Trebaju li škole ukinuti domaće zadaće i dnevnike čitanja zbog ChatGPT-a? ‘Već dugo nemaju smisla’
Teško bismo pronašli maturanta koji svojedobno u Google pretraživač nije utipkao ‘Kiklop – kratki sadržaj’. Srednjoškolcima u izvršavanju školskih obveza danas uvelike pomaže umjetna inteligencija (AI), koja u nekoliko sekundi može ponuditi kratki sadržaj, dnevnik čitanja, potencijalna pitanja i odgovore za provjeru znanja, temu za esej na maturi. Isto je i s domaćim zadaćama. Imaju li one onda uopće smisla? Kako kaže učiteljica Milka Fofonjka, učitelji moraju smisliti nove načine provjere znanja, a pitanje koje si moraju postaviti nije ‘koje zadatke AI ne može riješiti’, već ‘koje vještine želimo da naši učenici razviju’.
Dunja Marušić Brezetić, Vesna Tomić i Milka Fofonjka | foto: Tibor Jurjević, Privatna arhiva, Unsplash
– Ostala mi je u sjećanju priča kolegice koja je zadala učenicima da usporede učenja dvaju filozofa i napišu svoje mišljenje. Dobila je rad koji je bio super napisan, ali je završavao rečenicom: ‘Ja ne mogu imati svoje mišljenje’. To je, naravno, bila rečenica umjetne inteligencije, a učenik je i nju prepisao, odnosno kopirao i zalijepio u zadaću, prisjeća se ravnateljica Prve gimnazije u Zagrebu Dunja Marušić Brezetić, škole koja je ove godine uvela fakultativni predmet Digitalna pismenost na kojem mladi uče upravo o AI-ju.
Domaće zadaće i dnevnici čitanja nerijetko predstavljaju one školske obveze koje neki učenici radije prepišu od prijatelja iz klupe nego da ih riješe samostalno. Razvitkom AI-ja, ta linija manjeg otpora im je nikad dostupnija, pa se postavlja pitanje treba li domaće zadaće i dnevnike čitanja ukinuti. Učiteljica Milka Fofonjka ističe da će u samoj reprodukciji informacija AI uvijek biti brži i bolji. Zadaci se, kaže, moraju temeljiti na procesu, ne samo na konačnom produktu.
Nekad je to bila prijateljeva bilježnica ili mamina pomoć
Milka Fofonjka i Vesna Tomić, članice radne skupine za izradu kurikula izvannastavne aktivnosti za 5. i 6. razred osnovne škole Umjetna inteligencija: Od koncepta do primjene, ističu da je domaće zadaće i dnevnike lektira potrebno prilagoditi. Tomić smatra da klasične domaće zadaće i dnevnici čitanja već dugo nemaju smisla, dok Fofonjka dodaje da će one uvijek imati smisla, ali ne u obliku u kojem ih poznajemo. Obje se, zapravo, slažu: prepisivanje nije novost, mijenjaju se samo alati. Nekad je to bila prijateljeva bilježnica ili mamina pomoć, a danas je to AI.
– Njihova svrha nikada nije bila puko ponavljanje činjenica, već razvijanje radnih navika, odgovornosti i vještine kritičkog mišljenja, objašnjava Fofonjka.
Pristup učitelja mora se promijeniti, a Fofonjka predlaže nekoliko načina.
– Moramo učenicima pokazati kako koristiti AI kao pametnog asistenta, a ne kao ‘pisca iz sjene’. Na primjer, zadatak može biti: ‘Uz pomoć AI-ja generiraj tri argumenta za i protiv eutanazije. Tvoj zadatak je istražiti te argumente, pronaći moguće greške u logici AI-ja i napisati vlastiti, utemeljeni stav.’ Na ovaj način učenik ne samo da uči o temi, već i o tome kako kritički vrednovati informacije koje mu AI pruža, objašnjava Fofonjka.
Nadalje, učenik, umjesto da napiše sažetak lektire, što AI može napraviti savršeno, može snimiti kratki video u kojem argumentira zašto je glavni lik donio određenu odluku ili napiše alternativni završetak priče i obrani ga u razrednoj debati. Tu AI može biti pomoćnik za ideje, ali ne može zamijeniti učenikov osobni stav i kreativnost. Tomić dodaje da bi svaku domaću zadaću ili lektiru trebalo provjeriti razgovorom.
– To je najbolja povratna informacija svakom nastavniku o količini učenikovog uloženog truda. A i učenicima, da se prepisivanje neće i ne može tolerirati, upozorava Tomić.
Učitelji, AI vam može biti saveznik
Ističe da AI učiteljima treba biti savjetnik, a ne neprijatelj. Učenici će ga, kaže, svakako koristiti, dozvolili učitelji to ili ne, pa bolje da ga otvoreno koriste i oni sami.
– Primjerice, na početku sata, kad postavljamo uvodno pitanje, možemo zamoliti učenike da provjere što o toj temi kaže umjetna inteligencija. Tako ćemo dobiti njihovu pozornost, a uspoređivanjem dobivenih odgovora možemo otvoriti raspravu o tome što je točno, što netočno, a što nedostaje u tim odgovorima. Tako učenici sami uočavaju prednosti i ograničenja umjetne inteligencije. Vide da može brzo dati pregled teme, ali i da zna ‘izmisliti’ podatke ili propustiti važne detalje, objašnjava Tomić.
Takav uvod u sat, dodaje, ima dvostruku korist: s jedne strane učenici odmah postaju aktivni i zainteresirani, a s druge razvijaju digitalnu i medijsku pismenost, jer shvaćaju da tehnologija može biti korisna samo ako je koriste promišljeno. Druga ideja je da učitelji sami generiraju sadržaj pomoću AI-ja i zatraže od učenika da provjere je li ispravan, ima li pogrešaka i razumiju li sve.
