U CERN-u su vrlo svjesni problema nastavnika Fizike iz cijelog svijeta: ‘Puno je stvari, a malo vremena’
Jeff Wiener menadžer je CERN-ovog programa za nastavničko usavršavanje. Vodi nacionalne i međunarodne programe u kojima nastavnici diljem svijeta dolaze vidjeti što se novoga događa u Europskom laboratoriju za fiziku čestica kako bi to prenijeli svojim učenicima i nadahnuli ih da jednog dana i sami postanu fizičari. U razgovoru za srednja.hr, Wiener nam je otkrio kako nastavnici Fizike diljem svijeta imaju iste probleme: kurikulum nije osuvremenjen, nastavnici općenito ne uživaju veliko poštovanje, a i izazovno je pronaći najbolji način predavanja učenicima. Otkrio nam je što je njemu pomoglo.
Jeff Wiener (u bijeloj košulji) menadžer je programa za CERN-ovo nastavničko usavršavanje. Nastavnike iz Hrvatske je podučavao kako pripremiti eksperiment maglene komore | Foto: Ivor Kruljac, srednja.hr
Dom je to najvećeg sudarača čestica na svijetu. Mjesto gdje je 2012. godine detektiran Higgsov bozon koji daje masu drugim česticama. Mjesto odakle su nam, zahvaljujući praktičnim primjenama istraživanja, u svakodnevni život stigli izumi poput World wide weba, PET skenera i touch screena. Kad se sve zbroji, nije ni čudo da je Europski laboratorij za čestičnu fiziku (CERN) top lokacija koju želi posjetiti svaki fizičar ili ljubitelj ove znanosti i visoke tehnologije. Kako istraživači, tako i nastavnici fizike koji imaju iznimno važnu ulogu u našem svakodnevnom životu: zainteresirati i pripremiti nove generacije da pođu putem znanosti koja se bavi temeljnim pitanjima: od čega se sastojimo i kako funkcionira svemir u kojem živimo.
Nastavnici iz cijelog svijeta posjećuju CERN: ‘Urone se u ovdašnji život’
CERN ima razne međunarodne i nacionalne programe usavršavanja nastavnika fizike u kojima sudionici mogu živjeti na CERN-ovom strogo čuvanom kampusu, razgledati laboratorije i lokacije čestičnog istraživanja te iskusiti atmosferu u kojoj se fizičari i inženjeri hvataju u koštac s rješavanjem najnovijih izazova u ovoj znanosti. Međunarodni nastavnički programi mogu trajati do dva tjedna, a nacionalni od tri do pet dana. Nastavnička ekipa iz Hrvatske, u Hrvatskom nacionalnom programu za učitelje razgledavala je CERN sredinom travnja. Vratili su se s certifikatom CERN-a da su prošli 20 sati predavanja, radionica i razgledavanja istraživačkih postrojenja CERN-a. Osim što su tim iskustvom obogaćeni kako bi bolje predavali fiziku, s ovim će priznanjem moći napredovati kao nastavnici u svojim školama u skladu s pravilima koje propisuje Agencija za odgoj i obrazovanje.
Uz dekana zagrebačkog PMF-a Mirka Planinića, znanstvenog savjetnika na Institutu Ruđera Boškovića, Vuke Brigljevića te profesora fizike na splitskom FESB-u, Nikole Godinovića, hrvatske nastavnike i studente nastavničkog smjera fizike po CERN-u je vodio i Jeff Wiener. Wiener je svoj nastavnički posao započeo kao srednjoškolski predavač fizike u Beču. Potom je otišao volontirati u Aziju u jednom sirotištu u Kambodži. U CERN-u je na edukaciji nastavnika krenuo raditi 2012. godine, a od 2016. godine, dakle skoro 10 godina, menadžer je CERN-ovog programa za nastavničko usavršavanje.
– Više je vrijednosti CERN-ovog nastavničkog programa. Ali, rekao bih da je najveća ta da nastavnici dođu u CERN ne samo da čuju naše predavače i što se događa ovdje, nego su i uronjeni u život CERN-a. Ostaju u hostelu, jedu u menzi i potencijalno ručaju pokraj dobitnika Nobelove nagrade. I naravno, možemo im pokazati naše laboratorije gdje se provode moderna istraživanja. Sve te informacije i iskustvo mogu prenijeti svojim učenicima i zbilja im objasniti što se događa u znanosti, sumirao je Wiener glavne točke programa kojeg vodi.
CERN-ov moto je znanost za mir, znanstvenici moraju surađivati: ‘Najveća zabluda učenika je da se znanost radi s jednom osobom u laboratoriju’
Na uvodnom predavanju gdje je pozdravio hrvatske nastavnike i studente, Wiener je istaknuo da se CERN vodi motom ‘znanost za mir’ te ga je osnovalo 12 europskih država koje su htjele ponovno učiniti Europu kontinentom znanstvenih istraživanja nakon užasa Drugog svjetskog rata. Među tim osnivačkim državama je bila i Jugoslavija čime su hrvatski fizičari davali svoj doprinos od samih početaka ove institucije, a ne samo otkako smo 2019. godine postali pridruženi članovi.
