Ovako se kroji hrvatsko obrazovanje: Tijelo koje ga treba unaprjeđivati ne postoji već desetljeće
Sudeći po dostupnim informacijama i šutnji s adrese Ministarstva obrazovanja, a kako nam je potvrdila i ugledna umirovljena profesorica, već godinama Hrvatska nema Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje. Točnije, gotovo desetljeće. Tijelo je to koje mora postojati po Zakonu, no čini se da su ga vladajući u praksi u potpunosti odlučili izbrisati. Nekadašnja predsjednica tog tijela Jasna Krstović potvrđuje nam da je ovime hrvatsko obrazovanje na gubitku jer, naglašava, mnogi suvremeni sustavi odgoja i obrazovanja imaju strateška tijela kojima je temeljna zadaća izrađivati strategije razvoja, kao i pratiti te vrednovati postignuća.
Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i mladih | foto: srednja.hr, Grad Koprivnica
U hrvatskom obrazovanju od 2016., otkako je vlast preuzeo HDZ, pa do danas, mnogo se toga promijenilo. Od nedavnog začetka reforme strukovnog obrazovanja i eksperimentalnog ulaska cjelodnevne u osnovne škole, preko uvođenja nacionalnih ispita za četvrtaše i osmaše, sve do, čini se, početka zanemarivanja Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje (NVOO). Naime, to tijelo osnovano je izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u 2012. godini, u vrijeme SDP-ove Vlade. Iako je tijelo do dan danas ostalo u Zakonu, ono ne postoji već godinama, zapravo od 2016. godine.
– Bila sam prva predsjednica netom osnovanog tijela, a kako sad izgleda i posljednja. Naime, Hrvatski sabor na 6. sjednici održanoj 14. prosinca 2012. donio je, na prijedlog Vlade RH, Odluku o imenovanju predsjednice i 14 članova NVOO. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, mandat predsjednika traje četiri godine. NVOO je ‘plesalo samo jedno ljeto’, dakle jedan puni mandat. Posljednja sjednica održana u prosincu 2016. godine. Mislim da je ideja o osnivanju Vijeća bila izvrsna posebno zbog činjenice da ‘predvisokoškolski’ dio odgojno-obrazovnog sustava nije imao stručnu i stratešku potporu kakva je za ostatak sustava postojala u Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, govori nam ugledna pedagoginja i umirovljena redovita profesorica Učiteljskog fakulteta u Rijeci Jasna Krstović.
Iz Ministarstva obrazovanja ne odgovaraju na naša pitanja
Ovom temom počeli smo se baviti još sredinom rujna. Tada smo od Ureda za odnose s javnošću Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih zatražili da nam dostave posljednju odluku o imenovanju članova Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, tko su aktualni članovi tog tijela te koliko su sjednica održali u posljednjih godinu dana. Nikada nam nisu odgovorili. Potom smo 13. studenog službeno poslali upit povjerenici za informiranje Ministarstva. Ni ona nam nije odgovorila na upit, makar je zakonski rok za dostavu odgovora prošao.
Iz navedenog je jasno da Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj ne postoji. Posljednje što je moguće pronaći u bespućima interneta jest da je Vlada u 2017. godini predložila Hrvatskom saboru nove članove Nacionalnog vijeća, no Hrvatski sabor nikada o tome nije glasao. Naime, srednja.hr izvještavala je tada kako su se HDZ i HNS godinu dana konzultirali oko imena novih članova, među kojima su bile osobe bliske HRAST-u i U ime obitelji. Na koncu je premijer Andrej Plenković u 2019. godini službeno povukao odluku o imenovanju tih osoba iz procedure u Hrvatskom saboru.
‘Vijeće zakonski postoji, a zašto se već skoro 10 godina ne raspisuje javni poziv, jako je interesantno pitanje’
Napomenimo kako je postojanje ovog tijela propisano Zakonom o odgoju i obrazovanju. U njemu stoji da je Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje stručno i strateško tijelo koje prati kvalitetu sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja te se brine o razvoju nacionalnog kurikuluma, predlaže mjere, aktivnosti i strategije razvoja i unapređenja obrazovanja, predlaže i potiče sudjelovanje drugih tijela da brinu o sustavu te razmatra i daje svoja mišljenja o drugim pitanjima za razvoj sustava obrazovanja.
Ima predsjednika i četrnaest članova, među kojima je šest članova iz reda sveučilišnih profesora i znanstvenika, šest odgojno-obrazovnih djelatnika te dva izvan sustava odgoja i obrazovanja. Mandat im traje četiri godine, a imenuju se na prijedlog Vlade u Hrvatskom saboru. Administrativne i stručne poslove za njih obavlja Ministarstvo obrazovanja.
