindikatu Preporod i mogu vam reći da nisam bila zadovoljna. 2019. godine se jako puno obećavalo i spominjale su se spremačice. Smatram da smo im bili samo paravan kada se treba štrajkati da bi nas bilo što više. No, dan danas smo ostale na minimalcu. Obećavao se koeficijent 1.15 kakav su imale sve spremačice u javnom službama. Međutim, dobile smo 1.06 što pokriva minimalnu zakonom zajamčenu plaću. Ne pomičemo se nigdje, sažela je Pečenec svoje razloge zašto se nije pridružila štrajku.
Nedostaje kadra, MZOM stopira zapošljavanja: ‘Kada dođem u šest ujutro, ne znam gdje prvo udaram’
Istaknula je međutim i da smatra da i spremačice s većim koeficijentom u drugim javnim službama isto imaju premale plaće. Snježana trenutno zarađuje 887 eura, a osim što čisti, također se bavi i drugim poslovima poput mnogih spremačica. Konkretno, uz čišćenje, pomoćnica je kuharu, a prije četiri godine joj je u penziju otišla kolegica te je izgubila 50 eura za smjenski rad. Otkrila nam je i da ima zdravstvenih problema koji joj dodatno otežavaju životnu situaciju.
– Operirala sam kralježnicu i još tako radim. Hodam po privatnim terapijama da bi bilo bolje. Sve si plaća sama, ali ima sreću da ima sina i kćer, dobrostojeće i oni mi pomažu. Bez njih ne bi uspjela svi znamo računati i koliko bi mi 800 eura izdržalo (…) Radim do dva sata, a škola je otvorena do pet, učiteljice dijele užinu. Kada dođem ujutro u šest sati, dočeka me suđe od užine i ne znam gdje prvo udaram. Idem li prvo prati suđe ili učionice do pola osam jer djeca već dolaze. Nemoguće je da napravim posao u sat i pol. Imam 700 i nešto kvadrata za oprati, ali radim i u kuhinji. Tražila sam da se zaposli netko još popodne, barem na četiri sata. Kad dođem ujutro da se mogu posvetiti kuhinji i suđu jer ovako jednostavno ne stignem, opisala nam je Snježana svoju privatnu situaciju i dužnosti koje radi.
Istaknula je da je problem u zapošljavanju što Ministarstvo odobri školi da nekoga zaposli, ali ne i financijski plan. Drugim riječima, ne osigurava plaću za tu osobu koja bi se mogla zaposliti. Snježana je i sama išla u Ministarstvo te se osjećala kao da udara glavom u zid. Prije nego se učlanila u SHU prije vije godine, kaže nam, najprije je kontaktirala njihovu glavnu tajnicu Anu Tuškan. Nakon tog maila, naša sugovornica za ovu sindikalisticu ima samo riječi hvale.
– Ana je iz petnih žila slala žalbu u Ministarstvo, Gradu Zagrebu, pučkoj pravobraniteljici i inspekciji rada. Opisala im je cijeli moj posao, što radim i koliko radim. Zbilja si je dala jako puno truda i rekla mi je da trebamo biti uporni, u nju imam apsolutno povjerenje, rekla nam je Snježana.
Spremačice se moraju same ujediniti: ‘Kad bi stale na nekoliko dana…’
No neovisno, podržavaju li štrajk ili ne, sve naše sugovornice se slažu i žele i da se njihovi problemi riješe. Iako je Snježana navela da je zadovoljna svojim novim sindikatom, smatra da bi se same spremačice trebale više angažirati u borbi za svoja prava. Naša sugovornica iz Zagreba ima čak i vrlo konkretnu ideju.
– Znala sam s ‘curama’ (spremačicama, op.a) iz drugih škola razgovarati o tome u tramvaju. Mislim da je jedino rješenje da sve spremačice stanu i ne rade. Davala sam svoj broj telefona da i mi idemo štrajkati. Kada je 2014. tema bilo izbacivanje iz škola, sve su se spremačice dignule. Pisala se peticija i nešto je postignuto. Kad bi sve spremačice stale na nekoliko dana, smatram da bi se odmah vidjelo da smo itekako bitne. Škola ne može funkcionirati ni bez nas ni bez ravnatelja ni bez učitelja. Mi smo jedan krug i jedni bez drugih ne možemo, zaključila je Snježana.
