Glumac nakon 20 godina sreo bivšu profesoricu i otkrio kako mu je promijenila život

Postoje profesori koje ćemo pamtiti do kraja života i koji su barem dijelom zaslužni za ono gdje smo danas. Možda ih se rado i često sjetimo, ali o njima rijetko govorimo. Jedna takva je i profesorica i bivša knjižničarka u jednoj srednjoj školi u Čakovcu. Možda to ni ne znajući, promijenila je život barem jednom učeniku, danas glumcu, koji joj je nakon iznenadnog susreta posvetio dirljivu objavu na Facebooku. I pritom odlučio napraviti jedno dobro djelo.

Život je pun iznenađenja, a nemalo se iznenadio čakovečki glumac Igor Baksa kada je nakon dva desetljeća u jednom njemačkom gradu sreo svoju srednjoškolsku profesoricu. I ništa ne bi bilo neobično da mu upravo ta profesorica jednom gestom nije promijenila pogled na svijet.

Kako je radila u školskoj knjižnici, a on bio česti posjetitelj za knjige koje nisu postojale u školskoj zbirci, uputila ga je u gradsku knjižnicu. No, Igor za članarinu nije imao novca pa ga je profesorica Ivana jednom prilikom iznenadila. Uz dozvolu u cijelosti prenosimo objavu čakovečkog glumca.

Profesor splitskog FESB-a, Ivica Puljak, spasio život djetetu

– Ivana. Jedna od onih profesorica koje ti promijene život i pogled na svijet. U srednjoj školi koju sam pohađao u Čakovcu davne ’97 radila je u knjižnici. Par put sam joj došao s upitima za knjige koje nije imala u školskom fundusu. Uputila me u gradsku knjižnicu, međutim, tad nisam imao novca za članarinu. Kad sam vraćao knjigu dočekala me s novcem za članarinu koji mi je gurnula u ruku. Pitao sam je kako ću joj to vratiti. Rekla mi je da ću vratiti nekad nekome drugom. Naučila me lekciju koju rijetko tko nauči u životu. Ja sam imao sreću da je naučim već u srednjoj školi. A lekcija je ta da svi svima međusobno pomažemo i vraćamo jedni drugima. Da nikad ne treba ništa tražiti zauzvrat, jer već ti je vraćeno. Nesebično dijeliti.

Ivana je prestala raditi u srednjoškolskoj knjižnici, otišla u nepoznatom smjeru, ja sam završio srednju, nikad je više nisam sreo. Izgubili smo svaki kontakt. Samo sam ponekad znao ispričati ovu lekciju ljudima oko sebe, ne znajući ništa o dobroj profesorici.

Danas, nakon dvadeset godina, sreo sam profesoricu Ivanu u Schwenningenu u Njemačkoj, sasvim slučajno, nakon odigrane predstave.

Ponukan ovim snažnim susretom, odlučio sam napraviti ono što je profesorica Ivana napravila za mene. Poklanjam članarinu u gradskoj knjižnici djetetu do 18 godina, kojem je potrebno, koje želi članstvo u knjižnici. Javi/te se u inbox, stoji u objavi Igora Bakse koji nam je otkrio kako mu se za sada niti jedan ‘knjigoljubac’ nije javio.

Odgovori