Još jedan razlog zašto je potrebno prilagoditi način rada je činjenica da je sve teže prepoznati sadržaj koji je generirao AI, navodi Fofonjka. Čak i alati za detekciju postaju sve nepouzdaniji.
– Najbolji detektor je i dalje nastavnik koji poznaje svoje učenike. Kada učenik koji se inače muči sa složenim rečenicama preda savršeno strukturiran esej s rječnikom akademika, to je jasan znak za uzbunu. Ali to nije dokaz, već poziv na razgovor. Mislim da moramo pomaknuti fokus s ‘hvatanja’ na ‘provjeru razumijevanja’. Svaki pisani rad treba pratiti usmena obrana, kratka prezentacija ili sudjelovanje u raspravi. Tu se vrlo brzo pokaže je li učenik samo ‘kopirao’ ili je zaista usvojio znanje. Mislim da moramo raditi na odgovornosti svih nas i shvatiti da zadaće obavljamo za vlastiti napredak, objašnjava Fofonjka.
‘Budu iznenađeni kad im kažete da i vi koristite AI’
Tomić kaže da nije lako potaknuti učenika na samostalno izvršavanje školskih obveza, jer ‘svi mi u životu često tražimo neki kraći put’. Smatra da je ključ u tome da se učenici stave u poziciju u kojoj moraju znati objasniti i/ili primijeniti ono o čemu govore. Na primjer, ako prezentiraju, trebaju objašnjavati, a ne čitati sa slajdova, ako su riješili neki zadatak, trebaju objasniti korake kojima su došli do rješenja. Dodaje da će učenici biti malo oprezniji ako znaju da i nastavnici koriste AI alate.
– Zanimljive su njihove reakcije kad im na pitanje ‘koristite li i vi AI’ odgovorite potvrdno. Budu prilično iznenađeni. I onda shvatite da je to zbog toga što oni još uvijek AI koriste za ‘prepisivanje’. Mislim da treba s njima razgovarati, razgovarati i razgovarati… dovoditi ih u situaciju da uoče da AI mogu iskoristiti puno bolje i kvalitetnije. Umjesto za rješavanje zadaće, za, na primjer, njezino razumijevanje, objašnjava Tomić.
Fofonjka dodaje da srž problema sa samostalnim radom nije tehnologija, već motivacija učenika, što je oduvijek izazov. Slično razmišlja i Marušić Brezetić, koja dodaje da se učenici teško mogu samoregulirati da ne pokleknu pred AI-jem kad su kod kuće.
– Klasične domaće zadaće, poput onih iz matematike i fizike, mogle bi ostati, no ne kao put do neke ocjene već kao putokaz učenicima što da provježbaju, smatra Marušić Brezetić.
‘Ključ nije u borbi protiv AI-ja, već u davanju smisla zadacima’
Fofonjka dodaje da će učenik koji vidi svrhu u onome što radi biti intrinzično motiviran. Ako je zadatak puko ispunjavanje forme, naravno da će tražiti prečac. To, naravno, stavlja veći teret na učitelje, jer ‘njihov posao više nije samo zadavanje zadataka, već osmišljavanje izazovnih obrazovnih iskustava koja potiču znatiželju i kreativno promišljanje’.
– Ključ nije u borbi protiv AI-ja, već u davanju smisla zadacima. Učenici trebaju shvatiti da prava vrijednost AI-ja nije u izbjegavanju rada, već u njegovoj upotrebi kao alata za dublje istraživanje i brže učenje, ističe Fofonjka.
Kao članice radne skupine za izradu ranije spomenutog Kurikula, Fofonjka i Tomić objašnjavaju da se Kurikul sastoji od dvije domene: A i B. U domeni B naglasak je upravo na odgovornoj i etičnoj uporabi umjetne inteligencije. Učenici uče kako razlikovati kada je umjetna inteligencija korisna (na primjer za prevođenje, pomoć pri učenju, prilagodbu sadržaja), a kada njezina uporaba predstavlja prečac ili čak oblik varanja. Time se razvija svijest o granici između učenja uz pomoć alata i prepuštanja alatu da obavi cijeli posao.
Učenici Prve gimnazije na fakultativnom predmetu uče o AI-ju
O umjetnoj inteligenciji uče i učenici Prve gimnazije u Zagrebu, i to na fakultativnom predmetu Digitalna pismenost. Pokretanje ovog predmeta, objašnjava nam ravnateljica Marušić Brezetić, posljedica je sve veće svijesti o zamkama i opasnostima online svijeta.
– Htjeli smo učenike koji se prijave na ovaj predmet kvalitetno i postupno educirati o ovoj temi i njenim brojnim aspektima. Istina je da već postoje neke preventivne radionice i programi, ali oni nisu cjeloviti, ne obuhvaćaju sve aspekte, nedovoljno traju da bi ostavili traga. Ponuđeni program kojeg je izradio Centar za sigurniji Internet uspješno je davao odgovor upravo na ovaj problem kojeg sam opisala, kaže Marušić Brezetić.
Satovi su uglavnom radioničkog i projektnog tipa. Nositeljica predmeta je socijalna pedagoginja Željka Gregorin, a brojni su i vanjski predavači primarno iz Centra za sigurniji Internet. Grupu čini 13 učenika svih generacija, a s obzirom na to da je predmet u ponudi prvi put, ravnateljica je zadovoljna odazivom.
– To je ionako materija u kojoj je optimalno imati grupu od 12 do 16 učenika, u većoj grupi ne bi svaki pojedinac dobio prostor, zaključuje Marušić Brezetić.
