Potez nastavnice oduševio kolege: ‘Vidim je da trči preko dvorišta, pomislila sam nešto se dogodilo, kad ono…’
Uz proslavu posljednjeg dana škole dolaze i brige vezane za kraj školske godine: ocjene, nepoloženi ispiti, matura, upisi na fakultet i slično – svatko ima svoju brigu. Jedna nastavnica iz Obrtničke i industrijske škole Zagreb posebno naglašava važnost brige za svakog učenika pojedinačno, a prošli tjedan upravo se u toj školi dogodila dirljiva situacija. Naime, nastavnica je trčala po učenika koji je nestao nakon polaganja predmetnog ispita, a koji je odmah nakon toga trebao položiti još jedan ispit kako ne bi pao godinu.
Obrtnička i industrijska graditeljska škola, Danijela Bavrka | foto: Google Maps, ustupljena fotografija
Krajem školske godine uz slavlje nerijetko dolaze i razne brige. Dok se brojni učenici spremaju za maturu, drugi love bolje ocjene, a neki moraju polagati i predmetne ispite. Ovi problemi ne pogađaju samo učenike, već i nastavnike koji se trude biti što bolji u svom poslu. Nastavnica vjeronauka Danijela Bavrka iz zagrebačke Obrtničke i industrijske graditeljske škole imala je nesvakidašnju reakciju na situaciju u kojoj je učenik nestao nakon polaganja predmetnog ispita.
Pristup radu s ‘problematičnim’ učenicima
Dirljivu objavu podijelila je njena kolegica, nastavnica Marijana Brčić, počevši s opisom reakcija na njen rad u trogodišnjoj, ‘muškoj’ strukovnoj školi. Ističe da nailazi na reakcije kao što su kolutanje očima, uzdasi ‘ajme’, te da ljudi nisu svjesni koliku moć može imati jedan učitelj. Podijelila je specifičnu situaciju koja se odvila u petak, u jeku slavlja Dana maturanata.
– Pa tako danas, dok smo imali sjednice Razrednog vijeća, a neki maturanti polagali predmetne ispite, vidim kroz prozor Danijelu kako trči preko školskog dvorišta i razmišljam: ‘Sigurno se nešto dogodilo’. Ipak ima problematičan razred pa neće joj valjda danas napraviti kakav problem. Pitam ju poslije što je bilo, a ona kaže da je trčala po učenika koji je nakon jednog položenog predmetnog negdje nestao i nigdje ga ne može pronaći, a mora položiti još jedan predmet da ne izgubi godinu. Wow. Čovjek bi pomislio da taj dečko niti ne zaslužuje proći – problematičan je, nije dolazio redovito na nastavu, pričaju učenici da ima problema i izvan škole, zašto je po njega trčala?, podijelila je Marijana Brčić.
Nesvakidašnja reakcija nastavnice
Nastavnica Bavrka odgovor na to pitanje ponudila je u obliku citata iz Lukinog evanđelja i time pokazala svoju volju za predani rad s učenicima svih profila.
– Nato im Isus kaza ovu prispodobu: ‘Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?’ A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu’. Lk 15, 3-6, izjavila je nastavnica Bavrka.
Nakon objave na Facebook stranici škole, kontaktirali smo nastavnicu Bavrku, koja je dala više detalja o samoj situaciji, ali i pobliže opisala svoj angažman s učenicima.
Reakcija učenika
Iako u početku nije uspjela pronaći učenika, vratila se u školu te je zamolila povjerenstvo da ga još malo pričekaju. To se isplatilo, s obzirom na to da se uskoro vratio. Rekao je da se ‘išao samo malo prošetati’. Učenik je naposljetku položio ispit, što je jako razveselilo nastavnicu. Nakon svega, otišla je s kolegama na kavu te je mislila da je cijela priča gotova, no odjednom se dječak pojavio s velikom bombonjerom, zahvalio nastavnici, zagrlio ju te nadodao – ‘da nije bilo nje, ne bi prošao ispit’. Nastavnica nam je istaknula važnost promicanja poštovanja i ljubavi, a ne samo znanja koje se uči u školi.
– Zagrlio me. I srce mi je bilo puno. Ponekad je potrebno tako malo. Kad pomisliš da te ne čuju, da su u nekom svom svijetu, oni te iznenade. Dođe, zagrli te i kaže – hvala. Meni – dovoljno. Ne govorimo samo o znanju koje se uči u školi, promičemo poštovanje i ljubav. Za kraj ću citirati svog profesora, Tomislava Ivančića: ‘Kraj mudrog učitelja učenik nauči da on nije ono što je sada, nego ono što može biti.’ I hvala kolegici Marijani Brčić, koja je prepoznala dobro i odlučila ga podijeliti s drugima, izjavila je Bavrka za srednja.hr.
Humanitarne akcije u školama
Nastavnica Bavrka inače radi u dvije škole: osim u OIGŠ-u, radi i u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga. Tijekom svog rada, susrela se s učenicima različitih profila. S nekim generacijama bilo je lakše, a s drugima teže raditi. Često povezuje učenike obje škole u volonterskim akcijama, kao što su pečenje palačinki za potrebite, prikupljanje odjeće, volontiranje u različitim udrugama i slično. Nekoliko puta godišnje na zagrebačkom Glavnom kolodvoru utorkom i petkom u organizaciji udruge Savao dijele hranu beskućnicima. Prikupljaju odjeću za potrebite za udrugu Arka, a posljednja akcija bila je pomoć sedmeročlanoj obitelji iz zagrebačkog Blata kojima je u požaru stradala kuća. Učenici i nastavnici vode se timskim duhom i empatijom, a to je ono što ih pokreće.
– Kada im damo priliku da budu dio nečega većeg od sebe, oni se pokreću, osnažuju i grade mostove – između škola, iskustava, i ponajviše – između ljudi. Takve akcije za njih imaju posebnu vrijednost. U njima pronalaze osjećaj svrhovitosti, osjećaj da mogu biti korisni i važni članovi zajednice, rekla je o angažiranju učenika u ovakvim akcijama.
Dodala je da ih to osnažuje, gradi njihovo samopouzdanje i razvija empatiju.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
– Svakom učeniku pristupam tako da ga gledam srcem, a ne samo očima. I to čini razliku. U školama često govorimo o ciljevima poput znanja, uspjeha i rezultata, ali mlada osoba prije svega treba toplinu, razumijevanje i osjećaj da je viđena i prihvaćena. Učenike se rijetko pita za njihove strahove, brige i nesporazume – jer nemamo vremena. A upravo tu, u prostoru kojeg često zanemarimo, krije se ono što ih najviše oblikuje, izjavila je nastavnica.
Ističe i da svako dijete odrasta u različitim uvjetima i svatko zaslužuje ispričati svoju priču. Nastoji biti uz učenike i u njihovim najtežim trenutcima. Navodi primjer kada je netko rekao da u vremenu umjetne inteligencije treba ostati čovjek, a ona bira biti čovjek.
