Proveli smo jutro s nastavnicama koje štrajkaju: ‘Usred porodiljnog su mi poništili napredovanje’
Gotovo svi nastavnici u XII. gimnaziji, osim dvoje profesora, štrajkali su ovu srijedu. Učenici su većinom samo došli se javiti i otišli svojim putem. Tri profesorice za srednja.hr govore kako bi povećanje koeficijenata povratilo poštovanje prema učiteljskoj struci koje se u društvu sve više gubi. Jedna od njih kaže kako s plaćenih 40 prekovremenih sati 1.550 eura i za nepredviđene troškove se oslanja na pomoć supruga. No, troši svoje vikende i slobodno vrijeme kako bi omogućila kvalitetne aktivnosti za učenike, a Ministarstvo je optužila da samo nameće nove obveze. Uvjeti rada, kaže, drastično su se promijenili u 20 godina njenog staža.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
Zbornica XII. gimnazije bila je puna nastavnika, koji su se okupili za stolovima punim kave, keksa i sokova. Na zidu je ekran televizora ispisivao riječ ‘ŠTRAJK’. Jedna nastavnica nam je rekla da štrajk podrazumijeva samo to da se ne radi s djecom. Tako nam je opravdala što smo je zatekli da je u zbornici ipak ocjenjivala ispit jednog prvaša.
Koeficijenti su porasli, ali nisu pravični: ‘Bez prekovremenih bi imala plaću 1.480 eura’
Većina profesora nije bila voljna pričati s nama, ali njihov stav oko rasprave sindikata koji traže veće koeficijente i povećanje plaća te MZOM-a koji tvrdi da su nastavnicima kontinuirano rasle plaće od 2017. jedna od osoba u zbornici nam je neslužbeno sažela ovako: ‘Oni su u pravu da su povećali koeficijente, mi smo u pravu da ih nisu povećali pravično’. No, kako to izgleda konkretno u praksi, na vlastitom nam je primjeru otkrila profesorica Latinskog Martina Miškulin.
– Gledajte, mogu preživjeti sa svojom plaćom, ali kada su u pitanju bilo kakvi nepredviđeni troškovi, mora uskočiti muž. Trenutno imam 1.550 eura plaće, ali imam 40 prekovremenih sati. Znači, bez njih bi imala 1.480 eura, rekla nam je Miškulin.
‘Ministarstvo samo nameće nastavnicima sve čega se sjete’
Upitana o samim dojmovima štrajka, profesorica Miškulin nam kaže da je vrlo zadovoljna odazivom. To smatra dokazom nezadovoljstva, a u 18 godina rada u školi, broji nam više argumenata zbog kojih smatra zahtjeve sindikata razumnima unatoč rastu plaća u ovom sektoru.
-Kada sam počela raditi, bilo je jednostavnije, a u 20 godina se nastavnicima samo nametalo sve čega se Ministarstvo sjetilo. Pravilnik o napredovanju je silno nepravedan, ovo je jedina struka gdje možete steći izgubiti zvanje. Više bi mi se isplatilo doktorirati. To mi se ne može oduzeti, ne trebam potvrđivati, a imala bi 15 posto veću plaću. Druga stvar ravnatelji koji napreduju za vođenje škole, onog trenutka kada prestanu biti ravnatelji, vraćaju se na početno stanje, govori nam nezadovoljna profesorica Latinskog optužujući MZOM da je nametnuo Pravilnik koji je izrađen bez samih nastavnika na koje utječe.
Dodaje i da zaslužuju jednako povećanje kao i ostali u javnom sektoru. Gledajući sve prekovremene i angažman s učenicima, roditeljima, činjenicom da uvijek moraju biti dostupni školi, pita se ‘tko drugi tako radi u javnim službama’?
– Otvorite bilo koju stranicu osnovne ili srednje škole vidjet ćete koliko se radi u školama. Svaka ta stvar, događanje van same nastave vam počiva na dobroj volji nastavnika koji kidaju od svog slobodnog vremena da bi se nešto u školi napravilo, a toga je jako mnogo. Apsurd je, recimo, priprema za školsku izložbu. Potrošim 15 do 20 sati povrh svih ovih ostalih dužnosti koje imam (…) Problem škole je što ne postoji radno vrijeme. Prilagođavamo se potrebama škole, učenika, roditelja, što znači da je naše radno vrijeme vrlo rascjepkano, postaje nepoželjno mjesto za žene s malom djecom, ustvrdila je profesorica Miškulin.
