U ovoj školi napredovalo je čak 10 djelatnika, učiteljica poručuje: ‘Itekako ima veze s nastavom’
Na razini cijele Hrvatske tek svaki sedmi učitelj u osnovnim školama napreduje u više zvanje, što donosi i veću plaću. No, u Osnovnoj školi Popovac situacija je drugačija – ondje je do sada napredovalo čak desetero djelatnika. Među njima je osmero učitelja, knjižničarka i ravnateljica i sada imaju petero mentora i isto toliko savjetnika. Posljednja je napredovala njihova učiteljica razredne nastave, Ivana Vrbek Mesić pa smo s njom razgovarali o tome kako uopće izgleda napredovanje, što je sve morala napraviti da napreduje i što sve treba raditi kako bi zadržala status mentora.
Učiteljica Ivana Vrbek Mesić iz Osnovne škole Popovac nedavno je napredovala, s nama je podijelila svoje iskustvo | Foto: Canva, OŠ Popovac
Ako ste dobri u svom poslu, odskačete od prosjeka te se kontinuirano trudite i ulažete u svoje znanje i vještine, u normalnim uvjetima to će vam donijeti određeno napredovanje. Bilo da je to u vidu veće plaće, više slobodnih dana ili promaknuće na bolje radno mjesto. No, ne izgleda napredovanje isto na svakom radnom mjestu. Na primjer, nastavnici imaju određenu proceduru prema kojoj stječu napredovanje u više zvanje – mentora, savjetnika i izvrsnog savjetnika.
S napredovanjem dolazi i veći koeficijent što rezultira većom plaćom. Ali, prema podacima koje nam je dalo Ministarstvo obrazovanja, u Hrvatskoj napreduje tek svaki sedmi učitelj u osnovnim školama, dok je u srednjim školama situacija nešto bolja. Zašto misle da je to tako za naš su portal komentirali predstavnici nastavničkih sindikata, a od samih nastavnika najčešće se može čuti kako sami proces napredovanja nema veze s onime što rade na nastavi te da im to smeta.
Ravnateljica: ‘Učitelji su mladi, vrijedni i odgovorni, žele se dodatno usavršavati i raditi na sebi’
No, u Osnovnoj školi Popovac djelatnici odskaču od lošeg prosjeka. U njihovoj je školi napredovalo čak desetero djelatnika, osmero učitelja, knjižničarka i ravnateljica pa sada imaju petero mentora i petero savjetnika. Valja istaknuti kako se radi o školi koja sudjeluje u eksperimentalnoj cjelodnevnoj školi zbog čega nastavnici imaju dodatak na plaću.
– Škola smo u kojoj se radi dosta projekata s učenicima, imamo dobru suradnju s roditeljima i lokalnom zajednicom, naglašavamo važnost stručnog usavršavanja. Učitelji su mladi, vrijedni i odgovorni, žele se dodatno usavršavati i raditi na sebi. Nije tajna da je rad mentora, savjetnika i izvrsnih savjetnika dodatno plaćen što svakako motivira da se ljudi odluče na taj korak. Tek kada sakupiš svu potrebnu dokumentaciju vidiš koliko si toga napravio u pet godina i zašto se onda ne bi dodatno potrudio, komentirala je ravnateljica škole, Jadranka Sabljak.
Učiteljica razredne nastave napredovala u mentoricu, ispričala nam je kako je izgledao cijeli proces
Među posljednjima koji su napredovali u toj školi je i učiteljica razredne nastave Ivana Vrbek Mesić koja sada ima status mentorice. S njom smo detaljno razgovarali o tome kako izgleda samo napredovanje, što je sve morala raditi kako bi napredovala, koliko joj je bilo naporno i misli li da bi se sistem napredovanja trebao mijenjati.
– Imam 42 godine, završila sam Učiteljski fakultet u Osijeku, smjer razredna nastava s pojačanim programom iz informatike, a u školi radim već gotovo osamnaest godina. Tijekom tog razdoblja nastojala sam stalno učiti, usavršavati se i biti podrška svojim učenicima i njihovim roditeljima. Odluka o napredovanju došla je prirodno – iz želje da svoje znanje, iskustvo i ljubav prema poslu dodatno usmjerim na unapređenje nastave i podršku kolegama. Vjerujem da svaki učitelj može i treba rasti, a meni je mentorstvo prilika da kroz rad s učenicima i kolegama doprinesem kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa, objašnjava nam učiteljica Vrbek Mesić.
‘Meni je bilo važno pokazati kako nastava može biti i strukturirana i kreativna, ali prije svega usmjerena na djecu’
Ispričala nam je kako nastavnicima uopće izgleda postupak napredovanja, kome trebaju prijaviti da napreduju, tko ih prati i ocjenjuje i slično. Kada se nastavnici odluče da će napredovati, kaže Vrbek Mesić, najprije moraju prikupiti opsežnu dokumentaciju o njihovom dosadašnjem radu, od stručnih usavršavanja i projekata.