– Vijeće svojom ulogom, ustrojem, aktivnostima i kapacitetom osnažuje koherentnu sliku o hrvatskom nacionalnom odgojno-obrazovnom sustavu kao cjelini sastavljenoj od različitih segmenata koji na temelju svojih posebnosti i različitosti funkcioniraju kao nedjeljiva kvalitativna cjelina. Vijeće je imalo zadaću pratiti, analizirati i utvrđivati stajališta u ključnim pitanjima od važnosti za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgojno-obrazovni sustav, s ciljem predlaganja i poticanja mjera za njegovo unapređenje. To je i činilo u tijeku svog kratkog trajanja, i koliko mi se čini dosta uspješno. Naime, prema Zakonu, Vijeće je obavezno najmanje jednom godišnje podnositi Hrvatskom saboru izvješće o svom radu što je i činilo. Sva podnijeta izvješća bila su razmatrana na plenarnim sjednicama Hrvatskog sabora i usvojena s većinom glasova, govori nam Krstović.
Jasna Krstović, umirovljena profesorica Učiteljskog fakulteta u Rijeci | foto: UNIRI
Konkretno, prisjeća se da su u četiri godine mandata održali 34 sjednice i donosili preporuke, mišljenja i izjave. Među njima su, na primjer, preporuka o važnosti poticanja pluralizma o odgoju i obrazovanju, preporuka o repozicioniranju Kurikuluma građanskog odgoja nakon jednogodišnje eksperimentalne primjene, mišljenje o Nacrtu Pravilnika o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji te javnim ispravama u školskim ustanovama, mišljenje o dokumentima cjelovite kurikularne reforme, izjava povodom ostavke Ekspertne radne skupine za provođenje cjelovite kurikularne reforme.
– Nadležni Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi mijenjan je u periodu od prestanka rada NVOO 2016. godine čak osam puta, a da pri tom odredbe o NVOO nisu dirane. Dakle, Vijeće zakonski postoji, a zašto se već skoro 10 godina ne raspisuje Javni poziv za predsjednika i članove Vijeća, jako je interesantno pitanje. Čvrsto vjerujem da je obrazovna politika dala priliku NVOO da se razvije i ustanovi kao važan faktor u unapređenju cjelokupne djelatnosti ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, da bi učinci njegovog djelovanja unaprijedili ovu prevažnu djelatnost od značaja za svih, napominje Krstović.
‘Bez jasne strategije dolazi, u najboljoj mjeri, do stagnacije’
Ističe da je ovime hrvatsko obrazovanje na gubitku. Napominje da mnogi suvremeni sustavi odgoja i obrazovanja imaju strateška tijela kojima je temeljna zadaća izrada strategije razvoja te praćenje i vrednovanje postignuća.
– To su u pravilu stručna tijela visokog institucionalnog autoriteta čije se mišljenje cijeni i uvažava. Konzultirana su za svako važnije pitanje koje se odnosi na sustav, poput davanja mišljenja o zakonima, reformskim procesima, razvoju nacionalnih kurikuluma, pitanjima vezanim uz standarde u obrazovanju, o učiteljskim profesijama i svemu što se u tom dijelu sustava pojavljuje kao relevantno. Osim toga, autoritetom svoje stručnosti funkcioniraju kao stabilan i autonoman sustav nadzora i na taj način sprečavaju improvizacije ili nedorečene i nestručne političke odluke. Jer, bez jasne strategije dolazi, u najboljoj mjeri, do stagnacije. Donošenjem ad hock odluka i dokumenata, pogledajte na primjer koliko se u posljednjih pet godina mijenjao Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, sustav se destabilizira i u konačnici nazaduje. Zato je osiguravanje kontinuiteta, posebno kod uvođenja određenih reformskih procesa, jako važno. NVOO bilo je na tom tragu, izdvaja Krstović.
Ipak, napominje da je već u prvom mandatu bilo razvidno postojanje određenih sustavnih prepreka koje su se odražavale na rad samog Vijeća, ali i na moguću implikaciju vrednovanja njegova rada od obrazovnih politika i prakse. Konkretno, izdvaja da Vijeće nije imalo ni jednu ‘konkretnu nadležnost’ poput na primjer Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj koje donosi nacionalne sveučilišne kriterije ili imenuje članova matičnih odbora.
– To tijelo upravo zbog tih odredbi uživa velik institucionalni autoritet. Ipak, odgojno-obrazovna praksa prepoznala je NVOO i možda i zbog činjenice da je u sustav ukinuo institucije koje su dosta dugo svojom djelatnosti ‘pokrivale’ pitanja od važnosti za uspješno funkcioniranje sustava, na primjer Zavod za školstvo. Vijeće je imalo najbolju namjeru nakon prvog četverogodišnjeg mandata otvoriti raspravu o tome, predložiti naše viđenje potrebnih poboljšanja kako bi tijelo uspješno nastavilo s radom. Jer, u procesima o kojima se radi, period od četiri godine je kratko vrijeme u kojem nije dobro donositi konačne odluke poput ove kojom se ono eutaniziralo, zaključuje Krstović.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