Upitan koliko bi taj miroljubivi aspekt CERN-a mogao motivirati učenike za fiziku, Wiener nam kaže da nije siguran. Ipak, navodi, ako nastavnici prenesu i tu poruku, imamo potencijal otići daleko’.
– To je vrlo važan aspekt, pogotovo u ovim vremenima koja su vrlo nesigurna i kompleksna, gdje vidimo oružane sukobe blizu europske granice. U znanosti znamo da se sve vrti oko suradnje i mislim da je najveća zabluda koju učenici imaju ta da se znanost radi sama, s jednom osobom u laboratoriju, to više nije istina, istaknuo je Wiener važnost suradnje, a ne nadmetanja među fizičarima.
Iako je Wiener uključen u nastavnički program CERN-a tek od 2012. godine, objašnjava nam da je ovaj aspekt rada svjetski poznatog laboratorija na granici Francuske i Švicarske započeo 1998. godine. U 25 godina, razvili su mrežu nastavnika diljem svijeta, a naš sugovornik ističe i da od samih istraživača i fizičara na CERN-u često čuje upravo rečenicu ‘imao sam dobrog nastavnika’. Stoga kaže, svjesni su važnosti edukatora, a sam Wiener u svom poslu najviše voli razgovarati s učiteljima osnovnih i srednjih škola iz svih krajeva svijeta. Ne samo o tome koliko su očarani CERN-om već nažalost i problemima u predavanju fizike koji su često slični neovisno u kojem dijelu planeta Zemlje radite taj posao.
– Jedan od njih je da kurikulum nije nužno osuvremenjen. Pogotovo u znanosti jer je proces dugo i spor. Veliki je izazov, pogotovo ako želite biti u toku, što se u kurikulum stavi puno stvari, a imate malo vremena. S druge strane, tu je i podcjenjivanje umjetnosti podučavanja. U sjevernom zemljama Europe nastavnici su cijenjeni i dobro plaćeni, što je isto dio tog poštovanja. Bila je mala šansa u svijetu kada su se nastavnici više cijenili, na početku korona pandemije. Djeca su ostajala doma i roditelji su shvatili koliko ih je teško podučavati. No, to je kratko trajalo i bojim se da je izblijedjelo, opisao je Wiener probleme koji dijeli većina nastavnika Fizike u cijelom svijetu.
Između suosjećanja i poguravanja učenika: Do koje mjere nastavnik treba biti strog?
Budući da se CERN bavi fizikom, Wiener je svjestan i stereotipa da je fizika teška i da to samo po sebi otežava motivaciju mladih da se njome bave i da je uče. Iako osobno smatra da je uvijek dobro imati ‘talent’ za fiziku, naš sugovornik ističe da talent dovodi samo do određene razine. Isto kao i određene početne pozicije učenika, kao što je rođenje u obitelji koja ima puno knjiga, može slati djecu ljetne kampove i na drugi način im pružiti kvalitetno obrazovanje, umjesto u obitelji gdje roditelji jedva djeci mogu osigurati hranu na stolu. Ipak, za uspjeh u području, ističe voditelj CERN-ovog programa za nastavnike, potrebno je biti motiviran i raditi. Upravo tu, dobar nastavnik koji motivira i pomaže učenicima pronaći relevantne informacije, svi se izazovi mogu nadvladati. U to se Jeff uvjerio i na vlastitoj koži.
– U fizici su neke stvari apstraktne i matematika je izazovna ali ljudi je mogu svladati. Osobno nisam bio geek za fiziku, ali sam sa 17 godina imao dobrog nastavnika Fizike. Ni tada nisam znao previše matematiku, ali sam se potrudio, učio mjesecima pred knjigom, sve dok mi nije kliknulo i uspio sam dogurati malo dalje, prisjetio se Wiener navodeći da uz to i potječe iz obitelji nastavnika.
No i među fizičarima, nažalost, još uvijek postoji podjela između znanstvenika i istraživača. Wiener je osobno doživio da su mu neki znali reći da je kao nastavnik ‘drugorazredni fizičar’. Zato ističe pozitivnim što u Austriji na studiju fizike svi prve dvije godine slušaju iste predmete i zatim biraju istraživački ili nastavnički smjer. Iako je u uvodnom govoru hrvatskim nastavnicima naveo da je njihov posao važan jer CERN treba nove generacije istraživača, Wiener upozorava i da ne bi bilo dobro da su svi znanstvenici. Bitno je mlade zainteresirati i da budu nastavnici. Budući da su svi prošli školski sustav, onda svi imaju i mišljenje o tome kako bi trebala izgledati nastava. Osobno je primijetio da učenici općenito više vole nastavnike lakših predmeta ili one koji su manje strogi i traže manje učenja, dok nastavnici fizike imaju reputaciju kao i strogi i zahtjevni.