Na porodiljnom propustila poziv zbog kojeg je izgubila status mentora: ‘Nitko od učenika se ne želi baviti ovim poslom’
Slično razmišlja i profesorica Hrvatskog jezika, Korana Svilar. Književnoj javnosti poznata i kao spisateljica, autorica romana ‘Eksperiment Irene Tot’, na svojoj je koži doživjela probleme s mogućnošću napredovanja. Upozorava da je proces pun administracije i problema zbog kojih je to praktički onemogućeno.
– Bila sam profesor mentor i izgubila sam svoj status usred porodiljnog dopusta zato što nisam dignula telefon i nekog nazvala iako mi je Ministarstvo zamrznulo status. Nisam dobila informaciju, izgubila sam status jer sam na stručno usavršavanje išla dok sam bila trudna. Dakle nije baš istina da su profesori lijeni, treba se pozabaviti koji su to uvjeti za napredovanje, opisala nam je profesorica Svilar na svom primjeru izazove kombiniranja majčinstva s radom u školi.
U XII. gimnaziji, doznajemo od nastavnika, samo dvije njihove kolege ne štrajkaju. No Koranu zanima zašto su roditelji poslali djecu u školu. Tim više jer su posrijedi srednjoškolci koji, kao što smo i sami vidjeli, nije preteško palo što nisu imali nastavu danas. Je li to samo slušanje upute MZOM-a ili pak znak neslaganja s profesorskim zahtjevima? Naše sugovornice kažu, nisu razgovarale s roditeljima o štrajku. No, profesorica Svilar koja u XII. gimnaziji inače vodi i novinarsku grupu, neke informacije o raspoloženju dobiva od samih učenika. Kako kaže, nastavnički štrajk podržavaju svi roditelji koji i sami imaju vlastito iskustvo ili poznaju nekoga tko e bavi prosvjetom.
– Moji učenici su pisali tekst to tome da su skloni podržavati nastavnike jer su to trećaši, četvrtaši koji razmišljaju što bi htjeli raditi u životu. I nikome od njih ne pada napamet raditi u školi. Zahtjev za većim plaćama i ujednačavanjem koeficijenata gledam kao vraćanju ugleda i autoriteta učiteljima pa da mladi to žele raditi. Veće plaće su jedini uvjet da bi kvalitetni ljudi predavali u školi, inače će nam obrazovanje biti loše, smatra Svilar.
Obrazovanje učenika ne narušava štrajk već roditelji? ‘Ako opravdaš izostanak dok je zdravom djetetu, narušavaš mu obrazovanje’
Iako je dijeli svega nekoliko mjeseci do mirovine, štrajku se pridružila i profesorica Engleskog jezika, Nada Kaspret. U 40 godina svojeg staža priča nam da je štrajkala i kada je krajem devedesetih još Božidar Pugelnik bio ministar školskog resora. Za nju je kaže, kasno, ali želi podržati mlađe kolege da imaju bolje uvjete od nje koja trenutno ima 1.750 eura plaće.
– Osobno se ne bojim mirovine jer vjerujem, što je žalosno, da će mi dijete pomoći. Može li se od naše plaće preživjeti? Da, ali profesor ima potrebu i otići u kazalište, otputovati negdje. Dakle, nije stvar imam li ja za hranu, krov nad glavom i obući se. Valjda se život sastoji od nečeg drugog. Ovo je strašno i ne znam od čega će živjeti čovjek u mirovini koji se nema na koga osloniti, komentirala nam je profesorica Kaspret u školi u kojoj većinom nije bilo učenika.
‘Di ćete vi? ‘Možemo doma?’ ‘Mi idemo na kavu’ ‘Jeste se javili?’, ‘Ajmo u grad boli nas k***c’ – ovo su samo neki od razgovora učenika XII. Gimnazije koje smo čuli kada smo došli ispred XII. gimnazije. Budući da u školi ima oko 25 razreda, profesori s kojima smo razgovarali se i pitaju kako bi se za sve njih mogla organizirati nastava kao što je ranije naredilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM). Ipak, neki učenici su se zadržali unutar škole, u knjižnici i zajedničkim prostorijama.
