Pretraga

Omiljeni profesor Zvonimir s 27 je godina i preko noći ostao nepokretan, sada treba vašu pomoć

A- A+

Mladi profesor hrvatskog, Zvonimir Filipović tek je završio fakultet. Zaposlio se u Osnovnoj školi Pušća, sudjelovao je u brojnim izvannastavnim aktivnostima, a zbog svoje pristupačnosti, dobronamjernosti i vedra duha bio je omiljen među učenicima i kolegama. No, svu radost u 27. godini prekinula mu je opaka bolest. Zvone, kako ga zovu poznanici, 2016. ostao je nepokretan preko noći. Sada treba vašu pomoć.

Profesor Zvonimir Filipović pokrenuo je kampanju za prikupljanje sredstava za rehabilitaciju| privatne fotografije

Bila je 2016., profesor Zvonimir Filipović iz Velike Pisanice tek je nedavno završio fakultet i počeo raditi ono što je najviše želio – postao je učitelj hrvatskog. Obožavali su ga učenici, ali i kolege nastavnici u OŠ Pušća. A onda se dogodila strašna bolest zbog koje se mjesecima borio za život.

Ostao je nepokretan

Uspio je preživjeti, ali posljedice bolesti bile su razorne za njegove motoričke funkcije – ostao je nepokretan i izgubio je sposobnost govora.

– Dobio sam bakterijsku upalu moždanog debla zbog koje sam se mjesecima borio za život na intenzivnom odjelu Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević. Nažalost, ostao sam potpuno nepokretan, neko sam vrijeme proveo na respiratoru, hranili su me na sondu, a jedini način komunikacije s bližnjima bilo je pomicanje očima za da/ne. Kada sam dobio bitku za život, krenula je dugogodišnja rehabilitacija, opisuje Zvonimir u uvodu kampanje koju je pokrenuo ne bi li prikupio sredstva za rehabilitaciju, a kojoj se možete priključiti OVDJE.

U mjesecima i godinama koje su uslijedile, profesor hrvatskog ponovno je učio govoriti, kretati se, pisati i obavljati funkcije koje su svima nama nužne za svakodnevni život. Njegovi kolege nastavnici kazat će vam da Zvonimira nije napustio vedar duh, bistar um i vjera u potpuni oporavak. Sve to, uz predanu obitelj i djevojku Anu, poticalo ga je da ne posustane, unatoč tome što rehabilitacija iziskuje jako puno vremena, napora i onog do čega je nekako najteže doći – novca.

– Doktori su me odmah na početku upozorili da neće biti lako, da će trajati dugo, ali da se nadaju dobrom oporavku s obzirom na moje godine, volju za životom i intelekt. Oporavljam se, postajem sve samostalniji, ali troškovi su previsoki, ističe Zvonimir.

‘Ne planiram stati jer imam dobre rezultate iza sebe’

Otkada je započeo rehabilitacijski proces, prošle su četiri godine. Do sada je isprobao sve moguće vrste terapija te pronašao one koje su mu najviše pomogle.

– A to su: fizikalna terapija, odnosno Bobath-koncept (250 kn/sat), logopedska terapija (u Suvagu i privatno), facijalna elektroterapija s kojom sam prestao zbog nedostatka financijskih sredstava. Volio bih se opet upustiti u jednu seriju tih terapija, ali jedan je tretman 300-tinjak kuna. Možda na proljeće, ako se smiri pandemija i ako ću skupiti dovoljno novaca. Vjerujem da bi mi to pomoglo uz standardnu logopedsku terapiju da usavršim koartikulaciju i smanjim napetost u glasu. Također, terapijsko jahanje s kojim sam prestao zbog nedostatka financija i pandemije koronavirusom. Htio bih nastaviti s jahanjem jer mi pomaže u razgibavanju zdjelice, ravnoteži, a i samim boravkom u prirodi već dobivam korist (150 kn/30 min.) Zbog oštećenja okulomotornog živca moje se oči ne pokreću u svim smjerovima, stoga idem na terapije vida i plaćam virtualne naočale OCULUS GO pod vodstvom optometrista iz Ljubljane (cijena tih naočala iznosi: 120 € mjesečno, 340 € za 3 mjeseca ili 660 € za 6 mjeseci. Dugo sam imao pauzu zbog nedostatka novaca, ali skupio sam i platio za 3 mjeseca), nabraja Zvonimir.

Dodaje, ne gubi nadu da će biti samostalan u svim aktivnostima dnevnog života.

– Svakodnevno ulažem jako puno truda i novaca kako bih uspio u svome naumu. I ne planiram stati jer imam dobre rezultate iza sebe. Znam da je pandemija koronavirusom utjecala na financijsku stabilnost mnogih ljudi. Podržite me ako ste u mogućnosti ili samo podijelite link. Unatoč tome što se trudimo zaraditi lektoriranjem, Ana studentskim poslovima, roditelji poljoprivredom, nije nam dovoljno. Donacijama me spašavate da mirno zaspim, znajući da ću si moći priuštiti terapije i dalje napredovati, da neću biti ostavljen na milost i nemilost zdravstvenog sustava, zaključuje Zvonimir kojemu možete pomoći putem ove poveznice.

Omiljeni profesor Zvonimir s 27 je godina i preko noći ostao nepokretan, sada treba vašu pomoć
Share via
Copy link
Powered by Social Snap