– To je anegdotalno, ali ako testirate dugoročno obje grupe nastavnika, nijedna nema dugotrajan efekt učenja. Ako ste morali puno učiti, pitanje je koliko ste naučili. Učenicima ne ostaje znanje već stav prema nastavi. Ne kažem da svi trebamo biti super fini i da nitko ništa ne uči. Ali, smatram da učenicima trebamo pristupiti kao ljudima u svijetu kojim je teško navigirati. Moramo pokazati suosjećanje, pogurati ih, što katkad dovodi do neugodnosti jer moramo tražiti da provedu puno vremena u učenju, ustvrdio je Wiener.
Studij fizike je težak, a IT firme plaćaju bolje nego škole, zagrebački dekan: ‘Imamo pravila u kojima se izgubi utjecaj nastavnika’
Osim za divljenje čudima moderne fizike, nastavnicima fizike je posjet CERN-u i boravak daleko od Hrvatske bio koristan i za međusobno upoznavanje i druženje. U ugodnoj i intimnoj atmosferi, razmjenjivali su vlastita iskustva i probleme s kojima se susreću u svojoj nastavničkoj svakodnevici. Takve rasprave korisne su i za dekana PMF-a Mirka Planinića koji nam je istaknuo da su upravo slušajući probleme nastavnika fizike na fakultetu odlučili uvesti nastavnički studij u model 3-+2. Prije toga su ga imali kao integrirani prijediplomski i diplomski studij.
S 3+2 formulom otvaraju vrata i onima koji nisu od početka svog studija krenuli nastavničkim smjerom da sa srodnog studija upišu diplomsku razinu koja će ih kvalificirati za rad u školi, čime bi se mogao riješiti veliki problem manjka kadra u Hrvatskoj. Planinić je također svjestan da svugdje u Europi i svijetu postoji nedostatak nastavnika fizike. Cipar, Škotska i Finska su svega jedine države gdje nam je naveo da nemaju taj problem.
– Pazite, to su teški studiji, a nakon njih im se nude veće plaće i brže napredovanje u IT sektoru nego u nastavništvu. Taj problem možemo riješiti unutarnjim motivacijama i ako vidimo kako ljude možemo više cijeniti. No, to nije samo pitanje plaće, nego mogućnost napredovanja ne funkcionira dobro jer samo 10 posto nastavnika ulazi u taj proces, što je premalo. Finska se ističe kao primjer za napredovanje, ali kod njih je jako dobro i što nisu kruti, nastavnici imaju odriješene ruke i zato su im PISA rezultati dobri. Ako neku lekciju odradite kasnije ili u drugom razredu, nitko vam ništa neće reći, a kod nas sve mora biti po pravilima u kojima se izgubi utjecaj profesora. Neki razred može shvaćati gradivo sporije, ali naš sustav tjera nastavnika da prijeđe na drugu lekciju, jer inače neće stići. Finski sustav pušta nastavnika da ode u dubinu, neka traje i duže, istaknuo je Planinić primjer na koji bi se Hrvatska mogla ugledati.
Nastavnici iz Hrvatske neumornošću ostavili dojam na CERN-ovca: ‘Stigli kasno navečer i ujutro odmah krenuli s programom’
Uz pitanje poštovanja nastavnika, Wiener upozorava i da ima nastavnika koji možda ne bi trebali biti u učionici jer nisu za to. K tome, upozorava da nastavnici imaju visoke postotke izgaranja na poslu, što je još jedan problem koji bi se trebao riješit. Podsjetio je da je i sam nakon nekoliko godina predavanja u Beču odlučio da treba pauzu pa se otisnuo na putovanje po Aziji koje mu je puno pomoglo.
– Odlučio sam da ne želim predavati još 40 godina, ne zato jer mi se nije svidjelo, nego sam želio vidjeti svijet, druge perspektive i vratiti se kao bolje informirani nastavnik. Mislim da bi svaki nastavnik trebao uzeti slobodnu godinu svakih 5 do 10 godina da nauči više ili da se jednostavno opusti, ustvrdio je Wiener.
I dok se nova generacija nastavnika koja će svojim kolegama i učenicima moći reći da su vidjeli najvažniju lokacije čestične fizike i suvremen fizike općenito na svijetu, već iduće godine će se ista prilika pružiti i novoj nastavničkoj grupi iz Hrvatske. Toga je svjestan i Planinić, ali i Wiener koji je za tu, kao i druge grupe koje nastavnika u CERN-u uvijek na raspolaganju.
– Moram biti oprezan, svi su mi nacionalni programi bliski i ne želim stereotipizirati. Ali, hrvatski nastavnički program je toliko intenzivan jer su nastavnici spremni putovati satima autobusom da stignu ovdje kasno navečer (putovanje od sedam ujutro do 23 sati navečer, a jutarnji program je krenuo malo prije devet nakon doručka, op.a.) i rano ujutro počnu s programom. Sada je pola sedam navečer i dalje su neumorni nakon cijelog dana predavanja i radionica, zaključio je Wiener u večernjem razgovoru za srednja.hr tijekom večeri dobrodošlice za hrvatske posjetitelje nakon prvog dana edukacije.