Dok se nastavnici štrajkom bore za svoja prava, naše sugovornice pitamo koliko će ovaj jednodnevni ili budući štrajkovi narušiti obrazovanje učenika. Dok nam profesorica Svilar navodi da nastavnici kroz iskustvo znaju na što treba staviti naglasak, a što zaobići. Ovu profesorsku autonomiju ova nastavnica Hrvatskog koristi i kada nema štrajka, upozoravajući da plan i program nastave ima svoje mane te se ionako ne stignu odraditi sve nastavne jedinice. S druge strane, profesorica Kaspret govori da je štrajk najmanji problem, već izostanci učenika koje potpomažu i roditelji.
– Ako je nekome stalo do djece onda smo to mi nastavnici. Kako objasniti da roditelji pravdaju milijune sati izostanaka godišnje, a stalo im je do obrazovanja djece? Gledam E-Dnevnik, gdje recimo, dijete u prvom razredu gimnazije izostane 120 sati do sada a radni tjedan ima 35 sati. Dakle, koliko je to tjedana bez liječničke ispričnice? Dakle, roditelj je nemaran, a ne ja kao nastavnik. Ako ti je dijete bolesno, a nema dijagnozu nisi ga vodio doktoru neodgovoran si. Ako ti je dijete zdravo, uskratio si mu kvalitetno obrazovanje. Govori se da smo mi u prosvjeti neradnici, djeca moraju na instrukcije. Ali ako ako je izostalo s četiri sata Matematike tjedno pa gdje će to nadoknaditi? Da mi sada date dvostruku plaću, to mi neće promijeniti mirovinu, ali bude odnos društva prema obrazovanju, koji je jadan. Rasporedi pisanja ispita koje moramo najaviti, služi za planiranje izostanaka. I kome onda nije stalo do djece?, tvrdi i pita se profesorica s 40 godina staža u svom poslu.
Profesorica pred penzijom novim generacijama: ‘Pripremite se ratovati’
Sve u svemu, odaziv na štrajk u XII. gimnaziji među profesorima ove škole je bio ogroman. U neslužbenim razgovorima doznajemo da nastavnici razumiju da nekome s 900 eura plaće, trenutne zarade nastavnika zvuče vrtoglavo. Ipak, smatraju i da treba uzeti u obzir što su sve prošli i koliko su se morali obrazovati za svoj posao. Iako profesorica Svilar nije htjela komentirati štrajkolomce, jer kaže, nije pričala s njima i ne zna njihove razloge. Ali, smatra da su se trebali pridružiti ostatku kolektiva s obzirom na masovnost štrajka u školi.
No, sve tri naše sugovornice su nezadovoljne odlukom Vlade da profesori u štrajku neće dobiti plaću za današnji dan. Slažu se da su time samo pojačali bijes nastavnika i njihovu odlučnost, navodeći da oni nastavnici koji nisu u štrajku nisu ionako danas ništa radili. Novac dobivaju samo za poslušnost.
Profesorica Kaspret se prisjetila da su se poslušnici nagrađivali i u ranijim štrajkovima iako su naposljetku svi zajedno uživali veća prava izborena štrajkom. Smatra da oni koji će iduće godine doći u škole umjesto nje koja je na odlasku već znaju da u poslu nastavnika trebaju imati svoj stav. No, poruka naše sugovornice pred mirovinu je jasna i glasna.
– Neka izdrže, a ako više ne mogu, neka bježe iz sustava i traže nešto drugo. Nažalost, ako mladi krenu raditi taj posao, neće im biti lako. Neka se pripreme da će morati ratovati sa svim i svačim. I s roditeljima koji nas ne podržavaju, koji štite svoju djecu od gluposti, a ne moraju štititi djecu od nas jer mi nismo neprijatelji. Oboružajte se sa strpljenjem i izdržite, poručila je Kaspret mlađim generacijama nastavnika čije vrijeme tek stiže.