– Nakon prikupljene dokumentacije podnosi se Zahtjev za napredovanje AZOO-u, a ravnateljicu sam samo informirala o svojoj odluci. Viša savjetnica Mirela Skelac, ravnateljica i stručne suradnice bile su na uvidu na satima Hrvatskoga jezika (A2) te na satu vježbanja i ponavljanja iz Matematike. Nakon toga slijedi završno vrednovanje i donošenje odluke o napredovanju. Završni uvid bio je poseban jer je prikazao moju svakodnevnu praksu u sklopu Eksperimentalnog programa ‘Cjelodnevna škola: uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja’. Održala sam sat potpore i potpomognutog učenja iz Hrvatskoga jezika (A2) te sat vježbanja i ponavljanja iz Matematike. Nastava je bila pažljivo prilagođena mogućnostima učenika, s naglaskom na diferenciranu nastavu i pružanje dodatne podrške onima kojima je potrebna. Učenici su aktivno sudjelovali, a meni je bilo važno pokazati kako nastava može biti i strukturirana i kreativna, ali prije svega usmjerena na djecu – na njihove potrebe, napredak i osjećaj uspjeha, opisala je učiteljica Vrbek Mesić.
‘ Kriteriji su zahtjevni, ali smatram da su postavljeni s namjerom da nagrade one učitelje koji kontinuirano ulažu u svoj rad’
Nakon napredovanja, izvrsni savjetnici nakon tri imenovanja i 35 godina staža ne moraju obnavljati status, dok svi ostali moraju svakih pet godina svojim radom dokazati da i dalje rade ono što ide uz njihov status. Učiteljica Vrbek Mesić objasnila je što sada, kao mentorica, mora raditi kako bi zadržala taj status napredovanja.
– Kao mentor, osim redovite nastave, imam obvezu dodatno se stručno usavršavati, pratiti nove trendove u obrazovanju, izrađivati materijale koji trebaju biti javno dostupni i sudjelovati u projektima. Također, uloga mentora uključuje i pomoć kolegama kroz razmjenu iskustava i prakse te po potrebi preuzeti mentorstvo studentima i pripravnicima. Iako je to dodatni angažman, ne doživljavam ga kao teret, već kao priliku da se razvijam i doprinosim zajednici, istaknula je Vrbek Mesić.
Na pitanje smatra li da bi se sustav napredovanja trebao promijeniti i na koji način, učiteljica odgovara kako uvijek ima prostora na unaprjeđenje i da je važno da ‘kriteriji budu jednako dostupni svim učiteljima, bez obzira na to u kakvoj školi rade’. Navodi kako bi sustav ipak mogao biti fleksibilniji i prepoznati različite oblike rada, poput projekata s učenicima, suradnje s lokalnom zajednicom i roditeljima. No, ipak ne smatra da napredovanje nema veze s nastavom u učionici, a objasnila je i zašto.
– Postupak doista traži mnogo vremena, truda i dodatnog angažmana. Međutim, moje iskustvo pokazuje da napredovanje itekako ima veze s nastavom – jer sve što radimo, dokumentiramo i razvijamo proizlazi upravo iz učionice i rada s djecom. Umjesto prepreke, pokušala sam to gledati kao izazov i priliku da sagledam svoj rad iz druge perspektive. Kriteriji su zahtjevni, ali smatram da su postavljeni s namjerom da nagrade one učitelje koji kontinuirano ulažu u svoj rad. Ponekad može biti teško uskladiti sve obaveze, no kada iza sebe imate godine predanog rada, kriteriji postaju odraz onoga što već svakodnevno radite, rekla nam je učiteljica Vrbek Mesić.
‘To nije samo administrativni proces’
Priznala nam je da joj je ovo napredovanje, na osobnoj razini, veliko priznanje za godine truda i rada s djecom. Na profesionalnoj razini joj, kaže, daje dodatnu motivaciju, ali i odgovornost da bude primjer drugima – kako učenicima, tako i kolegama.
– To je potvrda da se trud i ljubav prema poslu prepoznaju i nagrađuju. Smatram da je svaki stupanj napredovanja rezultat kontinuiranog rada i sazrijevanja u profesiji. Kolegama koji se nećkaju oko napredovanja poručila bih da se ne boje izazova i da vjeruju u svoj rad. Da, postupak je zahtjevan i traži dodatno vrijeme, ali svaka uložena minuta vraća se višestruko – kroz osjećaj ponosa, potvrdu vlastitog truda i priliku da rastemo kao učitelji i ljudi. To nije samo administrativni proces, nego i prilika da sami sebi dokažemo koliko vrijedimo i koliko naš rad znači učenicima, roditeljima i kolegama. Najljepši trenutak dolazi kada shvatimo da ono što smo dali, iako je zahtijevalo mnogo odricanja, ostavlja trajan trag – u djeci, u zajednici i u našem vlastitom profesionalnom putu, zaključila je učiteljica mentorica iz Osnovne škole Popovac.
