Stres zbog petica u školi i dalje se smatra slabošću: ‘Velik broj djece ne dobiva nužnu pomoć’

Kraj školske godine, kao i ispiti državne mature, učenicima i (budućim) studentimasve su veći izvor stresa. Opća histerija zbog što boljih ocjena, poželjno svih petica, u brojne obitelji unosi velik nemir s kojim se sve teže nose i učenici i njihovi roditelji. ‘Pucanje po šavovima’ zbog imperativa zaključenih petica, poremećaji prehrane, sna te napadaji panike sve su češća slika završetka školske godine. Kako tome doskočiti i dokinuti situaciju u kojoj je škola izvor frustracija, u razgovoru za srednja.hr govori profesorica psihologije Gordana Kuterovac-Jagodić.

Broj djece koja se suočavaju s teškoćama mentalnog zdravlja zbog stresa u školi sve više raste; tom zabrinjavajućem rastu pogoduje ubrzani tempo života, ali i rast očekivanja same škole, roditelja kao i društva u cjelini od djece. Točan broj takvih teškoća teško je ustanoviti jer se u Hrvatskoj sustavno ne prati psihološka dobrobit učenika, no o porastu slučajeva govore pojedinačna istraživanja i klinički dojam.

Problemi izazvani stresom u školi i dalje se smatraju slabošću

Hrvatskim učenicima u školi je dosadno: Otkrivaju koji predmet uče najviše, a koji im je najmanje zanimljiv

Pojašnjava nam to Gordana Kuterovac-Jagodić, profesorica psihologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Sistematski pregledi psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja djece i mladih trebali bi se obavljati kao i oni redovni pregledi tjelesnog zdravlja, naglašava nam profesorica. Kako kaže, školski psiholozi rade na prevenciji iznimno stresnih situacija, učeći djecu kako učiti, kako organizirati vrijeme ili pak kako se nositi s nekim izazovima odrastanja, no roditelji se najčešće javljaju u klinike za mentalno zdravlje djece i mladih zbog anksioznosti, psihosomatskih tegoba, depresivnosti i sniženog samopoštovanja njihova djeteta.

– Još uvijek se problemi izazvani stresom i prevelikim pritiskom smatraju slabošću i nečim što je najbolje ne otkrivati u školi i okolini kako dijete ne bi bilo na neki način obilježeno ili ostao trag o tim teškoćama u službenoj dokumentaciji, što je zaista šteta. Drži se, naime, da zapravo vrlo velik broj djece ne dobiva pomoć koja im je potrebna – bilo zbog toga što njihove teškoće nisu prepoznate, što su minorizirane ili zato što nema dovoljno stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece. U sustavu zdravstva su vrlo duga čekanja, a privatne usluge si svi ne mogu priuštiti, upozorava profesorica Kuterovac-Jagodić.

Profesorica ističe kako u školi postoji mnoštvo izvora stresa za dijete, a jedan je (za razliku od vrtića) socijalna usporedba prilikom koje dijete svoj školski uradak, ali i sve druge sposobnosti i osobine, uspoređuje s drugom djecom.

Emocionalni problemi zbog stresa u školi mogu se odražavati i u tjelesnim simptomima

– Najčešće je ta usporedba uzlazna, tj. djeca se uspoređuju s onima koji su bolji od njih pa može rezultirati negativnom percepcijom samoga sebe i izazvati tugu pa čak i osjećaj bezvrijednosti i rezultirati depresivnim epizodama, govori Kuterovac-Jagodić i naglašava kako su najčešći problemi s kojima se djeca susreću zbog imperativa odličnih ocjena – emocionalne prirode.

Znanje, ne ocjena: Lovac Kotiga savršeno objasnio zašto histerija oko prosjeka 5.0 nema smisla

U prvom redu, radi se o tjeskobi i strahu od ispitivanja i testova, tu su i razdražljivost te teškoće spavanja, no osjećaji napetosti i tjeskobe mogu se odražavati i u tjelesnim simptomima kao što su glavobolje, trbuhobolje, mučnine i povraćanja.  Često se javlja i nemogućnost koncentracije, propitkivanje smisla učenja, a u krajnjem slučaju dijete može razviti strah od škole tj. odbijati i izbjegavati ići u školu, priča nam profesorica.

Zašto neka djeca skrivaju da se trude u školi?

– Dodatni je problem što se često imperativ dobrih ocjena ne veže za imperativ vrijednog i predanog rada, nego se ocjene pokušavaju ostvariti na razne ne uvijek akademski poštene načine (prepisivanjem, šalabahterima, varanjem na ispitima na razne druge načine) ili pak pritiskom na učitelje. Također, u našem se društvu čini se, a tako i među djecom, vrednuju visoka postignuća, ali ne trud. Naime, ako se trudite i ne uspijete dobiti dobre ocjene onda ste predmet izrugivanja i gubite i samopoštovanje jer ne vjerujete u svoje sposobnosti. Zato mnoga djeca kako bi sačuvala sliku o sebi, smanjuju svoj napor i ne trude se jer neuspjeh onda mogu pripisati svojoj lijenosti, a ne nesposobnosti, a uspjeh tj. visoka ocjena dobivena malim trudom može biti znakom iznimne sposobnosti. Tako da neka djeca moraju još i skrivati da se trude!, ukazuje Kuterovac-Jagodić na paradoksalnu situaciju.

U situaciji u kojoj im upis u srednju školu ovisi o (odličnim) ocjenama, što uopće savjetovati učenicima i njihovim roditeljima? Kuterovac-Jagodić kaže da bi učenike od samih početaka trebalo poticati da uče za sebe i da im njihovo znanje uvijek ostaje i može pomoći u daljnjem obrazovnom putu ako i on ne ide preko najatraktivnijih gimnazija.

Roditelji, imajte realistična očekivanja od svoje djece

Prosječni učenik u Hrvatskoj: Prepisuje, uči '5 do 12' i vjeruje u dobru vezu za upis na faks

– Često se svi jako trude ući u teške škole misleći kako je time problem riješen, no tek nakon upisa treba školu savladati i ako dijete nema adekvatne sposobnosti, motivaciju ili radne navike bit će izvrgnuto još većem stresu što se može odraziti na njihovo mentalno zdravlje, govori nam Kuterovac-Jagodić i upozorava kako bi pritom roditelji trebali imati realistična očekivanja od svoje djece.

Profesorica dodaje kako roditelji ne bi trebali podlijegati pritisku tako da nekritički pritišću dijete, ljute se na njega i tjeraju ga da u zadnji čas ispravlja ocjene.

– Nekada je bolje pustiti dijete da dobije lošiju ocjenu kao posljedicu nedovoljnog truda da nauči kakve to posljedice nosi. Ukoliko dijete kampanjskim radom ili intervencijom roditelja povisi ocjene naučit će da to tako može ići i neće se ubuduće truditi, kaže i savjetuje im da se dobro informiraju o brojnim mogućnostima koje su danas na raspolaganju, kao i da osvijeste da danas zapravo ima više škola nego što ima učenika i kako postoje brojni obrazovni i karijerni putevi za njihovu djecu.

Odgovori