Pretraga

Renato Matić o slučaju Split: ‘Ono što mislimo da je neutralno promatranje sa strane istinska je podrška nasilju’

A- A+

Hrvatsku je jučer potresao slučaj tučnjave srednjoškolki iz Splita, koji je na primjeru jedne mikro skupine prokazao niz slabosti ovog društva. Osim glavnih akterica, koje su navodno spor oko dečka odlučile riješiti fizičkim putem, uznemirujući su prizori desetina njihovih vršnjaka, koji su gazili i po krovovima automobila, da slučajno ne propuste dio gladijatorskog šakanja svojih kolegica. Da ne govorimo o snimanju te o činjenici da se među tom silnom masom nije našao nijedan razumnik koji bi djevojke spriječio u tučnjavi. Srećom danas pišemo tek o bezumnosti ovog slučaja pokušavajući mu naći uzroke, ne i o novostima s Firula, gdje su vrlo lako mogle završiti sudionice borbe.

Renato Matić / foto: Facebook

A što se događa u glavama te mlađarije, jesu li ovo neki novi momenti u svijetu vršnjačkog nasilja ili su samo mobiteli uvjetovali da lakše uočavamo ovakve slučajeve, pitali smo Renata Matića, između ostaloga jednog od vodećih stručnjaka za temu nasilja i drugih devijantnosti hrvatskog društva. Ovaj profesor sociologije, trenutno na Hrvatskim studijima između ostaloga drži kolegij Civilizacija nasilja, a doktorirao je s temom Neke vrijednosne odrednice devijantnog ponašanja u hrvatskom društvu. Rado je viđen gost u medijima u kojima prokazuje mračnu stranu nasilja u Hrvata, s različitih aspekata.

‘Masovni progoni i ubojstva teško bi dostigli tisuće i milijune žrtava bez onih koji su stajali sa strane’

Izdvojeni članak

Poznat epilog tučnjave u Splitu: Slučaj odlazi na sud i u Centar za socijalnu skrb

Odmah na početku, tražili smo profesora Matića da nam prokomentira slučaj iz Splita, priupitavši koliko je osim samog fizičkog obračuna, opasna i činjenica što od barem stotinjak mladih koji su gledali i snimali slučaj, nitko nije odlučio spriječiti fizički sukob?

– Konkretan slučaj ima motiv koji za sada znaju samo izravne sudionice u tučnjavi. Sve drugo je nagađanje, ali nešto je ipak sigurno i ne tiče se samo glavnih aktera. Pred licem nasilja nema neutralnosti. Ono što mislimo da je neutralno promatranje sa strane istinska je podrška nasilju. Masovni progoni i ubojstva teško bi dostigli tisuće i milijune žrtava bez onih koji su stajali sa strane. Svi koji pasivno sa strane promatraju ili snimaju nasilje, imaju svoju ulogu i ta se uloga samo na prvi pogled čini sporednom, jasno i nedvosmileno poentira profesor Matić.

Kao što znamo organizirane tučnjave mladeži nisu nešto novo i nezabilježeno u hrvatskim okvirima, što potvrđuje i ne tako davni primjer iz Varaždina, koji je po mnogočemu nalikovao splitskom. Stoga nas je zanimalo kakvu ulogu one imaju za mladež odnosno žele li akteri kroz ovakve događaje izgraditi neki njima prihvatljiv identitet.

– Organizirane tučnjave svakodnevno preplavljuju medijski prostor, jer što su drugo recimo UFC ili MMA, a konačno i tradicionalni boks, nego organizirane tučnjave. Svako je sudjelovanje, bilo izravno bilo promatračko, u određenom smislu, slobodan izbor i čini dio identiteta svakog aktera. Samo nasilje ima bezbrojna lica, i mnoga su od njih legalna, uobičajena, a često i poželjna uz velike prihode i nagrade, ali samo je jedan osnovni sadržaj svakog nasilja, a to je destrukcija i nikakve ga velike riječi ne mogu pretvoriti u nešto dobro i kreativno, ponovno je prilično izravan i jasan profesor Matić.

Svi imamo ne pravo nego obvezu na život bez nasilja

Izdvojeni članak

Dvije djevojke iz Splita brutalno se potukle, a masa skandirala: Policija pokrenula kriminalističko istraživanje

Kako smo utvrdili da praktički svakodnevno svjedočimo organiziranim tučnjavama, u legalnom ili ilegalnom obliku, zanimalo nas je mogu li se i kako ti opasni riutali među mladima zaustaviti.

– U kojoj se mjeri mogu spriječiti i zaustaviti nasilna ostvarenja opće poželjnih ciljeva u smislu žrtvovanja drugih ljudi za nekakvo pojedinačne ili partikularne interese? Tek je potom moguće ozbiljno govoriti o istinskom suočavanju i sa ovim svakodnevnim nasiljem na ulici, u školi, u obitelji i sl. Sve do tada, slušat ćemo iste bezbojne i neživotne fraze o mjestima ili prostorima tzv. “nulte tolerancije na nasilje” i sl. Ne može se živjeti u iluziji kako ćemo tek zakonskim povlačenjem crte između tzv. prihvatljivog, uobičajenog i poželjnog nasilja i onog tzv. neprihvatljivog, učiniti da trpljenje, bol, patnja ili smrt kao realne posljedice svakog nasilja, prestanu biti to što jesu, objašnjava profesor Matić.

Na kraju smo se dotaknuli okolnosti da je u jučerašnjem splitskom slučaju, ali i u nekim kompilacijama koje su se potom pojavile, uočljiv veliki broj šakačkih obračuna među djevojkama. Stoga smo pitali profesora Matića, jesu li učestale tučnjave djevojaka novijeg datuma ili su one bile prisutne i prije, samo nas je nedovoljna tehnološka opremljenost onemogućavala da se upoznamo s tim slučajevima.

– Pa prvo se zapitajmo, od kud nam zapravo ideja da je fizičko sukobljavanje nekakva ekskluzivna muška priča? Nije li zapravo licemjerno zgražati se više ili manje na nasilje s obzirom na to tko u njemu sudjeluje? Nismo li u tome svi na neki način nositelji patrijarhalne logike? To se naravno nikako ne odnosi na ideju da bi djevojke tj. žene trebale “dobiti” ili imati nekakvo jednako “pravo” na nasilje. Naprotiv, stvar je tome da svi imamo ne pravo nego obvezu na život bez nasilja, i zato bismo trebali prekinuti praksu i naviku da nasilje dijelimo na više ili manje poželjno, s obzirom na to tko je nasilnik a tko žrtva, za kraj poentira profesor Renato Matić.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap